Srbijanski soboslikar iz Štitara Ivan Đorđević (31) koji je puna 33 sata bio u bijegu nakon što je majstorski pobjegao iz toaleta zagrebačkog hitnog prijema KB-a Sestre milosrdnice očito je strpljivo i detaljno isplanirao svoj bijeg na slobodu.
Naime, u svega 19 dana ove godine, Đorđević je čak četiri puta progutao baterije, a u jednom slučaju i dio metalne šipke i svaki put su ga vodili u bolnicu. Osim zbog bolova u abdomenu, zbog stranog predmeta u sebi, Đorđević je u zatvoru Remetinec i pretučen.
Kako smo doznali, Đorđević je drugog pritvorenika Karla R. prozvao “napaljenkom” što se ovome nikako nije svidjelo jer mu se zbog toga smijalo 19 istražnih pritvorenika unutar zatvorskog kruga. Pritvorenik Karlo opalio je šakom u oko i nos Đorđevića koji je 1. siječnja ove godine prvi put završio na Hitnom prijemu KB-a Sestre milosrdnice.
Stegovni postupak
Upravo ta mu se bolnica učinila kao dobra prilika za bijeg, jer su ga iduća tri puta kad bi progutao bateriju pravosudni policajci vodili u KBC Rebro. Prvo se 8. siječnja požalio na bolove u trbuhu jer je progutao dio šipke i bateriju. Zatim je na Rebru završio i 11. i 12. siječnja – isti problem u trbuhu i opstipacija. Da bi ga 19. siječnja, kada je četvrti put pojeo bateriju, pravosudni policajci odvezli u KB Sestre milosrdnice gdje su mu prvog dana ove godine sanirali ozljedu nosa. Je li odabir bolnice bio na Đorđevićev prijedlog, nije poznato, no za njega je to, očito, bio pun pogodak. Po dolasku u bolnicu dan mu je laksativ zbog kojeg je često odlazio u toalet. Upravo jedan od tih posjeta toaletu osuđenik je iskoristio kako bi preskočio dva metra visok zid. Završio je u susjednoj prostoriji, otvorio prozor i izašao. Neopreznost je na kraju dvojicu pravosudnih policajaca stajala stegovnog postupka jer su zatvorenika pustili u toalet bez uobičajenih sigurnosnih mjera odnosno nisu provjerili je li prozor zatvoren i može li se kroz njega izaći, a postojala je i opcija vezanja nogu lancima radi otežanog kretanja kao i čuvanje otvorenih vrata toaleta.
Iako se mislilo da je već istog dana uspio prijeći granicu i završio u Srbiji, u večernjim satima ponedjeljka Đorđeviću su lisice na ruke stavljene na Borongajskoj cesti u Zagrebu gdje je odsjeo u hostelu Favela.
- Imao je kapu, stajao je ispred hostela, i to u ponedjeljak oko 11 sati. U hostelu nije bio, barem mi je sestra tako rekla - kaže nam žena koja je u utorak bila na recepciji hostela Favela na Volovčici. Iako ona tvrdi da Đorđević nije odsjeo u tom hostelu, neki od susjeda su nam rekli da to nije točno.
Hosteli na rubu grada
Kako smo neslužbeno doznali, nakon što su doznali za Đorđevićev bijeg, inspektori za potrage zagrebačke policije počeli su obilaziti adrese i objekte za koje su sumnjali da bi u njima bjegunac mogao boraviti. Potragu su suzili na hostele na rubnim dijelovima grada i redom išli u svaki od njih pokazujući fotografiju bjegunca sve dok jedna osoba nije prepoznala bjegunca s fotografije kao osobu koja je tražila smještaj u jednom od tih objekata. Nakon što je lociran, sve je išlo glatko. Policija mu je postavila klopku te su ga u jednome trenutku policajci u civilu samo okružili prišavši mu iz nekoliko smjerova. Za razliku od prilično spektakularnoga bijega dan ranije, Đorđević pri uhićenju nije pružao otpor, već su mu mirno stavili lisice na ruke.
- Priznajem da sam počinio djela koja mi se stavljaju na teret. Našao sam se u teškoj životnoj situaciji. Prijetilo mi se i ucjenjivalo mojom djecom. Stanoviti Ademi mi je obećao vratiti novac pa me na kraju angažirao za 1000 eura da prebacim ljude. Ne bježim od svoje odgovornosti. Žao mi je svega i kajem se. Molim sud da što prije ovo sve završi i da me se pusti kući kako bih mogao brinuti o svoje dvoje maloljetne djece koja su trenutno kod moga brata s obzirom na to da se moja bivša supruga djece odrekla i preudala. Sve je tamo stalo jer sam ja završio u Hrvatskoj u zatvoru – branio je lani Ivan Đorđević svoje postupke na Općinskom sudu u Novom Zagrebu koji ga je zbog toga osudio na četiri godine zatvora. Pritom je negodovao da nije zaslužio što je “pri uhićenju zadobio teške ozljede slezene i prijeloma tri rebra zbog kojih je bio na bolničkom liječenju”. A prema vlastitom priznanju, u Srbiji je također osuđivan - proveo je godinu dana u zatvoru zbog obiteljskog nasilja. Njegov odvjetnik je, pak, dodao da je reakcija na situaciju u kojoj se našao njegov branjenik posljedica psihičkih problema koje ima otprije pa da “jednostavno nije znao što da radi”.
