Amir E. (44), umirovljeni sudionik Domovinskog rata, sjeo je na optuženičku klupu Županijskog suda u Zagrebu pod optužbom da je krajem travnja ove godine u podstanarskom stanu u centru Zagreba nožem usmrtio stanodavku Jasnu Z. (74).
Nesretnoj je ženi, prema optužnici, tijekom svađe, a potom i fizičkog sukoba, zadao oguljotine kože vrata i ramena. Nakon toga se dohvatio noža dužine oštrice 17 cm zadavši joj ukupno 26 reznih rana po tijelu, od čega su najteže bile one karotidne arterije na vratu radi kojih je izgubila svijet i pala na tlo. Jasna je u bolnici 5. svibnja podlegla stravičnim ozljedama, šest dana nakon svirepog zločina. Nož kojim je Amir E. počinio zločin pronađen je tijekom očevida odložen na komodici u hodniku.
Vještak psihijatar je u svom vještačkom nalazu zaključio da se kod optuženog radi o teškim psihičkim smetnjama koje su verificirane pod tri ozbiljne dijagnoze.
- U skladu s time, kao i kroz medicinsku dokumentaciju u spisu, u inkriminirano vrijeme bio je bitno smanjeno ubrojiv. Činjenica da on može rekonstruirati događaj, ali ne u potpunosti, je analogna ocjena. U svakom slučaju smatram pozitivno što okrivljeni shvaća važnost psihijatrijskog tretmana. S obzirom na to da se radi o težim smetnjama i bitno smanjenoj ubrojivosti tempore criminis, ukoliko ne bi bilo provedeno psihijatrijsko liječenje, postoji rizik od ponavljanja sličnog ili težeg kaznenog djela – objasnio je vještak psihijatar.
Svaku njegovu riječ pažljivo je slušao Amir E. pa je, čuvši da se u njegovom slučaju liječiti može u penalnoj ustanovi, i da nije nužna bolnica, dodao: “U odnosu na moje to duševno stanje, kao posljedica rata valjda, zatvor mi smeta i potreban mi je mir. Pa ako bi se moglo predložiti da idem u bolničku ustanovu odležati”.
Trenutke kad se doznalo za stravičan zločin u prizemnom stanu u Žerjavićevoj, u sudnici su opisale dvije svjedokinje.
Predstavnica suvlasnika zgrade K.D.M. (49) prisjetila se zvonjenja na vrata kobnog jutra.
- Bilo je oko 6.30 sati toga dana kad je netko pozvonio na vrata. Dijete se spremalo za školu, a ja sam požurila otvoriti. Ispred je bio gospodin optuženi i u ruci je držao nož. Bio je krvav, točnije jedna strana lica mu je bila krvava, ali ne znam je li to bio rez ili trag krvi. Rekao mi je: 'Pozovi policiju'. Pitala sam što se dogodilo pa je rekao da su se on i susjeda Jasna potukli noževima ili nožem. Na to sam pitala kako je ona pa je rekao da ne zna kako je. Nisam se usudila ući u stan nego sam zatvorila vrata i zvala policiju koja je došla za 10-ak minuta. A gdje je on otišao nakon toga, ne znam – ispričala je K.D.M.
Dodala je potom da joj je sin školarac nakon toga rekao da je prije toga čuo buku i razbijanje po stanu, a kasnije, nakon što je pozvala policiju, da joj je dodao da je netko izašao iz stana, a zatim i iz ulaza. Odgovarajući na pitanja sutkinje je li poznavala pokojnu susjedu, odgovorila je da je s njom, kao i nekolicina drugih susjeda, bila u lošim odnosima.
- Gospođa Jasna nas je često fizički napadala, vješala nam je stalno nešto na vrata, bacala izmet ispod balkona. Unazad 20 godina iznajmljivala je stan. Podstanare je često mijenjala. Uglavnom su to bili muškarci samci. Iz stana se često čula buka i svađa, a podstanare je često izbacivala iz stana bez stvari pa je intervenirala policija. I optuženi je bio podstanar, a to znam jer je ulazio i izlazio iz stana, pušio ispred zgrade... Možda je u stanu stanovao tri mjeseca, ne znam točno – odgovorila je K.D.M., na što se optuženi nadovezao: “U stanu sam živio jedva mjesec dana.”
Na daljnji upit da opiše pokojnu, svjedokinja je kazala da je imala crveno-narančastu kosu, da je bila jako snažna i visoka, ali i neuredna.
- Ja sam se nje bojala da me fizički ne napadne jer je često izazivala svađu, prijetila preko balkona... A da je u tom stanu bilo tučnjave znam jer su ti podstanari, koji su bili sitnije građe, istrčavali iz stana van i meni zvonili. Bili su uplakani i pitali me što da rade, a na upit što se dogodilo, odgovarali su da ih je fizički napadala i izbacivala iz stana – zaključila je susjeda pokojne žene koja je policiji na zahtjev ustupila videonadzor iz stubišta.
Druga stanarka zgrade, A.M., koja u navedenom ulazu stanuje od kraja prošle godine, rekla je da je to jutro ubojstva kroz otvoren balkon čula prvo lupanje i kao da netko nabija stolicom po podu.
- Čula sam ženski glas i galamu pa onda i zapomaganje: 'Pomognite, upomoć!' Muški glas pak nisam čula. I onda sam čula lom stakla, kao da je netko razbio prozor ili neku veću staklenu površinu. Zatim je nastao tajac. Tu susjedu ne poznajem. Jednom sam ju srela u prolazu kad je išla iz šetnje sa psom – zaključila je svjedokinja.