NEUKROTIVA ANIKA

NEVJEROJATAN SLUČAJ PREVARANTICE IZ SISKA Otela kćer i nestala, prijavljena je i za robovlasništvo, majka i partner preklinju je da dođe pameti...

    AUTOR:
    • Katarina Marić Banje / SD

  • OBJAVLJENO:
  • 14.04.2017. u 22:03

Slobodna Dalmacija

Moju jednogodišnju kćer Aureliju Mitru, dijete s ozbiljnim zdravstvenim problemima, otela je majka Anika de Vilera, hrvatska državljanka, unatoč sudskoj zabrani da dijete napušta Maltu, gdje je rođeno. Viđene su u Zagrebu, molim vas, pomozite! – apel je Andreasa Wila Gerdesa upućen javnosti preko društvenih mreža i malteških medija, piše Slobodna Dalmacija.

Tragom dramatičnog poziva doznajemo pozadinu obiteljske drame u kojoj je djevojčica s posebnim potrebama u milosti i nemilosti majke Anike (36) iz Siska, osuđene serijske prevarantice, osumnjičene za uspostavu ropstva i zapuštanje djeteta. Sudski postupci protiv nje provedeni su u Njemačkoj, odakle je deportirana, dok su na Malti još u fazi istrage, piše Slobodna Dalmacija.

U hrvatskoj je javnosti postala poznata kao stručnjakinja za odnose s javnošću zaklade kojom se prikupljao novac za spas sada pokojne Nore Šitum, neposredno prije saznanja o sumnjivim isplatama novca.

Anika je za sobom ostavila niz vjerovnika i dobrostojećih partnera koji su financirali njezin život na visokoj nozi, a uskoro će, na zahtjev malteške policije, postati lice s Interpolove tjeralice. Osim oca male Aurelije, za Anikom očajnički traga i njezina majka Silvana Mršić Tramošljanin (54), koja živi u Kastelu u Njemačkoj.

Ratne drame

– Svaku noć molim Boga da uhvate Aniku dok mala Aurelija bude s njom. Moja je kći morala još 2008. otići na liječenje zbog psihičkih problema. Anika je bila žrtva otmice vlastitog oca, a sada je ona otela svoju kćer. Povijest se ponavlja – kaže nam Silvana i razotkriva obiteljsku prošlost tijekom koje je inteligentna djevojčica prerasla u međunarodnu prevaranticu, robovlasnicu i zlostavljačicu djece.

Silvanina kći rođena je kao Anika Šljokavica 1981. godine u Sisku, a doba puberteta i adolescencije prisilno je provela daleko od majke, u Donjem Vodičevu u BiH, kod oca.

– Anika je otišla od mene 1991. godine kao desetogodišnja duševno zdrava djevojčica, zajedno sa šestogodišnjim bratom. Otišli su kod oca jer je tada u Bosni bio mir, a u Hrvatskoj je počeo rat. Majka i ja ostale smo u Sisku i bile smo sretne da su djeca daleko od ratnih zbivanja, ali kad je i u Bosni počeo rat, moj bivši suprug više nije dopuštao djeci da se vrate.

Selili su se nekoliko puta, u Prijedor, natrag u Vodičevo te nekoliko puta u Beograd. Nije im dao ni da kontaktiraju sa mnom, bilo je perioda kad nisam čula djecu po devet mjeseci. Tko zna što je Anika sve vidjela tih ratnih godina, a i kasnije. Tada nije imala pravi dom, uvijek je bila u bijegu i mislim da ju je to zauvijek obilježilo.

Kriomice bi me nazivala telefonom kada je mogla, a kada je napunila 18, došla je kod mene u Kanadu, gdje sam tada živjela. Odmah sam primijetila da je često promjenjivog raspoloženja i da uvijek mora biti u centru pažnje. Ponašala se kao podijeljena ličnost – prisjeća se Silvana.

Tražila bogate partnere

Po kćerinoj želji, seli se u Njemačku, gdje je Anika došla s vizom za studiranje medicine.

– Već tada sam primijetila da stalno upada u probleme i traži partnere koji mogu podržavati njezin stil života. Kad bi došlo do nesuglasica, našla bi novog muškarca da je spasi od starih problema – kaže Anikina majka.