Prema poznatim informacijama, Đorđević je angažiran da za 1000 eura olakša većem broju migranata ilegalan boravak i kretanje po Hrvatskoj. Pa je tako lanjskog 30. svibnja u 19.57 sati ušao u Hrvatsku preko Bajakova u autu slovenskih tablica s prijateljem Nenadom M. (43). U Zagrebu je boravio do 3. lipnja 2019. kada je od nepoznate osobe iznajmio Citroen Jumper u vlasništvu Rent-a-car Zagreb Vito te po A1 otišao do naplatne postaje Perušić gdje je sišao s autoceste i ponovno se uključio na nju kako bi na 163. km stao i ukrcao 33 stranca (29 Pakistanaca i četiri Indijca) te s njima krenuo prema Zagrebu. Pritom je na zadnjem staklu kombija imao zalijepljenu crnu vreću kako se sadržaj tovarnog prostora ne bi vidio. Policajci koji su u to vrijeme bili u izvidnici na A1 kod odmorišta Janjče uočili su vidno opterećen kombi pa su službenim vozilom dajući zvučne i svjetlosne signale pokušavali zaustaviti kombi koji je krivudao te ih svojim manevrima ometao u zaustavljanju.
Suluda vožnja
No kad su ga uspjeli prestići kod Ogulina i potom počeli smanjivati brzinu, kombi je ubrzao i namjerno se zaletio u policijski džip. Suluda vožnja trajala je 20-ak minuta sve dok kombijem nije probio rampu naplatne kućice Lučko nakon što je zaobišao blokadni punkt. Nastavio je bježati da bi se ponovno u jednom trenu zaletio u policijski auto nakon čega je kombi stao. Policajci su lakše ozlijeđeni, a u divljačkom pohodu krijumčar je pričinio 5400 kuna štete HAC-u i 43.848 kuna MUP-u.
Migranti su policiji otkrili da su godinama putovali iz Pakistana preko Turske i Grčke do Makedonije, gdje su ušli u Srbiju pa u BiH. Zadnja etapa prije slijetanja na Lučkom bila je 2. lipnja kada su iz Melinovca uz lokalnog vodiča iz Afganistana krenuli preko rijeke u RH.
U Zakonu o izvršenju kazne zatvora za bijeg postoje samo stegovni prijestupi: Đorđević neće biti kažnjen zbog bijega, može dobiti ukor, samicu ili mu se pak može oduzeti novac
Iako će mnogima zvučati nevjerojatno, bijeg kakav je izveo Ivan Đorđević ne sankcionira se kazneno, nego samo disciplinski.
Potvrdila nam je to i Lidija Horvat, odvjetnica koja je u ime brojnih zatvorenika tužila zatvorski sustav zbog neodgovarajućih uvjeta boravka u zatvorima i nekima od njih ishodila i novčane naknade.
- U nekadašnjem Kaznenog zakonu iz 1997., u članku 307., te u sadašnjem čl. 309. stavak 2 Kaznenog zakona iz 2011. godine inkriminiran je bijeg osobe kojoj je oduzeta sloboda pod uvjetom da je primijenjena sila ili prijetnja da će ta osoba napasti na život ili tijelo druge osobe. Dakle, ako nije bilo primjene sile ili prijetnje, takvo ponašanje nije bilo inkriminirano ni po nekadašnjem Kaznenom zakonu, niti je inkriminirano danas - kaže nam odvjetnica Horvat.
- U komentaru Kaznenog zakona iz 1997. godine piše da se neće raditi o kaznenom djelu ako je samooslobođenje ostvareno lukavstvom zatvorenika, piljenjem rešetaka na prozorima, spuštanjem kroz prozore, kopanjem tunela, bušenjem rupa u zidovima i slično - dodaje odvjetnica.
Iako se razlog tome ne može naći ni u komentaru Kaznenog zakona, ni u prijedlogu izmjena i dopuna Kaznenog zakona, može se pretpostaviti da je razlog to što je sloboda kao temeljno ljudsko pravo duboko ukorijenjeno u samu srž čovjekova postojanja te je isto tako u samoj srži ljudske prirode i želje za samoodržanjem potreba da se pojedinac oslobodi od jednog neprirodnog stanja u koje je doveden (doduše, svojom krivnjom i temeljem zakonite odluke nadležnih vlasti). Smatram da korijene toga treba tražiti u istim onim izvorima koji su propisali načelo protiv samooptuživanja, slobodu izbora vlastite obrane odnosno obranu šutnjom iz koje se ne smiju izvoditi negativni zaključci za okrivljenika i dr. te smatram da se radi o svojevrsnim razlozima humanosti. Na državi je da osigura mjere održavanja reda i sigurnosti te se pobrine da osobe koje su lišene slobode u vrijeme izdržavanja kazne zatvora ne napuste prostorije zatvora ili drugih ustanova u kojima se nalaze dok su lišene slobode - kaže odvjetnica Horvat.
U Zakonu o izvršenju kazne zatvora postoje samo stegovni prijestupi za bijeg. To su: ukor, zabrana raspolaganja novčanim sredstvima do tri mjeseca i samica do 21 dan. Ova posljednja je zapravo pogodnost jer zatvorenik boravi sam u sobi u kojoj je TV, ima šetnju i kupuje u kantini. Nakaradni je to propis koji nitko ne želi mijenjati, kaže nam dugogodišnji zaposlenik pravosudnog sustava.