Darovni ugovor od svibnja 2011. prema kojem Jerko Janković svoje atraktivno imanje u bračkim Nerežišćima daruje Ivanu Dušanu Deklevi, ocu poznate pjevačice i 'bespravnom graditelju s Trešnjevke', pravomoćno je poništen. Samoborski Općinski sud je naložio zemljišno-knjižnom odjelu suda u Supetru brisanje svih zemljišnoknjižnih upisa na nekretninama izvršenih nakon provedbe famoznog ugovora. Riječ je o pravomoćnoj odluci koju je potvrdio Županijski sud, pa tako pjevačičin otac sinu, sad već pokojnog vlasnika nekretnina, mora platiti 22.850 kuna parničnog troška. Razlog poništenja? Dekleva je Jerka Jankovića, osobu sa psihičkim smetnjama zbog dugogodišnjeg konzumiranja alkohola i ograničenih poslovnih sposobnosti, doveo u zabludu uvjerivši da će ga u zamjenu za nekretninu, uzdržavati. U vrijeme sklapanja ugovora, Janković je preživljavao od 924 kune obiteljske mirovine i 350 kuna pomoći za njegu, pa su mu se Deklevina obećana brda i doline učinila “svjetlom na kraju tunela”.
- Bačen sam kao pas na ulicu. Ivan mi je obećavao brda i doline, brigu do smrti, stan u Zagrebu. Spasili su me dobri ljudi. Našli me kako umiren okolo u šumi. Nahranili su me, odveli u Dom u Supetar u kojem sam bio dok me Ivan Dekleva nije na lažna obećanja izvukao te sam potpisao dva ugovora. Potpisao bi tada bio sve jer mi je para tribalo... – rekao je 2011. Jerko Janković za Slobodnu Dalmaciju. Na kraju je darovao kuću misleći, ustvrdio je dalje Slobodnoj, da “svoje ime i prezime stavlja na dokument kojim se Dekleva obvezuje na brigu o njemu do kraja života”. Janković se još prisjetio kako se “Dekleva počeo vrtiti oko njega, dolaziti mu u dom, govoriti mu lijepe riječi i da bi ga uzeo sa sobom”.
Jerko Janković povrat imovine nije doživio. Umro je 14. travnja 2012., a njegovu pravnu bitku za poništenje darovnog ugovora, preuzeo je sin Miće koji živi u Čileu.
Dekleva je u odgovoru na tu tužbu porekao sve tvrdeći da navodi iz tužbe ne predstavljaju razloge za utvrđenje nevaljalosti Ugovora o darovanju jer iz istoga ne proizlazi nikakva obveza da se morao brinuti o Jankoviću.
- Riječ je o jednostrano obveznom ugovoru – ustvrdio je Dekleva.
No, sud je ocijenio drugačije. Iako je vještak psihijatar uvidom u medicinsku dokumentaciju zaključio da je pokojni Janković bio sposoban rasuđivati u vrijeme sklapanja ugovora, liječnik opće medicine koji je liječio pokojnoga, rekao je da je “Jerko imao nesređen život, da nije bio sposoban shvatiti značenje pravnog posla te da je bio sklon alkoholu...” Iz kartona, pak, Centra za socijalni rad Brač razvidno je da Jerko nije bio sposoban skrbiti za vlastite potrebe, da je bio smješten u domu umirovljenika i djelomično ovisan o drugima ali i da nije dobro vidio niti čuo. Imao je i psihoorganske smetnje, psihički se razbolio, bio je odsutan i dislociranog mišljenja te nesposoban za rad.
Jankovićev odvjetnik Dean Rahan zadovoljan je pozitivnim presudom, ali i žalostan što “gospodin Jerko nije dočekao kraj sudske bitke”.
-Njegov sin, koji živi u Čileu, razoračan je nepoštenjem. Nakon smrti oca, planirao se vratiti u Hrvatsku, no na kraju nije imao gdje. Zgrožen je i činjenicom da je sudski postupak trajao osam godina, što je predugo kad netko ostane bez krova nad glavom – prokomentirao je kratko za Jutarnji list odvjetnik Dean Rahan.