Pretući pijan ženu na parkiralištu u Hrvatskoj ipak ne mora biti prekršaj remećenja javnog reda i mira, kako je takav događaj nedavno okvalificirala zagrebačka policija. Postojeći zakoni, iako manjkavi u nizu stvari, ipak nude ozbiljnije kvalifikacije: postojeći Kazneni zakon u članku 323.a precizno opisuje upravo ono što se prije mjesec dana dogodilo djevojci ispred staračkog doma na zagrebačkom Črnomercu kao kazneno djelo nasilničkog ponašanja koje se goni po službenoj dužnosti i za koje se počinitelja kažnjava zatvorskom kaznom u trajanju do tri godine!
- To je djelo u Kazneni zakon uvršteno 2015. godine, nakon dugotrajnog upornog zahtijevanja civilnog sektora. Međutim, ponekad nam se čini kao da ga nema, toliko se rijetko po njemu postupa. Mnogo češće se koriste neke bitno blaže kvalifikacije - kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, pravna savjetnica Autonomne ženske kuće Zagreb.
Spomenuti članak kaže da će onaj koji “nasiljem, zlostavljanjem, iživljavanjem ili drugim osobito drskim ponašanjem na javnom mjestu drugoga dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo” biti kažnjen kaznom zatvora do tri godine. Ipak, policija je u konkretnom slučaju pješakinje iz Zagreba - koju je navodno pripiti vozač napao, udario po licu, srušio je na pod, nastavio je tući i psovati te nakon toga sjeo natrag u auto i odvezao se dalje - podnijela optužni prekršajni prijedlog kojim počinitelja tereti za - remećenje javnog reda i mira, za koji je propisana kazna do 200 njemačkih maraka (!) ili, iznimno, kazna zatvora do 30 dana.
Optužni prijedlog
Kako neslužbeno doznajemo, optužni prijedlog još nije stigao na sud. Policija, navodno, nakon javne objave ovog slučaja obavlja dodatne izvide te postoji mogućnost da ipak izmijeni kvalifikaciju i podnese kaznenu prijavu.
Zajedno s kaznenim djelom nasilničkog ponašnja, u Kazneni je zakon 2015. ponovno uvršteno i djelo nasilničkog ponašanja u obitelji po kojem se, kažu statistike, postupa još rjeđe: više od 95 posto slučajeva nasilja u obitelji kažnjava se - prekršajno.
Zbog toga aktivistice inicijative #spasime, koje su se prekjučer sastale s premijerom, a jučer s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, kao svoj glavni zahtjev ističu kompletno ukidanje mogućnosti da tjelesno i seksualno nasilje budu prekršajna djela te da se kažnjavaju isključivo po Kaznenom zakonu.
- Mi smo svjesne da civilni sektor takav zahtjev postavlja Vladi već godinama i da se Vlada oglušuje. Nadamo se da se sada, s obzirom na niz slučajeva brutalnog nasilja, na senzibiliziranost javnosti i na prosvjed, poklopio trenutak da se konačno nešto poduzme i promijeni. Dobile smo obećanja, prije svega od premijera i ministara, da će se Kazneni zakon izmijeniti do kraja godine na način na koji tražimo. No, uvijek smo oprezne oko obećanja dok ne vidimo realizaciju - kaže redateljica Nora Krstulović, članica inicijative.
Kako je navela sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Žigante, u zapadnoeuropskim državama nasilje nikad nije prekršaj, ustalila se praksa da je u pravilu djelo u kojem postoji žrtva kazneno djelo, a prekršajima su obuhvaćena ona djela u kojima nema žrtava, nego oštećenika. Zorno je objasnila razliku: da je pijani vozač udario automobil djevojke, ona bi bila oštećenica, a on bi napravio prekršaj. No, ako udari djevojku, ona je žrtva, koja automatski ima niz prava - prije svega na zaštitu, a počinitelj bi morao biti kazneno gonjen.
Brži postupak
Glavni razlog koji se službeno navodi za postojanje prekršajnog djela nasilja u obitelji jest da se takvi postupci mnogo brže dovršavaju te da se nudi brža zaštita žrtvama putem zaštitnih mjera poput zabrane pristupa žrtvi - iako se u praksi te mjere izriču iznimno rijetko. Neslužbeno se pak objašnjava da bi slučajevi obiteljskog nasilja zagušili kaznene sudove te da za obiteljske nasilnike nema dovoljno mjesta u zatvoru!
- Poimanje obiteljskog nasilja kao ne tako ozbiljnog djela ima ozbiljne posljedice, a posebno se ocrtavaju u praksi. I dalje nije rijetkost dvostruko gonjenje i počinitelja i žrtve. Imam slučaj u kojem je muž udario ženu pred djetetom, na što mu je ona rekla “stari prolupali idiote”. Ona je drugooptužena u slučaju zbog verbalnog nasilja - tumači odvjetnica Bezbradica Jelavić, navodeći da se mora inzistirati na većoj primjeni zaštitnih mjera, na prepoznavanju žrtve te na nekim konkretnijim stvarima poput prepoznavanja partnerskog nasilja kao vrste nasilja u obitelji: slučaj nogometaša Dinama kojeg je partnerica optužila za nasilje nije tretiran kao obiteljsko nasilje jer partneri ne žive zajedno.
Istanbulska
Svi zahtjevi inicijative #spasime, upozoravaju naše sugovornice, mogu se svesti na samo jedan zahtjev - primjenu Istanbulske konvencije, koja je na snazi od 1. listopada prošle godine. Tijekom burne rasprave uoči njezine ratifikacije, koja se svela na besmisleno i promašeno ideološko nadmudrivanje, protivnici su u pravilu tvrdili da je naše zakonodavstvo u potpunosti usklađeno s Konvencijom. U buci izgovorenih budalaština, ova je tvrdnja nekako prihvaćena kao - točna, iako ne može biti dalje od istine.
- Istanbulska konvencija u svojim člancima 41 i 55 izričito traži da se kazneno kvalificiraju sva djela tjelesnog nasilja te da se ono goni po službenoj dužnosti, a ne na prijedlog žrtve. Stoga, ni Kazneni zakon, ni Prekršajni, niti Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji nisu usklađeni s Istanbulskom konvencijom i potrebno ih je što hitnije uskladiti - upozorava pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Podsjeća da se manje od 10 posto svih počinitelja kažnjava zatvorskom kaznom, što jasno pokazuje da pravosuđe ne razumije princip nulte stope tolerancije na nasilje.
- Nulta stopa tolerancije na nasilje znači da se počinitelji uvijek imaju kažnjavati (naj)strožim kaznama, da zatvor mora postati pravilo, a ne izuzetak, da se zaštitne mjere moraju provoditi striktno i strogo te isključivo u odnosu na počinitelja, a ne na žrtvu - poručuje.