U studenome je prošlo točno pet godina otkako su u selu Fulaje, uz državnu cestu Duga Resa-Josipdol-Senj, pronađeni posmrtni ostaci Antonije Bilić, 17 mjeseci nakon nestanka ove Drnišanke za čije je ubojstvo osuđen Dragan Paravinja. Lokacija pronalaska Antonije Bilić nalazi se desetak kilometara zračne linije te točno 20 kilometara vožnje od mjesta na kojemu je u Tržiću Tounjskom pronađen za sada nepoznati kostur. Tijelo ni u ovom slučaju nije bilo zakopano, već samo odbačeno nekoliko metara od ceste. Dva mještana uočila su lubanju kraj koje je bila i kost te pozvali policiju. Policajac koji je prvi stigao na teren zaključio je da bi i ostatak tijela trebao biti u blizini pa se dao u potragu. Ubrzo je pronašao cijeli kostur i traperice u kakvima je nestala Antonia. Uokolo po granama visjeli su pramenovi kose.
Iako će tek DNA analiza kasnije potvrditi da se radi o Antoniji, istražitelji su već po tragovima na mjestu događaja imali čvrste indicije da bi se moglo raditi upravo o njoj. Na mjestu događaja započeo jedan od najopsežnijih očevida dotad obavljenih na širem području Karlovca. Angažirano je bilo dvadesetak osoba, policajaca, vatrogasaca koji su reflektorima osvjetljavali teren, te forenzičara koji su u zaštitnim odijelima i s maskama na licima pretraživali područje.
Mjesto se nalazi oko 200 metara od Miljanice, vijadukta autoceste A1 koji tu presijeca državnu cestu. Miljanica je tek nekoliko kilometara udaljena od odmorišta Modruš, odmah prije tunela Mala Kapela, gdje je 7. lipnja godinu ranije točno u 15.40 sati, posljednji put lociran signal mobitela nestale djevojke.
- Nakon provedene DNA analize utvrdili smo s vjerojatnošću od 99,99999 posto da je riječ o Antoniji Bilić - rekao je Milovan Kubat, voditelj laboratorija za DNA analizu Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tada još nisu imali uzrok njene smrti.
Antonia Bilić posljednji je puta viđena na čikolskom mostu 7. lipnja 2011. kada je ušla u kamion Dragana Paravinje. U vozilu su pronađeni tragovi Antonijine krvi. Potraga za nestalom Antonijom svakako je jedna od najvećih u hrvatskoj povijesti, tragalo se na području gotovo cijele Hrvatske, no najviše u šibenskom zaleđu uz Krku. Tamo je nakon Paravinjina prvotnog priznanja ubojstva čak isušeno jezero, a potraga je bila intenzivna i u zadarskom zaleđu kod Bilišana gdje je Paravinja živio. Istražitelji su vjerovali da je baš tamo Paravinja mogao skloniti tijelo Antonije Bilić budući da je to zabačeno područje, a vrlo dobro ga je poznavao. Neuspjehom potrage na tim područjima potraga se širila prema Lici i dalje prema Karlovcu, kamo je vodila trasa Paravinjine vožnje i gdje je posljednji put i lociran signal Antonijina mobitela.