Doveli su ih u gluho doba noći. Noćna smjena koja je prošlog vikenda bila dežurna za zaprimanje novi pritvorenika u remetinečkom zatvoru bila je na nogama. Gdje je doktor, zovite doktora?
Rekao je pravosudni svom kolegi i kad su nazvali liječnika koji je trebao doći obaviti liječnički pregled na kraju je odustao od dolaska pa su bivšeg direktora Janafa Dragana Kovačevića, gradonačelnika Velike Gorice Dražena Barišića i Nove Gradiške Vinka Grgića smjestili su u samice.
Dobili su čiste plahte, pospremili su im osobne stvari i zaključali u sobe. Ujutro su prvi put u životu doručkovali zatvorsku hranu.
Dragan Kovačević smješten je na osmom odjelu, a Barišić i Grgić na drugom. Svi uhićenici iz “afere Janaf” na čelu s prvookrivljenim Krešom Petekom smješteni su u srednjem krilu remetinečkog zatvora na prvom i drugom katu, ali međusobno ne mogu doći u kontakt.
- Bili su prilično zbunjeni, mislim da u tom trenutku još nisu bili ni svjesni gdje su došli i što ih je snašlo - kaže nam sugovornik koji je imao prilike vidjeti Kovačevića, Barišića i Grgića. No, kaže nam kako su se vrlo brzo adaptirali i da prvi tjedan njihova boravka iza rešetaka prolazi bez problema. Nakon što tu noć kad su dovezeni u zatvor nije bilo liječnika da ih pregleda tu su formalnost obavili naknadno.
Pritvorski dani
Odvjetnik Dragana Kovačevića Ivo Farčić, kojeg smo pitali kako njegov branjenik podnosi pritvorske dane, nije imao ništa što bi kaže mogao podijeliti s javnošću. Farčić je Kovačevića posjetio u četvrtak u zatvoru, ali s njim je prvenstveno bio razgovarao oko istrage. Međutim, kako smo neslužbeno doznali, Dragan Kovačević nije dugo bio u samici i već ima “cimera” u sobi tako da mu je prostor od 12 kubičnih metara koliko mu pripada smanjen.
Jednog dana bi Kovačević zbog toga mogao tužiti državu i tražiti odštetu zbog neodgovarajućih pritvorskih uvjeta, jer su do sada već mnogi zatvorenici dobili tužbe protiv države. Cimer s kojim dijeli sobu nije nitko poznat i zasad dobro funkcioniraju. I on kao i ostali pritvorenici ima pravo na šetnju, ali pravosudni policajci moraju paziti da se šetnja organizira tako da ne može razmjenjivati bilo kakve informacije ili poruke sa suokrivljenicima iz postupka zbog kojeg je pritvoren.
Ono što svima koji dolaze u zatvor, a nisu iz kriminalnog miljea, najteže pada je osobni pregled. “Vadite sve iz džepova! Skinite se”, naredbe su koje u prvi trenutak zbunjuju one koji su naučili biti ti koje se sluša. U zatvoru vrijede druga pravila. Na zapovijed pravosudnog policajca Dragan Kovačević, Dražen Barišić, Vinko Grgić i ostali pritvorenici morali su skinuti odjeću.
Sve to dio je procedure zaprimanja novih istražnih zatvorenika. Jedina pogodnost “poznatih” i “zvučnih” pritvorenika je što za razliku od onih običnih dobiju čistu posteljinu. No, oni nisu bili ni izdaleka toliko privilegirani kao primjerice Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, jer se uoči njegova dolaska u pritvor oličila ćelija u koju je smješten.
Ono što VIP pritvorenici uživaju u odnosu na obične zatvorenike je što se na njihovu zaprimanju jako trude osobno ih primiti šefovi smjena, pomoćnici upravitelja, a upravitelju zatvora mora se referirati odmah nakon zaprimanja je li sve prošlo u redu, a pravosudni policajci dobivaju upute da ako netko VIP “goste” uznemirava ili se prema njima neprimjereno odnosi da se o tome odmah izvijeste nadređeni.
Vrijeme za prilagodbu
Dolazak Dragana Kovačevića, iako se radi o direktoru velike javne tvrtke, nije ni izbliza izazvao takvu pozornost među zatvorenicima kao što je to bilo kad su u zatvor dovedeni Milan Bandić, Zdravko Mamić ili neki drugi poznati pritvorenici.
- Nitko mu ništa dosad nije dobacivao, provocirao, niti njega niti gradonačelnike Velike Gorice i Nove Gradiške - kaže naš sugovornik. Do sada se pokazalo u praksi kako osobama iz političkog, javnog života i gospodarstva koje završe u zatvoru treba neko vrijeme da se naviknu na to da više nisu u raskošnim stanovima, vilama, da u zatvoru vrijedi drugi režim života. Treba im neko vrijeme da se prilagode. Neki vrlo teško podnose pritvorske dane, a neki se uspiju aklimatizirati, a jedna od najvećih pogodnosti je kad se netko od njih uspije domoći knjižnice i raditi u knjižnici kao knjižničar.
Tko će kad dobiti koju knjigu postaje iza rešetaka pitanje privilegije i pokazuje tko je tko među zatvorenicima u zatvorskoj hijerarhiji. Ne bi bilo neobično da netko od zatvorenika knjižničara da bi jednog dana izvukao neku pogodnost Kovačeviću, Barišiću ili Grgiću preko reda da neku knjigu ako je budu zatražili. Ili da mu stavljanjem na listu čekanja da do znanja da iza rešetaka nisu tako moćni kao dok su drmali tvrtkama i gradovima.
I dok su Kovačević, Barišić i Grgić tek počeli brojati svoje zatvorske vikende, tijekom kojih će povremeno imati pravo uz odobrenje suca i na posjete članova obitelji, tijekom boravka u zatvoru upoznat će i ljude za koje vjerojatno nikad prije nisu ni pomislili da bi mogli ući u njihove živote. Možda steknu nova prijateljstva, a neke od svojih “cimera” koje će u međuvremenu steći, neki možda nikad neće htjeti sresti u životu.