U to vrijeme Anika živi luksuzno i kreće se u bogatom društvu. Nije imala posao, a 2008. joj je zaprijetila deportacija jer nije priložila dokumente za ostanak u Njemačkoj na sveučilištu. Ubrzo je bilo jasno da održava način života za koji nije imala legalne prihode. Sud u Berlinu proglasio ju je krivom za tri prijevare, od kojih je najveća iznosila 360.000 eura. Sedam mjeseci zatvora nije odslužila jer je deportirana. Sud je procijenio da je Njemačkoj tako isplativije.

Spašavanje Nore Šitum

Anika upoznaje Gustava Vileru iz Venezuele, kojem je 2011. godine u Zagrebu rodila sina. Tijekom akcije kojom se prikupljao novac za spašavanje malene Nore Šitum ponudila je svoje usluge stručnjakinje za odnose s javnošću roditeljima sada pokojne djevojčice. Tada se njima stavila na raspolaganje bez naknade te je otputovala u Ameriku, gdje su u prestižnoj bolnici pokušali spasiti život bolesnoj djevojčici.

Kasnije je ugovor s njom raskinut, ali pojavila se priča o spornoj isplati 12.000 kuna koje su navodno dane Aniki za put. Nije bilo dokaza da je novac uzela, a Anika je to negirala te su za makinacije s donacijama osumnjičeni drugi pojedinci. Istraga oko toga završila je u slijepoj ulici.

U međuvremenu je Anika de Vilera kao osnivačica PR tvrtke iz Zagreba putovala po svijetu i odsjedala u skupim hotelima. Turističkoj agenciji koja je sve organizirala ostale su tek nenaplative zadužnice na Anikinu tvrtku koja je otišla u stečaj. Dokaze o tome priložili su odvjetniku, a priča je objavljena u našem poznatom tjedniku. U to vrijeme Anika, koja je još u braku s Gustavom, započinje vezu s Andreasom Willom Gerdesom, 15 godina starijim dobrostojećim poduzetnikom, njemačkim državljaninom sa stalnim boravištem na Malti.

Luksuzan život

Odlazi novom partneru na Maltu 2015. godine, ali tamo dolazi i suprug Gustavo sa sinom. Anika živi u luksuznim vilama i penthausima, a u rujnu 2015. s novim partnerom Gerdesom dobiva kćer Aureliju. Očinstvo je sporno jer je formalno još bila u braku s Gustavom.

Već se počinju javljati vjerovnici koje je Anika oštetila, najviše tvrtke. Prvo se javila kompanija za iznajmljivanje vozila kojoj je ostala dužna jer je naručivala prijevoz šaljući fotografije bankovnih uplatnica koje nikada ne bi stvarno provela na naplatu. Unajmljivala je i jahtu na cijeli dan, za kupanje. Krajem 2016. sud na Malti donio je odluku da Anika de Vilera mora platiti 80.000 eura pozajmice unatoč njezinoj obrani da ne može vratiti novac jer od plaće od 2200 eura najam vile plaća 1600 eura. Sutkinja joj je rekla da promijeni životne navike.

Anika je u sve lošijim odnosom s Andreasom, koji od nje traži objašnjenja za sve afere koje su isplivale. Kako je ona u rodni list njihove kćeri Aurelije Mitre upisala da je otac "nepoznat", a još je bila u braku s Gustavom, odmah nakon Aurelijina rođenja njezin otac Andreas napravio je DNK nalaz kojim je potvrdio da je biološki roditelj djevojčice. Aurelija je ubrzo nakon rođenja operirana zbog hidrocefalusa i potrebna joj je stalna njega i liječnički nadzor.

Izolacija u vili

Zbog sve većih problema s Anikom i njezinim načinom života te nebrigom za kćer, Andreas pokreće postupak za skrbništvo. Anika pokušava slučaj prebaciti na sud u Sisku, koji je prepustio sudu na Malti da provede postupak. Na sudu je svjedočila i gospođa Jasna iz Hrvatske koja je kao dadilja njegovala Aureliju od rođenja.

Andreas se brinuo za kćer u svojoj kući na Malti, ali krajem prosinca prošle godine Anika je odvela djevojčicu iz njegove kuće. Kako je nije željela vratiti ocu, a propustila je nekoliko termina za liječnički pregled, Andreas se želi osigurati da mu ne odvede dijete.

