Stevan Budač (50), sjeo je u ponedjeljak na optuženičku klupu Županijskog suda u Osijeku, gdje mu je počelo ponovljeno suđenje zbog optužbe da je od rujna do prosinca 1991. godine u baranjskom mjestu Batina počinio ratni zločin protiv civila nesrpske nacionalnosti. Pred sudskim vijećem kojim predsjeda Azra Salitrežić, očitovao se da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, odnosno da je kao pripadnik tzv. Štaba teritorijalne obrane, koji je preuzeo vlast u Batini nakon okupacije Baranje, sudjelovao u psihičkom i fizičkom zlostavljanju, prisilnom novačenju u Teritorijalnu obranu (TO), prijetnjama, pucanjem na kuće, progonu, uhićivanju, premlaćivanju... većinskog hrvatskog i mađarskog stanovništva.
Torturama je bilo podvrgnuto 20-ero mještanki i mještana Batine, pri čemu je Janoš Tir preminuo od posljedica premlaćivanja, Josip Kuruc iz straha od zlostavljanja počinio je samoubojstvo, dok se Marinu Šomođvarcu (45), nakon uhićenja i premlaćivanja izgubio svaki trag sve do 2003. godine, kada je njegovo tijelo ekshumirano iz masovne grobnice u Novom Sadu.
„Stevan Budač je 9. rujna 1991., zajedno je s još jednim pripadnikom paravojnih postrojbi pucao iz streljačkog oružja te nakon toga ispalio i tromblonsku minu na kuću Antuna Vidakovića. Nadalje, 17. rujna 1991. zajedno s Petrom Sailovićem i Fredikom Mihajlovićem lišio je slobode i u Štab na ispitivanje doveo Marina Šomođvarca, te ga nakon višesatnog premlaćivanja zajedno s Mihajlovićem i još dvojicom pripadnika srpskih paravojnih postrojbi tako krvavog i izmučenog, radi zastrašivanja ostalog stanovništva, proveo kroz selo i doveo ga kući da ga takvog vide supruga i sin, a onda ga odveo u zatvor u Beli Manastir, da bi se Marinu Šomođvarcu nakon toga izgubio svaki trag.
Također je sudjelovao u premlaćivanju Šandora Sarka i Janoša Tira“, stoji u izmijenjenoj optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku. Katica Šomođvarac, supruga ubijenog Marina, u svom je iskazu potvrdila da su po njenog supruga kući došli Budač, kojega su u Batini zvali Džekson i kojeg je ona od ranije poznavala, a s njegovom majkom bila i dobra, te Sailović i Mihajlović.
- Odveli su ga u Štab, gdje su ga neki drugi pretukli, a onda su ga navečer vratili izubijanog i krvavog da ga takvoga pokažu meni i našem, tada 14-godišnjem sinu, Igoru. Govorili su za Marina da je ustaša. Nakon što se presvukao odvezli su ga u zatvor u Beli Manastir. Meni je tada pozlilo, pa su otišli po doktora, koji im je rekao da za to mogu odgovarati, a jedan policajac mu je odgovorio da je sada bezakonje i da mogu raditi što hoće. Sin i ja posjetili smo Marina nakon 2-3 dana i na kratko ga vidjeli. Kada sam ga pitala tuku li ga, rekao je da mi ne smije reći.
Nakon par dana kada smo opet otišli, više ga nije bilo. Rekli su nam da je odveden na razmjenu u Borovo Selo, što je bila laž, a onda je ekshumiran iz masovne grobnice u Novom Sadu. Poslije mi je Matija Đurin, koji je s njim dijelio ćeliju u Belom Manastiru pričao da su ga jako tukli - ispričala je Šomođvarac, koja je tek nakon trećeg upita tužitelja i čitanja njezinog iskaza iz istrage 2001. godine potvrdila da je Budač bio u njihovoj kući kada su joj supruga odveli prvo u Štab, a onda i u Beli Manastir.
Budačev branitelj Tomislav Filaković na to je stavio primjedbu smatrajući da je tužitelj bio sugestivan i da je isprovocirao takav odgovor, a istu je primjedbu imao i Budač. Gospođa Katica svjedočila je i kako su ona i sin dobili pismo s potpisom „Crne ruke“ da se moraju iseliti iz Batine „ili će mi sin u suprotnome „plivati“ Dunavom.“ Kazala je i kako se Josip Kuruc, suprug Marinove sestre objesio kazavši da neće moći podnijeti torturu koju je doživio Marin. Katica i Igor napustili su Batinu u siječnju 1992., kada su preko Srbije i BiH otišli u Slavoniju. Šomođvarac je, inače, strijeljan u Dalju i bačen u Dunav, a tijelo mu je isplivalo kod Bača na vojvođanskoj strani Dunava i potom pokopano u Novom Sadu.
Franjo Major kazao je da je Budača viđao u Batini te da je ovaj nosio uniformu i oružje. Njemu su, inače, jedne noći bacili bombu pod terasu o čemu ga je ranije toga dana upozorio jedan oficir JNA. Sljedećeg jutra našao je pismo „Crne ruke“ u kojem njega, ženu i kćer tjeraju iz Batine „ili će vam glava biti odsječena i stavljena na stupce.“ Budača je tada sreo na ulici i ovaj je tražio da mu Major preda taj papir, ali je on to odbio. Kazao je i da se na kuće pucalo i bacalo bombe u siječnju i veljači 1992.
- Sve o tome zna Žužić, koji je tamo bio zapovjednik, a sada živi u Somboru - rekao je Major.
Izručili ga iz Rumunjske
Budač je u ožujku 2002. godine osuđen na 15 godina zatvora, ali je Vrhovni sud ukinuo tu presudu 2006. Osim njega optuženo je još devetero ljudi, od kojih su četvorica u međuvremenu preminula, dok su Damir Žužić, Milan Galetić, Milan Milenković i Fredika Mihajlović nedostupni hrvatskom pravosuđu. Žužić je bio na čelu Štaba, ali i tajne terorističke organizacije koju su nazvali „Crna ruka“. Budač je u svibnju uhićen u rumunjskoj luci Galata, gdje se usidrio srpski riječni brod na kojem je radio kao mehaničar, a onda je izručen Hrvatskoj.
Postupak protiv njega sada je odvojen, a ŽDO je i izmijenilo optužnicu na način da su mu na teret stavili dodatne kriminalne radnje, što se odnosi na Sarka i Tira. Zbog toga je Budačev branitelj Tomislav Filaković prosvjedovao, smatrajući da je došlo do povrede načela iz Zakona o kaznenom postupku.
- Budući da je riječ o ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud mora uzeti u obzir prijašnju optužnicu. Ovo je nova optužnica, koja nije potvrđena, a njome je optuženiku povećana količina kriminalne aktivnosti. Osim Katice Šomođvarac, ovdje su sve novi svjedoci koji nikada nisu svjedočili, pa smatramo da se u okviru glavne rasprave zapravo vodi istraga.
I samo izručenje okrivljenika iz Rumunjske provedeno je temeljem stare optužnice gdje vrijedi primjena načela specijaliteta - rekao je Filaković, no suđenje je započelo po novoj, izmijenjenoj optužnici. Podršku u sudnici došli su mu dati i članovi njegove obitelji koju je zasnovao u Srbiji, otkako je 1993. napustio Batinu.