Probudili smo se u gradu gdje čovjek ubije troje ljudi, a narod ga slavi kao heroja, piše Slobodna Dalmacija.
Osobe s takvim stavom trebaju se zapitati više stvari. Prva glasi: Kako uspijete romantizirati čin ubojice a da nemate nikakva čvrsta saznanja? Otkud vi (ej, baš vi!) znate pravu pozadinu priče? Što, pročitali ste u WhatsApp grupi?
Aha, vidjeli ste onih nekoliko teorija s portala, iz novina. Ali što ako su i ta tri momka imala obiteljske probleme zbog koji su ispali kakvi jesu?
Da su mediji objavili dirljivu priču o njihovim potresnim životima, a sigurno su takvi, onda biste pisali da ubojici treba dat 500 godina zatvora.
Banalna je usporedba, ali znate ono kad na Supertalentu dođe neka djevojka koja ne zna pjevati, ali ispriča kako joj je mater umrla kad je bila mala i odjednom vas prestaje bit briga za nastup. I glasate za nju. Iz sentimenta. To je nepravda prema ostalim kandidatima koji imaju takvih problema, samo ih ne prostituiraju.
Ali ne, vi se ne pitate zašto činite to što činite. Vi ne razmišljate, vi se povežete. Kmečite.
"Boo-hoo, tako san i ja mog mlađeg brata mora branit na igralištu kad mu je lapan iz 8.c raspara knjige, ja najbolje znan kako je Filipu Z."
E pa newsflash: Nemate pojma!
Osjetljivi na žuto
Drugi razlog zašto netko brani trostrukog ubojicu je strah od povratka heroina. Ta je droga kumovala šperunskom masakru.
Split je na "tožu" osjetljiv. Sjećate se lica vaših đana iz portuna, pamtite priče kako se neko dijete nabolo na špricu u parku.
Dvojica ubijenih bili su dileri horsa. Da su bili dileri trave, sad bi za njima plakali. Njih bi sad romantizirali.
Zašto? Odgovor je opet isti: Jer se povežete.
Ali ono što osoba koja smatra da je ubojica heroj prešućuje jest da su ubijeni bili obični prašinari. Nitko i ništa u tom poslu, sitni wanna be dileri. Nikakvi poglavice podzemlja, samo divlja muška mladunčad s viškom vremena i manjkom para i roditeljske i policijske pažnje.
Što je s ovim trećim stradalim? Nije imao veze s drogom. Koga briga što je njega ubio, ha? To ćemo malo ignorirati, je li? Smeta slici savršenog ubojice. Koju ste stvorili da sebi objasnite njegov čin.
Ako već tražite Isusa ili nekoga za na križ, usmjerite tu vašu energiju prema policiji.
Oni su svakako problem. Oni su trebali čistiti ulice od heroina i krupnih dilera, oni su odgovorni što je ovaj uopće uspio nabaviti pušku (a to se stvarno nitko ne pita kako je moguće!), oni su krivi jer nisu radili svoj posao. I ne rade ga godinama, jer da ga rade, do ovoga ne bi ni došlo.
Što, je l' možda nisu znali da su Skalice splitski Bronx?
Jesu li s fotoaparatom oko vrata i kartom grada u ruci zaustavljali prolaznike pokraj parkinga zgrade Policijske uprave uz "oprostite, gdje je onaj kafić Borsol... Borsov, kako li već...?"
Zašto nitko njih ne osuđuje?
Nisu dovoljno seksi da budu "krivci"? Previše su isfurani? Dosadni? Već smo ih prozivali za toliko toga pa više nije red? Dok izgovarate "ionako se ništa neće prominit", zapitajte se kakva je vaša uloga u tome. Jer vi sad sudjelujete.
Svakim komentarom na društvenim mrežama. Zbog kojeg će vaš nećak Duje pomisliti "ako je barba reka da je O.K. šta ih je ovaj pobija, onda je tako".
"Nije policija ništa kriva", kazat će primitivci, "otkud su mogli znat da će neko pucat na ulici".
A mi ćemo se za nekoliko godina opet zgražati nad istim ovim scenama i pitati se kako je do njih došlo.