Predajom osumnjičenog 35-godišnjeg Zorana Seleša, bez ijedne ljudske žrtve te bez ozlijeđenih osoba okončano je opsadno stanje u baranjskom mjestu Šećerana koje je trajalo od subote u 16 sati do nedjelje u 3,17 sati. Gotovo 12 sati, dakle, Seleš je naoružan poluautomatskom puškom iz koje je prvo zapucao prema dvoje policijskih službenika koji su došli na intervenciju po prijavi, a onda praktički cijelu noć iz iste puške pucao u zrak te ručnom bombom koju je u jednom trenutku i aktivirao držao je u zatočeništvu cijelo selo. Na kraju se predao pripadnicima Specijalne jedinice policije koji su s njim o tome pregovarali cijelu noć.
policijski očevid
Policija je Seleša, kažu nam susjedi, često odvodila, no uvijek bi se vraćao kući nakon što je u postaji proveo par sati ili prenoćio iz čega se može zaključiti da nikada nije bio osuđen ili nije bio na odsluženju kazne.
policijski očevid
U subotu poslijepodne opet je došlo do problema, a policajci su, očito potpuno nespremni, na ono što će uslijediti došli na još jednu intervenciju. Vjerojatno su naivno mislili kako će ga opet samo odvesti na „hlađenje“. No, čim su parkirali svoj automobil u dvorištu nekadašnje radničke zgrade s više stanova u nizu i izašli iz njega, Seleš je zapucao prema njima.
Suzana Seleš, supruga Zorana Seleša
- Svi smo se prestravili. Istrčao sam iz kuće i vidio policajku i policajca kako bježe prema jezeru. Trčali su cik-cak, zalijegali, bacali se na travnjak dok je ovaj pucao za njima. Čuo sam policajca kako je vikao svojoj kolegici: „Brže, brže, ubit će nas!“. Bilo je strašno, a i mi svi koji smo izašli na ulicu brzo smo pobjegli u svoje kuće strahujući od nekog zalutalog metka. Mene je to pogodilo i podsjetilo na rat od kojeg još uvijek vučem posljedice, prepričao nam je jedan mještanin Šećerane.
Unatoč stalnim pozivima na predaju i telefonskom kontaktu, Seleš je odbijao izaći iz stana, a prema tvrdnjama svjedoka svakih 15-ak minuta ispalio bi 2-3 metka. Oko 20,30 sati u dvorištu njegove zgrade odjeknula je i eksplozija, jer je aktivirao ručnu bombu s kojom je i nešto ranije bio prijetio. Policija je svim susjedima zapovjedila da ostanu u svojim domovima, a Seleša su nastojali pridobiti na predaju.
policijski očevid
- Ma, dečki su bili pravi. Došli su i njegov otac Vladimir, majka Anica, Suzana i sin, svi su ga dozivali i molili da se preda. Anica se u jednom trenutku od plača i nemoći srušila, govorila mu je da misli na svoju djecu, a sin je u jednom trenutku isto povikao: „Tata, predaj se!“ Nama je to bilo mučno slušati, doslovno za plakanje, pričali su nam susjedi.
Stan u kojem su živjeli dobila je njegova supruga, koja se tu doselila prije 10-ak godina i tako su se upoznali te konačno i vjenčali. S ocem, majkom i dvojicom braće u Šećeranu se vratio iz progonstva nakon mirne reintegracije. Kažu da je prilično sitan, ali iznimno žilav i srčan. Obitelj živi od socijalne pomoći, jer Zoran i Suzana nigdje ne rade, a obilazila ih je i socijalna radnica. Navodno je Zoran strahovao i da će im oduzeti djecu, koju je, kažu susjedi, obožavao. Zašto se na kraju odlučio predati još uvijek je nepoznato, no moguće je da je ostao bez streljiva.