Dok je sudac Prekršajnog suda u Sinju 17. travnja 2004. godine izricao Alajdinu Krasniqiju (53) iz Leskovca jednogodišnji progon iz Hrvatske jer je toga jutra zatečen na graničnom prijelazu Kamensko s isteklom vizom, nije ni slutio da time “pomaže” ubojici da što prije pobjegne u nepoznato. Naime, bilo je to samo 24 sata od brutalnog ubojstva nesretne Slavice Dankić (48), plahe sobarice koja je dotad već punih osam godina sezonski radila u hotelu Zvonimir u Baškoj na otoku Krku.
Čim je otkriveno Slavičino izmrcvareno tijelo s vidljivim ozljedama glave uz Velu Riku na predjelu Zarok kod AC Zablaće Krasniqi je kazneno prijavljen. Ali bilo je kasno. Krasniqiju se otada gubi svaki trag.
Punih 14 godina kasnije, zahvaljujući ponovljenoj DNK analizi, Krasniqi je konačno optužen za bešćutan zločin. Za ubojstvo davljenjem sudit će mu se u odsutnosti, a upućeni u problematiku sumnjaju da će ikada biti priveden. Riječ je, naime, o muškarcu koji često mijenja identitet. Budući da ima specifičnu fizionomiju lica, kao i šiljast, zakrivljen nos, nije za isključiti da je svoj profil promijenio kod estetskog kirurga.
Trgovac gumama
Prije nego što je upoznala Krasniqija, koji se svima, pa tako i njoj, lažno predstavio kao Jindrih, trgovac gumama iz Češke, Slavica je do 1992. bila udana za čovjeka iz Dervente gdje je neko vrijeme i živjela. S njim je dobila sina koji je nakon raspada braka ostao s ocem. Trbuhom za kruhom, potom je našla posao sobarice u krčkom hotelu. Tamo joj je srce osvojio turist Alajdin Krasniqi, alias Jindrih iz Praga. Bio je šest godina mlađi od nje, a opčinio ju je, rekla je svima oko sebe, svojom ljubaznošću, pristojnošću, finim manirama. Odvela ga je i u obiteljsku kuću, u malo mjestašce u Slavoniji, kako bi upoznao njezine roditelje. Idila nije dugo potrajala jer su stvari ubrzo počele isplivavati na površinu. Iako je uporno tvrdio da je Čeh, nitko osim Slavice u to nije vjerovao. Otac ju je čak u više navrata upozoravao da joj je dečko zapravo Albanac, zbog naglaska, te da sigurno nema poštene i časne namjere jer je “prepun novca, a ne radi ništa”.
Slavica Dankić (lijevo)
- S tetom Slavicom radila sam 2000. u hotelu Zvonimir u Krku. Zaljubila se u hotelskog gosta Jindriha, a veza im je postala ozbiljnija 2003. godine, kad je došlo do problema, on je počeo uznemiravati cijelu našu obitelj. U vrijeme Uskrsa 2004. Jindrih nam se pridružio u Zaroku. Slavicu je stalno zvao i nagovarao na susret. Na dan ubojstva vidjela sam ga za hotelskim šankom. Slavica mi je rekla da ide s njim u Crikvenicu i da je pričekam u hotelu dok se ne vrati. Sutradan sam joj kucala na vrata sobe, ali nije otvarala. Pa sam to rekla domaćici hotela s kojom sam potom otišla u njezinu sobu. U njoj je nije bilo, samo njezine stvari. Prijavila sam nestanak policiji. Inače, jednom sam načula Jindrihov razgovor na telefon. Pričao je na tečnom albanskom i to mi je bilo čudno - ispričala je u tužiteljstvu M. A., nećakinja pokojnice.
Domaćica hotela J. B. prisjetila se da se Jindrih vratio u Slavičin zagrljaj nakon povratka iz Amerike.