Traži od suda blokadu granice, tj. zabranu izvođenja djeteta iz zemlje. Najviše zbog izričite zabrane liječnika da se djevojčica izlaže naporima, u koje spada i putovanje, pogotovo zrakoplovom, a i zbog sudskog postupka utvrđivanja roditeljstva, malteški sud izdao je zabranu.

Tijekom sljedeća dva mjeseca Anika živi s Aurelijom u izolaciji u vili na Malti, a od polovine veljače gubi joj se trag i jasno je da je napustila zemlju.

– Morao joj je pomoći prvi suprug, sigurna sam. Budući da je s njim bila u braku u vrijeme rođenja djevojčice, sigurno su na taj način prevarili graničnu policiju i kao oba roditelja, prema papirima, izveli Aureliju unatoč zabrani suda – kaže nam Anikina majka Silvana.

Izigrali sudsku zabranu

Andreas Will Gerdes u nevjerici traži objašnjenje od policije i doznaje kako se na Malti već 2014. dogodio slučaj da je dijete odvedeno unatoč sudskoj zabrani.

– Očito je da tada nisu ništa naučili. Kako su je uspjeli odvesti kada je njezina putovnica na čuvanju u malteškom Obiteljskom sudu? Aurelija treba njegu sedam dana u tjednu, 24 sata na dan. Ako naša policija i sud nisu u stanju zaštititi najranjivije, onda zaista ne znam čemu sve. Jako sam tužan, uplašen i nedostaje mi kći. Malteški premijer upoznat je sa situacijom, a policija će obavijestiti Interpol. Anika, prestani bježati, Malta je dobro mjesto da se zaboravi prošlost i započne život ispočetka. Aurelija treba majku i oca – poziva Andreas bivšu partnericu.

Prema zadnjim informacijama, Anika de Vilera viđena je kako šeta Ilicom u Zagrebu. Aurelija nije viđena s njom.

Mesićeva lažna kći​

U njemačkoj fazi predstavljala se i kao dr. Anika Mesić, kći bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, tražeći novac za gostovanje na jednom simpoziju i uvjeravajući organizatore kako će im sve nadoknaditi hrvatska Vlada. Zbog studija medicine koristila se vokabularom kojim je odavala dojam stručnjakinje.

Prijatelj na položaju​

Budući da ocu djevojčice još nije službeno priznato roditeljstvo i skrbništvo, ne može tražiti podatke od Hrvatske ili Njemačke kako bi doznao gdje mu je kći. Isto tako, kako Aurelija trenutno ima samo hrvatsko državljanstvo, jer je sudski postupak o utvrđivanju roditeljstva koji je pokrenuo malteški državljanin u tijeku, otežano je i službeno postupanje Malte u potrazi za djevojčicom preko Interpola. Malteški centar za socijalnu skrb uključio se u slučaj i pokrenut će se i postupak za zapuštanje i zlostavljanje djeteta. Dodatni je problem i to što su sve glasnije priče kako je Anika imala prijatelja na visokom položaju u malteškoj policiji koji joj je omogućio da ode sa kćeri iz zemlje unatoč sudskoj zabrani.

Robovlasnica Srpkinji i Hrvatici

Afere su bile glavna tema malteških medija, ali samo uvod u novi skandal koji je izbio kad su Aniku neposredno nakon presude za vraćanje duga prijavili za uspostavu ropstva.

Naša je sugovornica, kao ovlaštena sudska prevoditeljica za hrvatski i srpski jezik na sudu u Malti, radila na brojnim dokumentima koji dovode Aniku de Vileru u vezu s nizom nelegalnih, ali i nehumanih postupaka.

– Molim vas samo mi ne navedete ime, ne želim da me ona sutra traži. Riječ je o dvije 60-godišnje gospođe, Slavica je Srpkinja, a Jasna Hrvatica. Obje su na Malti radile kod Anike de Vilere, prvo jedna, pa druga. Mjesecima ih nije plaćala, a bile su ovisne o njoj jer nisu znale engleski jezik. Ne samo što ih nije plaćala, nego ih je i zlostavljala. U isto vrijeme dok je gospođa Anika imala vozača koji ju je vozio jaguarom na plažu, njezina dadilja nije imala novca za osnovne potrepštine. Postupak za uspostavu robovlasništva nad Slavicom već je u tijeku, kao i još nekoliko postupaka za niz tvrtki koje je prevarila. Ostaje vidjeti hoće li ti postupci ići na građanski i kazneni sud – kaže nam prevoditeljica.

 

Izdvajamo