Crna zastava izvješena je na ulazu u rapsku psihijatrijsku bolnicu u kojoj je radio dr. Siniša Rakić, kojeg je u nedjelju ujutro u obližnjem Barbatu iz automatske puške brutalno ubio susjed Srđan Smojver, koji je navečer i sebi presudio raznijevši se ručnom bombom.
- Dr. Rakić je uvijek širio dobre vibracije i u najtežim je situacijama bio veoma pribran, pun razumijevanja, na ljude je djelovao umirujuće. Ne poznajem nikoga tko je s njime ikada imao bilo kakav konflikt ili o njemu rekao ijednu ružnu riječ. Drugi kolege su od njega mogli mnogo toga naučiti - govori o ubijenom psihijatru vidno potresena jedna od njegovih dugogodišnjih najbližih suradnica Lidija Debelić, glavna sestra na Odjelu za akutna i krizna stanja na čijem je čelu bio dr. Rakić. Zamjenik ravnatelja bolnice dr. Gordan Bošković za njega kaže da je bio izuzetan liječnik kojeg će biti jako teško zamijeniti, a uz to i jako dobar čovjek i prijatelj. Iz rodne Rijeke dr. Rakić je sredinom 90-ih godina došao u Rab na specijalizaciju i ondje nastavio graditi liječničku karijeru. Bio je i sudionik Domovinskog rata.
Posmrtni ostaci
Dr. Bošković odbacuje dezinformacije koje su se pojavile u nekim medijima da se u njihovoj bolnici liječio i ubojica Srđan Smojver. Ne, tvrdi Bošković, on nikada nije bio njihov pacijent.
Smojverovi posmrtni ostaci tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak izneseni su iz kuće u kojoj se raznio, a nekoliko je policajaca tijekom cijelog dana nastavilo obavljati očevid. Pregledavali su i Smojverov automobil, Volvo terenac parkiran ispred kuće. Među radoznalim susjedima koji su došli vidjeti što se događa susrećemo i mlađeg muškarca koji kaže da je bio Smojverov dobar prijatelj. On tvrdi kako je Srđan bio dobar čovjek koji je uvijek svima rado pomagao, pogotovo u košnji trave i uređenju vrta ili ako je nekoga trebalo nekamo odvesti automobilom.
- Nikada nije pokazivao znakove agresije. Kupio je stan u prizemlju ove kuće prije tri ili četiri godine. Uživao je u sadnji cvijeća i druženju sa svojim mačkama kojih je imao sedam jer je jako volio životinje. Nisam primijetio da ima psihičkih problema, a gotovo nikada nije pio alkohol. Na kraj pameti mi nije bilo da u kući ima oružje. Jako ga je zanimao ribolov, o kojem smo često razgovarali, a nekoliko smo puta i zajedno išli na more. Znao se požaliti na Rakiće koji su imali apartman u kući iznad njegova stana jer je kroz njihovu terasu njemu curila voda. Također mu je kapalo iz njihova klima-uređaja - priča Smojverov prijatelj.
Otkriva i kako je Smojver, među susjedima i prijateljima poznat kao Srki, godinama radio na plinskim i naftnim platformama za jednu talijansku tvrtku. Mjesec dana je radio, a mjesec bio kod kuće te je kao poslovođa solidno zarađivao, ali je prije otprilike godinu dana tvrtka propala pa je ostao bez posla i živio je od ušteđevine, no nije se nikad žalio na financijsko stanje. Prije nešto više od godine dana razveo se od supruge Melite koja živi u Rijeci i koja je, dok su bili u braku, s njim dolazila na Rab. Nisu imali djece. Nakon tog razvoda kod Smojvera je nekoliko mjeseci na Rabu boravila njegova majka Marija, koja također živi u Rijeci. Obje su, tvrde susjedi, bile jako drage žene.
Kao radišnog i simpatičnog Smojvera opisuju i njegovi prvi susjedi koje su u nedjelju ujutro, kažu, iznenadila dva pucnja koja su odjeknula u dvorištu Smojverove i Rakićeve kuće. Nakon toga su čuli zapomaganje. Rakić je, govori susjeda, nekoliko minuta zvao upomoć nakon što mu je Smojver propucao noge.