- Slavica mi je rekla da je obnovila vezu s Jindrihom i da žive kod njezinih roditelja. Jindrih nam je pričao da u Pragu ima dućan s kožnom galanterijom i dječjim potrepštinama za školu. U veljači 2004. Slavica me nazvala da bi radila sezonu u Zvonimiru. Također me zvao i Jindrih, raspitujući se hoće li Slavica ponovno doći raditi. Znao je okvirni datum, 1. travnja. I onda se oko Uskrsa pojavio u Baškoj kad i Slavica. Znao je kružiti oko hotela, a sobu si je unajmio u Zaroku. Kobnog jutra Slavičina nećakinja me nazvala i požalila se da ne može ući u njezinu sobu i da joj ne odgovara na telefonske pozive pa je idućeg dana prijavljen nestanak. Ujedno me zvala i gospođa koja je unajmila apartman rekavši da nigdje nema njezina podstanara, a spominjala je nekog “Alena Krasniqija” - opisala je tužiteljima J. B., kojoj je Krasniqijevo ime tad bila čista nepoznanica.
A kad joj je nestalog podstanara i fizički opisala, J. B. je shvatila “da se radi o Jindrihu”. No pravi šok uslijedio je 20. travnja oko 7 sati ujutro kad je šetajući sa šeficom recepcije M. S. na šumovitom predjelu uočila crvenu Škodu đakovačkih tablica. Prepoznala je Slavičin privjesak u njemu, da bi 20-ak metara dalje, u smjeru mora, u jednoj udubini uočile i tijelo ubijene žene. Prizor koji ledi krv u žilama.
Velika nervoza
Stanodavka odbjeglog ubojice A. S. prisjetila se da joj je u ožujku 2004. muškarac došao tražiti sobu u najam. I ranije ga je viđala po Baškoj, no u početku mu nije htjela ustupiti krevet.
- Rekao mi je da je Čeh i da mu stiže cura iz Slavonije koja radi u Baškoj u hotelu. Inzistirala sam da mi da osobnu iskaznicu radi prijave, ali je odbio pa mi je na komadu papira napisao svoje ime i prezime. Kod mene je bio 15 dana. Njegovu curu nikad nisam vidjela. Prema njegovu govoru odmah sam pomislila da je Albanac. Tri dana prije nestanka ponašao se izrazito nervozno. Stvari su mu ostale u sobi - opisala je Krasniqijeva bivša gazdarica.
Vrlo mučna, pak, svjedočanstva u Državnom odvjetništvu bila su Slavičinih roditelja. Ocu se od samog početka nesuđeni zet nije dopao. Upoznao ga je u rujnu 2003. kad ga je Slavica dovela u rodnu kuću.
- Njezine prijateljice su mi već ranije rekle da je on “šarena osoba i da se druži s mafijašima”. Premda je Jindrih trebao u kući ostati tri dana, ostao je sve do prosinca. Rekao sam kćeri da mi ga više ne dovodi u kuću pa su se preselili u podstanare u Osijek. Nakon mjesec dana kći se vratila nama doma i rekla da nema suživota s tim čovjekom. Pa je on navalio nas zvati, vrijeđati me da sam peder i govno. Tad mi se Slavica povjerila da ju je u Osijeku napadao i htio ubiti čekićem. Kad je došao Uskrs, Slave mi je rekla da ide opet raditi u Bašku, a dok je putovala do tamo, Jindrih ju je zvao 15 puta da bi je nakon dolaska u Bašku dočekao i ošamario - opisao je posljednje trenutke sa svojom kćeri A. S.
Čudno ponašanje
Slavičina majka, koja pravdu nije dočekala jer je umrla krajem prošle godine, u tužiteljstvu je nakon ubojstva svjedočila o Krasniqiju.
- Kada je otjeran iz naše kuće, stalno nas je nazivao i psovao, posebno mojeg supruga kojem je govorio da će mu Slavicu “poslati u kovčegu i da je više neće vidjeti”. A nakon mjesec dana podstanarstva s njim kćer nam se vratila kući jer da ju je vrijeđao - zaključila je vidno potresena majka ubijene.
