- Poznajem Gorana Smolčića iz zatvorske bolnice u Zagrebu u kojoj sam proveo dva dana u srpnju 2016. godine gdje sam doveden iz splitskog zatvora zbog zdravstvenih problema. On je bio u sobi do moje. Zamolio sam zatvorenike da mi pomognu pri bijegu, a prilikom planiranja bijega častio sam zatvorenike cigarama. Sjećam se jednog Ilije i Nazifa Gljive. Molio sam ih da mi postave ruke u ljestve da vidim mogu li dohvatiti žicu iznad zida. I Smolčića sam molio da mi pomogne, a on mi je rekao: 'Ne znam, vidjet ću.' Kad mi je Ilija pomagao, bio sam okrenut leđima ostalima, pa ne znam je li mi i Goran pomogao, a nisam siguran ni je li Goran uzeo cigare - ispričao je Ilija Vidačak na Županijskom sudu u Mostaru gdje je ispitan zamolbenim putem preko međunarodne pravne pomoći. Taj njegov iskaz je pročitan na suđenju Goranu Smolčiću (36) na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, optuženom da je pretprošlog ljeta u Zatvorskoj bolnici (BOLS) pomogao pritvoreniku Vidačku u bijegu improvizirajući rukama ljestve.
- Na takav iskaz ne želim se izjašnjavati jer nisam prisustvovao Vidačkovu ispitivanju. Imam prigovor i na iskaz policajca jer da je on tamo bio kad se to dogodilo, mogao je spriječiti Vidačka da se popne na taj zid. Ja znam da se meni Vidačak opravdavao, ali ja sam njega vidio na zidu samo i odmaknuo se ća. Ujedno se ispričavam što se nisam pripremio. Jučer sam otpušten iz BOLS-a i mislio sam da mi je danas suđenje za drugi postupak za napad na službenu osobu - ustvrdio je Smolčić sucu Dariju Lokasu koji je uvažio prijedlog njegove odvjetnice da se provede psihijatrijsko vještačenje je li u vrijeme počinjenja djela, kad je Vidačak preskočio 3,8 metara visok zid BOLS-a, bio ubrojiv.
Posljednih 16 godina Smolčić uporno krši zakon i zbog toga je dosad osam puta osuđivan, a prema optužnici zagrebačkog tužiteljstva, prava drama odvijala se 30. srpnja 2016. u 7.35 sati kada je Smolčić tijekom šetnje okrenuo leđa zidu bolničke šetnice te ruke postavio kao ljestve da bi se Ilija Vidačak preko njegova ramena popeo na zaštitni zid, visok 3,8 metara, te ga preskočio. Zbog omogućavanja bijega osobi kojoj je oduzeta sloboda, za Smolčića tužiteljstvo traži godinu dana zatvora.
Pravosudni policajac koji je u kobno vrijeme preskakanja zida nadgledao zatvorenike u zatvorskom šetalištu u sklopu BOLS-a detaljno je tužiteljima opisao okolnosti bijega i atmosferu.
- Radi se o nenatkrivenom prostoru koji je s tri strane ograđen visokim zidom na kojem je žilet-žica, a s jedne strane je žičana ograda koja gleda na zatvorski odjel i ulaz za zatvorenike. S vanjske strane zida je livada, a iza nje još jedna žičana ograda, dok je s vanjske strane preostalog zida porta. Ja sam bio s vanjske strane žičane ograde, na malo povišenom položaju s kojeg se vide cijelo šetalište i zatvorenici. Vidio sam da se Vidačak i Smolčić došaptavaju. Smolčić je stao leđima uza zid, od ruku načinio ljestve te podigao Vidačka koji mu je stavio noge na rame. Prebacio ga je preko zida na područje ispred porte. Povikao sam: ‘Jedan bježi!’ a odbjeglom zatvoreniku dvaput izdao upozorenje: ‘Stoj, pucat ću!’ Nakon toga sam zapucao u zrak, pa je legao trbuhom na tlo - prisjetio se pravosudni policajac drame u BOLS-u.
Inače, Smolčić se prvi put ogriješio o zakon 2001. Posljednji je put, pak, punio novinske stupce prije pet godina, kada ga je riječki Odjel droga uhvatio sa 818 grama heroina tijekom tzv. ulične redukcije na području Kastva. Četiri mjeseca prije uhićen je s pola kilograma iste droge u centru Rijeke, i to nedugo nakon što je pušten iz pritvora zbog drugog kaznenog djela.
U vrlo kratkom vremenskom razmaku ostao je tako bez više stotina tisuća kuna vrijednih opijata namijenjenih preprodaji. Osuđivan je i zbog posjedovanja 2,4 kilograma marihuane koju je skrivao u drvarnici jedne zgrade na Krnjevu, a na suđenju se branio da ju je koristio kao čaj za liječenje epilepsije.