- Četiri godine svaki mjesec moram davati svoj novac od socijalne pomoći Branku Lončaru i Stjepanu Plantiću. Iskorištavaju to što sam teško bolestan i plah pa mi prijete i stalno traže moju socijalku - pojadao se policiji u lipnju 2015. godine očajni Goran M. (49).
Isto je istražiteljima rekao i Goranov stanodavac P. Č. i dodao da “svakog 18. u mjesecu, kad Goranu poštar donese socijalnu naknadu i invalidninu, Goran počne dobivati telefonske pozive od Lončara i Plantića, nakon čega im svaki put preda 1500 kuna”. Bio je to okidač da policija “reketaše” uhiti i prijavi za dvogodišnju prisilu prema osobi s težim invaliditetom (duševno bolestan) kojoj je oduzeta i poslovna sposobnost.
Stoga su stari policijski znanci Branko Lončar (54) i Stjepan Plantić (66) na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu pravomoćno osuđeni na uvjetne kazne. Svaki je dobio po šest mjeseci zatvora s dvogodišnjim rokom kušnje, a poznaniku moraju vratiti “iznuđenih” 15.000 kuna.
Prema optužnici, oni su od 2013. do srpnja 2015. u Zagrebu s ciljem da se okoriste, svom poznaniku Goranu M., za kojeg su znali da je invalidna osoba, učestalim nazivanjem na telefon te dolascima na njegovu kućnu adresu prijetili da će ga razbiti ako im svaki mjesec od svojih primanja ne da novac. Prvo je Lončaru davao po 450 kuna mjesečno, da bi potom iznosi narasli od 700 do 900 kuna, a u srpnju 2014. reket je dosegnuo 1500 kuna.
Trulo voće
- Branka sam upoznao dok sam živio u Dubravi tijekom 2012. Imao je voćarnu i u početku je bio vrlo pristojan. Uspostavili smo prijateljski odnos. Vjerovao sam mu. Stjepana sam upoznao kasnije jer je bio na izdržavanju zatvorske kazne, no poslije sam se s obojicom intenzivnije družio i znali su da mi je socijalna pomoć jedini prihod.
Početkom svakog mjeseca Branko mi je donosio kašete s voćem i povrćem iako to nisam tražio, a u većini slučajeva bilo je trulo i neupotrebljivo pa sam to bacao u smeće. Nije mi davao račune niti mi je govorio da on to meni prodaje pa sam smatrao da je to prijateljski poklon, sve dok mi nije rekao da sam mu za to voće dužan novac - otkriva za Jutarnji list početke svoje agonije Goran M., čiji je dug na ime dostavljenog voća i povrća samo rastao. Branko mu je prijetio premlaćivanjem i slanjem “na kućnu adresu Stjepana kojeg se bojao zbog agresivne naravi i prgavosti.”
-Čim mi se povećala invalidnina, tražili su 1500 kuna mjesečno. Sve je to kod mene izazvalo velik strah i nervozu, pogotovo oko datuma kad mi je isplaćivana naknada jer me Branko tada zvao i tražio novac. Prijetio mi je: “Ako nećeš platiti, znaš što te čeka.” Stjepana sam, pak, doživio kao zastrašivača - tvrdi još Goran M. koji je u sudnici, dok je svjedočio pred svojim iznuđivačima, drhtao od straha.
Nekoliko dana nakon što je Goran M. prijavio policiji agoniju kojoj je odlučio stati na kraj, Branko ga je presreo ispred kafića Maksimilijan te ga nagovorio da uđe u njegov VW Golf. - Odvezao me u svoju voćarnu u kojoj je bio Stjepan te me počeo tući. Šamarao me po licu i vikao: ‘Kad ćeš platiti, zašto ne plaćaš?’ A prije nego što me počeo lupati, odmaknuo je Stjepana koji je bio blizu te mu rekao: ‘Sada se makni, sada ja preuzimam’. Ubrzo su prestali sa svime - zaključio je Goran M.
Negiraju krivnju
Lončar i Plantić su na suđenju odbacili krivnju tvrdeći da Goran, zapravo, njima duguje novac.
- Gorana poznajem 12 godina, dakle i prije inkriminiranog razdoblja. Kroz dulje vrijeme sam mu na njegovu zamolbu posuđivao novac. Uglavnom ga je uredno vraćao ili bi obećavao da će ga umjesto njega vratiti njegova majka. a novac mu je znao posuditi i Stjepan. Nisam znao da je on invalid niti mi je bilo poznato njegovo zdravstveno stanje.
Nikad mi to nije rekao. Od 2013. do srpnja 2015. Goran je mene zvao na telefon i donosio novac na ime povrata duga, a nekad sam znao otići ja k njemu po novac s tim da mu voće i povrće nisam ostavljao kako bi se osjećao dužan, nego me tražio i molio da mu donesem nešto voća i povrća - pravdao se Lončar, tvrdeći da je Goran njemu ostao dužan 5000 kuna, a Stjepanu 15.000 kuna. Pritom je još porekao i prijetnje Goranu M. tvrdeći da ga na ništa nisu prisiljavali.
-Ponavljam, kod Gorana sam odlazio isključivo po svoje novce, a ponekad me znao zvati da će mi novac donijeti on. Tako je to funkcioniralo sedam, osam godina sve dok u jednom trenutku nije nam rekao da nam novac više vraćati neće. Ne znam razlog zašto nas je bez osnovice prijavio i zašto nas tereti za nešto što nismo učinili. Uvjeren sam da mu se bilo lakše posvađati s nama nego vratiti novce. Po Dubravi je, znam, još dosta ljudi tako prevario - odrješito je zaključio Lončar.
Invalid dužan njima
Stjepan Plantić je također odbacio tvrdnje tužiteljstva, ponovivši da je i on, zajedno s Brankom, posuđivao novac Goranu.
- O posudbama nismo sastavljali nikakve potvrde. Gorana znam više od 10 godina iz kvarta i dulje vrijeme smo mu posuđivali novčane iznose od 100 do 1000 kuna, Novac nam je povremeno vraćao, ovisno o tome koliko je imao kod sebe. Znam da je Branko Goranu nosio besplatno voće i povrće iz svoje voćarne jer ga je molio da bi radio kompot i pekmez. Goran nije nikakav invalid. On može biti samo invalid ‘u glavu’ jer je blesav. Novac koji sam mu posuđivao ostao mi je od pokojne supruge - branio se, pak, Plantić.
No, niti jedna sudska instanca u njihove obrane nije povjerovala.