Bio je miljenik Torcide, ali i pravosuđa. Prije samo mjesec dana 22-godišnji Ivan Mate Blažević bio je u crnim kronikama kao nasilnik, a danas kao žrtva.
Za jedne je tada bio heroj jer je nasrnuo na suca Brunu Marića kojeg se smatralo Mamićevim čovjekom. Iako je Blažević i prema Marićevim riječima i prema riječima bjelovarskog odvjetnika Vladimira Gredelja bio taj koji ga je divljački tukao vatrogasnim crijevom u stobrečkom restoranu Epetium u listopadu prošle godine, sutkinja Ivana Bilušić osudila ga je na osam mjeseci zatvora koliko je i tražilo tužiteljstvo. I odmah mu tu kaznu zamijenila radom za opće dobro što je predložio ured za probaciju jer je mlad i neosuđivan i uračunala i pritvor.
Prihvatila je preporuke probacijskog ureda, ali i činjenicu da je “junak Torcide” formalno neosuđivan, a policija ga je evidentirala “samo” za unošenje pirotehnike na stadion. Iako je u cijelosti povjerovala sucu Mariću, sutkinja Bilušić vjerovala je da će sina profesorice engleskog jezika splitskog Pravnog fakulteta obitelj i društvo preodgojiti. Bila je u krivu.
Tući nekoga vatrogasnim šmrkom zato što ti se ne sviđa njegovo suđenje neshvatljivo je kao i to da se za takvo nasilje može dobiti rad za opće dobro. Morao je, doduše, platiti 9000 kuna sudskih troškova. Bile su mu ukinute mjere opreza i više se nije morao jednom tjedno javljati policiji. Mogao se i približiti sucu Mariću. Eto, to je hrvatsko pravosuđe i njegovo poimanje suprotstavljanja pravne države nasilju. “Junak Torcide” na objavu presude nije došao, a svoju je obranu sveo načetiri rečenice. Morao je platiti sudske troškove, ali nije se morao jednom tjedno javljati policiji, mogao se čak i približiti Mariću.
Bi li sada bio živ da se jednom tjedno morao javljati u policiju, ili da je dobio bezuvjetnu zatvorsku kaznu i nastavio hladiti glavu na Bilicama? Samo je sve to čini se suvišno jer je sustav zakazao.