Jedna od pet sestara pokojnice prisjetila se razgovora iz 2003. kada je Slavica nazvala oca i rekla: “Tata, našla sam dečka. Udala bih se”.
- On se znao čudno ponašati. Primjerice, govorio je da idu u Češku, a zatim bi se sa Slavicom vraćao s kolodvora. Znao je i iznenada otići iz kuće noću i vratiti se predvečer. Nakon što se iselio iz naše kuće, sestru je svakodnevno zvao da mu se pridruži. Poslušala ga je i otišla u Osijek, ali se nakon dva tjedna vratila jer ga nije mogla trpjeti. Rekla je da ne želi više biti s njim. Tom sam prilikom primijetila modrice na njezinoj glavi i ramenima - dodala je pokojničina sestra R. B. S prekidom ljubavne veze Krasniqi se očito nije mogao pomiriti pa je i Slavičinoj sestri prijetio da će “zapaliti selo i njihove roditelje”.
- Došlo mi je da ga prijavim policiji za sve te prijetnje, ali je Slavica rekla da ne treba jer da se odselio u Rijeku. On nikada nikome nije pokazao dokumente. A kad nam je jednom bila policija, nije htio izaći iz kuće. Virio je kroz roletu vrijeđajući policajce: “Što ste, gadovi, došli ovdje!” - zaključila je.
U apartmanu koji je ubojica unajmio kriminalisti su pronašli zakrvavljenu maramicu, a u Slavičinoj Škodi sve je vrvjelo od dokaza koji su upućivali da se grčevito borila za život dok ju je bešćutno davio pritišćući joj jednom rukom vrat, a drugom joj začepivši usta i nos. Da je stravično mučena pokazuje i obdukcijski nalaz s riječke patologije u kojem je naznačeno da su na njezinu tijelu uočene ogrebotine na vratu, krvarenja očiju, oguljotine nosa, krvni podljevi na donjoj usni te na vratu, kao i edem mozga i pluća, ali i posthumni životinjski ugrizi uške i obraza.
Dok su ubojicu hrvatski policajci intenzivno pokušavali locirati, od Interpola u Pragu dobili su obavijest da je Krasniqi te godine kad je zadavio Slavicu protjeran iz Češke i da njegovu adresu nemaju, no napomenuli su da mu je i dalje službeno prijavljeno boravište na češkoj adresi. Tragajući i po Kosovu za njim od Županijskog državnog odvjetništva u Đakovici dobili su podatak da ga na adresi nema i da ne znaju gdje bi mogao biti.
Krasniqijevoj majci Gjyli u Prištini bilo je izrazito teško kad su joj policajci u nekoliko navrata tijekom svih ovih godina kucali na vrata u potrazi za sinom. S odmakom vremena, a preko međunarodne pravne pomoći, od nje su izuzete alele iz DNA kako bi ih usporedili s uzorcima koji su pronađeni u Slavičinu automobilu te u apartmanu koji je Alajdin unajmio. Bilo je to ono što su sve ove godine tražili ne bi li došlo do završetka istrage.
Riječko tužiteljstvo prijavilo je Alajdina Krasniqija za članak 90. zakona iz 1997. godine u kojem stoji da mu prijeti najmanje pet godina zatvora.
Nakon 14 godina, kad je već izgubio svaku nadu i vjeru u sustav, Slavičinu ocu Anti S. zatitralo je srce kad je primio telefonski poziv.
- Rekli su mi da je istraga okončana i da su podignuli optužnicu. Samo mi nije jasno zašto je sve to toliko trajalo kad se od prvog dana znalo. Nadam se da ću dobiti poziv za suđenje i da će ipak uhititi Krasniqija. Znate, star sam, 88 mi je godina, ali na suđenje ću svakako ići. Nažalost, moja supruga nije uspjela dočekati pravdu - rekao nam je Slavičin otac.