“Polovicom veljače 2016. Sedatus je zapao u neke probleme s hrvatskim vlastima. Policija je u Zagrebu zaustavila vozilo s gotovinom i zlatom, ne znam koliko točno, i potvrdom na Italpreziosi. Luka Gale me nazvao i rekao da je nestalo vozilo sa zlatom i novcem.
Da ne zna jesu li to lopovi ili policija. Sutra me opet nazvao i rekao ‘imamo potpuni raspad. Policija je blokirala račune’. Pitao me mogu li doći u Zagreb i ja sam došao za par dana. U Zagrebu sam otišao u kuću kod Ante Gale, a tamo su bili Ante i Luka Gale, Lukin šogor te još dvije osobe, neki Pejo i neki Zoran Stojić. Rekli su mi da je policija zaplijenila tvrtku i sve račune i da se sve operacije moraju obustaviti”, ispričao je još prije ljeta Gino Zanazzo (63), talijanski posrednik u kupoprodaji zlata, kojega je prema zahtjevu USKOK-a i u prisutnosti USKOK-ova tužitelja u Torinu saslušala talijanska porezna policija.
Afera zlato
Zanazzo te još tri svjedoka, od kojih je jedna direktorica i većinska vlasnica talijanske tvrtke Italpreziosi Ivana Ciabatti, saslušavani su putem međunarodne pravne pomoći kao svjedoci u sklopu USKOK-ove istrage u slučaju Gold Rush, odnosno slučaju koji su mediji prozvali “afera zlato”, a u kojemu se u Hrvatskoj grupi od 15 okrivljenika predvođenih Lukom i Antom Galom na teret stavljalo da su talijanskim tvrtkama, među kojima je i Italpreziosi, fiktivno prodavali zlato, odnosno oprali za njih nešto više od 630 milijuna kuna. Štoviše, na osnovi nadzora Porezne uprave te Ureda za sprečavanje pranja novca, koji su prethodili istrazi Poreznoga USKOK-a i USKOK-a, ova navodna fiktivna kupnja zlata povezivala se s pranjem novca od peruanskoga narkokartela Sanchez-Paredes. Naime, društvo Italpreziosi se prema navodima Porezne uprave 2009. našlo pod istragom talijanske policije i američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA) zbog sumnji da peru novac za tvrtku Comarsa obitelji Sanchez-Paredes koja se navodno bavi proizvodnjom kokaina. Nastavak čitave priče u Hrvatskoj bio je još luđi, jer su zlato i novac koje je hrvatska policija zaplijenila prilikom nadzora osumnjičenika, a riječ je o zapljeni o kojoj je govorio svjedok s početka teksta, ukradeni u spektakularnoj krađi u središtu kriminalističke policije u Heinzlovoj, za što je potom optužen načelnik Odjela za organizirani kriminalitet Željko Dolački.
Međutim, nakon saslušanja četvero talijanskih svjedoka, veliki dio prijašnjih optužbi - pao je u vodu. Naime, svi ispitani Talijani tvrde da njihove tvrtke doista jesu kupovale zlato od Gale i ostalih, točnije od hrvatskih tvrtki Bonto Plus, Stip Services i Sedatus Int. Zanazzo je tako ispričao kako Antu Galu poznaje još od devedesetih, a upoznao ga je tijekom zlatarskoga sajma u Vicenzi. Galu i njegova sina Luku ponovno je sreo na istome sajmu 2013. te su tada krenuli u posao.
Stvarno zlato
“Pitao me poznajem li trgovce u Italiji koji bi mogli kupovati sa smanjenim maržama. Rekao je da imaju tvrtke koje mogu pribaviti 50-100 kg mjesečno. Ja sam kontaktirao Cormas i nakon provjera počeli smo raditi. Luka Gale je došao s otprilike 10 kg zlata u Vicenzu i ja sam ga odveo u talionicu. Cormas je zatim doznačio novac”, ispričao je Zanazzo. Ivana Ciabatti, vlasnica Italpreziosija, također je potvrdila poslovanje s Galom. “Italpreziosi je imalo poslovne odnose i sa Stip Serviceom i sa Sedatusom. Kupovali smo plemenite metale u raznim oblicima - čisto zlato i srebro, rabljene predmete od zlata i zlatne poluge. Svi su računi redovito plaćani bankovnim doznakama. Zlato je u naše sjedište prevozio Zanazzo jer Hrvatska u to vrijeme nije bila pokrivena prijevoznicima specijaliziranim za vrijedne terete”, ispričala je Ciabatti. Nakon saslušanja talijanskih svjedoka USKOK je tijekom ovoga ljeta bitno izmijenio optužbu protiv Gale i ostalih dostavivši im novu pouku o pravima, sa znatno manjim inkriminacijama. Prije svega više se ne govori o fiktivnoj kupnji zlata, nego se osumnjičenicima stavlja na teret da su talijanskim tvrtkama prodavali stvarno zlato, no da su zatim tako zarađeni novac izvlačili preko kapilarne mreže sve manjih i manjih tvrtki, čiji bi direktori na kraju podizali novac u gotovini i vratili im ga na ruke. Naravno, sukladno novome činjeničnom opisu, više se ne inkriminira ni ilegalna zarada od nevjerojatnih 638 milijuna kuna, nego “samo” porezne utaje od oko 196 milijuna kuna.