Dok u remetinečkoj ćeliji od Božića prošle godine čeka početak suđenja za ubojstvo partnera Dražena Pavlovića (53), Božica Nišević (41) suočila se s nepravomoćnom presudom od godinu dana za prijetnje majci Mariji (74). Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sudac Dario Lokas, osim bezuvjetnog zatvora, izrekao joj je i mjeru obvezatnog liječenja od ovisnosti.
Prilikom izricanja sankcije kao olakotna okolnost uzeta je Božičina kaznena neosuđivanost, a otežavajuća joj je okolnost niz prekršajnih sankcija zbog nasilja u obitelji, pa i na štetu majke. No, niti jednu od presuda Božičina majka neće dočekati jer je u svojem stanu u kupaonici digla ruku na sebe, i to samo dva dana nakon što je Božica ugasila život svojem dečku.
Bez nasilja
Za razliku od Marije Nišević, koja je mjesec dana prije smrti u sudnici detaljno opisala što ju je snašlo lani u kolovozu kada ju je od napasne kćeri koja ju je vrijeđala i davila spasila susjeda, posrnula kći Božica tvrdi: “Samo smo se vrijeđale!”
- Ja nisam fizički agresivna. Nisam joj govorila ‘Ti moraš danas biti mrtva’. Nisam ju gušila. Nije bilo fizičkog kontakta. Nisam joj ni prijetila, samo smo se vrijeđale. To je trajalo pola sata. Malo svađe, malo razgovora. Govorila mi je da je usamljena i bila je stalno živčana te nije koristila propisane lijekove. Onog dana prespavala sam kod nje. Najednom je izbila obična svađa. Donijela mi je Diazepam, Normabel i votku, a ja sam joj rekla da popije Xanax. Ja sam popila deset tableta i malo votke, ali mi nije išlo. Onda je na red došla tema mojeg, sada već pokojnog dečka Dražena - opisala je Božica, tvrdeći da ju je majka upozoravala “da se makne od njega jer loše utječe na nju i da se zbog njega propila”. Zbog buke koja je dopirala iz stana Nišević, na vrata im je pozvonila susjeda, koja je Mariju vidjela izbezumljenu i s crvenilom na vratu.
- Mama je pred njom počela vikati da ju hoću napasti i ubiti. U našoj zgradi sve se čuje. Zidovi su tanki. Izašla sam iz stana, a susjeda me otpratila niz ulicu samo da mami smiri živce. Nije mi ni na kraj pameti bilo da će zvati policiju koju je moja majka stalno zvala. Na zidu sobe ima broj Policijske postaje Črnomerec. Nevina sam! Žao mi je što sam vikala na nju i žao mi je što na dan kad se ubila nisam bila s njom već u pritvoru. Možda bi ju spriječila. Od tada ne živim. Ne postojim - uvjeravala je još suca Božica.
Njezina majka je prije toga dramatično opisala posjet iz pakla.
Spasonosna susjeda
- Kćerki Božici moj pokojni suprug i ja kupili smo i darovali 2010. godine garsonijeru u Zagrebu jer je s njom postalo nemoguće živjeti. Onaj dan pojela je ručak i popila deset tableta Diazepama uz malu bočicu votke. Sve je bilo u redu dok je nisam upitala: ‘Boba, dokad ću ja tebe hraniti i uzdržavati? Imaš više od 40 godina, trebaš razmišljati o svojem životu.’ Gurnula me na kauč i uhvatila rukama za zapešća te mi sjela na noge. Lice joj se izobličilo dok mi je govorila: ‘Ti danas moraš biti mrtva!’ Počela me daviti. Vikala sam upomoć. Davila me pa puštala i opet davila, ponavljajući da moram umrijeti. Čim je krenula po selotejp da mi ‘začepi gubicu’, laktom sam više puta udarala u zid da zazovem susjedu, koja nam je i pozvonila. Božica joj je otvorila, a ja sam istrčala iz stana i zahvalila susjedi što mi je spasila život - ispričala je Marija Nišević, koja je tada “bila sto posto sigurna da će je kći ubiti”.
Božici Nišević ubrzo bi na zagrebačkome Županijskome sudu trebalo početi suđenje za teško ubojstvo dečka Dražena Pavlovića kojega je prema optužnici 76 puta izbola nožem.