OSIJEK - Željko Milovanović nije se u glavnom gradu Srbije skrivao nakon podmetanja paklenog stroja u dvorište Nacionala. Pukanićev i Franjićev ubojica je, prema saznanjima Milorada Veljovića, direktora srbijanske policije, u Beogradu boravio kako bi odradio još jedan krvavi posao.
Taj okorjeli pljačkaš i ubojica klasičan je izdanak podunavskog inkubatora najgorih kriminalaca u regiji. S poduže liste optuženih za ratne zločine profilirala se niska gadnih tipova koji su se brzo prilagodili mirnodopskim uvjetima “poslovanja”. Likvidacije i pljačke sada odrađuju za novac u zemljama regije.
Impresivna količina oružja i logističke opreme koju je srbijanska policija našla u velikoj crnoj torbi u unajmljenom stanu na adresi Dunavski kej 9 u beogradskom Dorćolu ponajbolje govori o Milovanovićevu profilu. Okorjeli kriminalac, uvijek s metkom u cijevi pištolja, imao je uza se sve što predstavlja klasičnu opremu profesionalnog pljačkaša i ubojice, uključujući i uže kojim se može spustiti kroz prozor stana ako mu na vrata iznenada zakuca policija.
Strah i trepet Baranje
Milovanović, koji će za 15 dana napuniti 43 godine, prošao je sve faze kriminalnog školovanja: od sitnog kokošara, obijača vikendica i provalnika u aute do sofisticiranih operacija poput oružane pljačke i naručenog ubojstva. Ako bi u bijegu ostao bez oružja, uvijek je negdje imao skrivenu rezervu, poput šakala koji zakopava hranu.
Miran i staložen, bez tragova emocija na licu, sa životinjskim instinktom za samoodržanje, znao se izvući i iz naoko bezizlaznih situacija. Beogradskim je policajcima umakao skokom kroz prozor toaleta u Palači pravde, a policiji BiH, kad su ga ranjenog, nakon oružane pljačke i bijega preko granice, vodili na previjanje.
Odrastao bez oca, Milovanovićev odgoj preuzela je ulica. U skupini belomanastirskih delinkvenata, koja se po uzoru na kultnu predratnu TV seriju o maloljetnim prijestupnicima nazivala Sivi dom, ubrzo se profilirao kao boss.
Rat mu je došao kao specijalizacija. Nakon obuke kod kapetana Dragana, opet harači po hrvatskom Podunavlju, rasadniku zločinaca, pod pokroviteljstvom Gorana Hadžića.
U okupiranoj Baranji bio je strah i tepet, a strahopoštovanje je stjecao leteći motornim zmajem nad Baranjom i šireći priču da se u svakom trenutku može pojaviti bilo gdje.
Tako dobiva nadimak Letač, uz već postojeća dva - Gavro i Crveni vetar. Baranjski Hrvati i Mađari odahnuli su kada je otišao u Crvene beretke, Legijinu zloglasnu jedinicu za specijalne operacije.
Veza sa Zemunskim klanom
Iako je pripadao tipičnim pisma rata, lako se prebacio na mirnodopske uvjete i nastavio baviti starim poslom u novim okolnostima. Hrvatsku napušta 1997., u Srbiji se zbližava s pripadnicima Zemunskog klana i kreće u pljačke.
Iako je Hrvatska još 1999. za njim raspisala međunarodnu tjeralicu, 2002. dobiva srbijansko državljanstvo. U listopadu prošle godine dolazi u Zagreb.
Na motocikl postavlja eksploziv, daljinski ga aktivira i s mjesta ubojstva Pukanića i Franjića odlazi istim hladnokrvnim korakom kakvim je šetao dunavskim kejom u Beogradu kad ga je u nedjelju navečer uhitila beogradska policija.
Okrutni ‘lov na zeca’
Milovanović je tijekom rata uživao dolaziti u zatvor u Belom Manastiru i sam ili s milicajcima premlaćivati zatočene civile. U optužnici osječkog tužiteljstva stoji da je u kolovozu 1991. s Ibrahimom Kovačevićem i Velimirom Bertićem uhitio Mišu Balatinca, pretukao ga i opljačkao mu kuću, a zatim natjerao da bos trči po strništu. Potom su ga ponovno tukli, te izveli tzv. lov na zeca, tjerajući ga da bježi dok bi oni za njim pucali.
Nešto ranije Milovanović je u Baranji sa Zoranom Vukšićem pucao na autobus Beli Manastir - Širine. Ranili su vozača Antu Bandova i ubili putnika Darka Molnara.
Čančina ekipa zločinaca
Sud u Vukovaru pravomoćno je za ratne zločine osudio 51 osobu, no samo mali dio njih, poput bivšeg milicajca tzv. SAO Krajine Dragiše Čančarevića Čanče, osuđenog na 13 godina, izdržava kaznu. Većina se i dalje skriva, uglavnom u Srbiji i Republici Srpskoj.
Među njima su i Radivoj Jakovljević, Božo Latinović, Simo Samardžija, Nenad Žigić, Pero Pjevaljčić i Milan Ikač, Nedeljko Marković, Miroslav Matijević, Damir Sireta (prošle godine iz Norveške izručen Srbiji), Branko Sušić, Branko Vujanović, Miroslav i Dragan Bogdanović…
Najtraženiji među zločincima iz Podunavlja je haaški bjegunac Goran Hadžić, predratni skladištar u Pačetinu i predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine.