Četrnaest godina nakon tragedije, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu dat će odgovor na pitanje jesu li hrvatski sudovi dobro utvrdili sve okolnosti stradavanja junaka zagrebačkog Voltinog naselja, Dragutina Golika, po kojemu je ulica Drvinje dobila ime.
Dragutin Golik kojega su svi u kvartu znali pod nadimkom Zmija, nastradao je 2005. godine kada je potrčao za pljačkašima poslovnice Zagrebačke banke. Za razbojništvo i ubojstvo Golika osuđen je Ognjen Grubić i to na zatvorsku kaznu od 30 godina.
Ulica Drvinje
U pravomoćnoj presudi stoji da se Grubić s NN osobama otuđenim vozilom 7. listopada 2005. godine dovezao do poslovnice Zagrebačke banke u ulici Drvinje, gdje je naoružan, a radi osiguravanja odstupnice, ostao u vozilu dok su ostale osobe, maskirane i naoružane pištoljima, ušle u poslovnicu i uz prijetnju oružjem oduzele 846.310 kuna. Građanin Dragutin Golik, u namjeri da ih spriječi u bijegu, potrčao je za njima, a Grubić je, s ciljem da ga liši života, u njega ispalio dva metka od kojih ga je jedan pogodio i nanio mu tešku tjelesnu ozljedu od čijih je posljedica umro 27. siječnja 2007. godine.
Nakon što je okončan kazneni postupak i presuda postala pravomoćna, Grubićeva odvjetnica Višnja Drenški Lasan podnijela je ustavnu tužbu smatrajući da su sudovi tijekom postupka počinili niz grešaka kojima su povrijedili ustavna prava njenog branjenika. Ustavnu tužbu Drenški Lasan podnijela je prije punih devet godina, da bi Ustavni sud tek nedavno, na sjednici održanoj 10. listopada ove godine, donio odluku kojom je tužbu odbio.
U međuvremenu se Drenški Lasan zbog šutnje Ustavnog suda obratila sudu u Strasbourgu koji je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku, te je došlo do nagodbe s državom u sklopu koje je Grubić dobio materijalnu satisfakciju. No, Ustavni sud ni nakon toga nije rješavao predmet, pa ga je počeo rješavati Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Odvjetnica kaže kako je sud u Strasbourgu od hrvatske strane tražio očitovanja na neka pitanja, da se očitovala i ona uime svog branjenika i uskoro očekuje odluku u vezi s pitanjima koja je Ustavni sud izbjegavao devet godina.
Budna koma
Jedno od pitanja koja je postavila odnosi se na uzrok Golikove smrti. Drenški Lasan je isticala kako je protekao dugi period od Golikova ranjavanja do smrti (od 7. listopada 2005. do 27. siječnja 2007. godine), i da je za to vrijeme bio hospitaliziran u stanju budne kome. U sudskom postupku je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je riječ o tako teškim ozljedama da je Golik već u trenutku zaprimanja u bolnici bio u umirućem stanju, te bi bez medicinske intervencije umro u roku od svega nekoliko minuta.
- Takvo stanje može trajati neodređeno vrijeme, što ovisi o intenzitetu medicinske njege, ali uvijek slijedi smrtni ishod. Kada se kao uzrok smrti ovakvog pacijenta utvrdi sepsa, kao generalizirana infekcija, ona je uvijek u uzročno-posljedičnoj vezi s uzrokom koji je doveo do stanja budne kome - utvrdili su sudovi. Drenški Lasan pak ističe da prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog obrane da se provede novo vještačenje na okolnost drugog mogućeg uzroka smrti oštećenika, primjerice neodgovarajućeg liječenja ili uvjeta u kojima je boravio u bolnici.
Time su, smatra, povrijeđena prava njenog branjenika jer o uzroku smrti (teška tjelesna ozljeda ili sepsa) ovisi kvalifikacija kaznenog djela, a time i sama kazna. Grubićeva obrana je ukazivala da je Golik po primitku u bolnicu operiran u dva navrata, ali da nije utvrđen razlog druge operacije (ranjavanje ili liječnička pogreška iz prve operacije), da je 7. prosinca 2005. otpušten iz bolnice u stabilnom stanju i upućen na rehabilitaciju u Krapinske Toplice gdje je boravio do 25. srpnja 2006. godine.
- Zatim je ponovo bio upućen u bolnicu, da bi u konačnici bio smješten u Dom za umirovljenike gdje je preminuo u stanju potpune zdravstvene zapuštenosti (prema nalazu obdukcije: dekubitusi veličine 8 cm, oguljenost kože i tkiva do bedrene kosti, bolnička infekcija MRSA-om /tzv.zlatni stafilokok/, bez liječenja u barokomori) - navodi se u ustavnoj tužbi.
Čekao u autu
U ustavnoj tužbi se isticalo i kako je Grubić u žalbi na presudu u kojoj je osuđen za razbojništvo i ubojstvo Golika naveo da je on imao ulogu vozača, te da je u automobilu čekao Igora Mustača i Borisa Žalca koji su pljačkali banku. Kazao je kako je prvi u automobil ušao Mustač, a potom je vidio kako Žalac trči prema automobilu, a za njim Golik. Prema njegovim tvrdnjama, pucao je samo da bi zastrašio Golika i da ga nije pogodio, već da ga je pogodio Žalac koji je pucao prema njemu pošto je sjeo u automobil. Kazao je da je vidio kako se nakon Žalčeva hica Golik presavinuo u trbuhu i pao na tlo.
Sve je to, ističe Drenški Lasan u ustavnoj tužbi, Grubić ispričao tadašnjem ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu koji je i snimio njihov razgovor. Od Cvitana je tražio status krunskog svjedoka, ali od toga nije bilo ništa, niti je sud prihvatio da se presluša njegov razgovor s Cvitanom.
Formalna pomoć
U nizu prigovora obrane koje sudovi u žalbenom postupku nisu prihvatili, u ustavnoj tužbi našla se i tvrdnja Ognjena Grubića da se presude temelje na nezakonitim dokazima, prije svega iskazu Nenada Filipovića koji je od iskazao odustao tvrdeći da je iznuđen ucjenom.
Odvjetnica Drenški Lasan u ustavnoj je tužbi navela i da policija prilikom ispitivanja Filipoviću nije predočila listu odvjetnika, već je pozvala odvjetnika za kojeg kolege sumnjaju da sustavno, u suradnji s policijom, formalno prisustvuje ispitivanju okrivljenika čemu daje legitimitet policijskom ispitivanju koje postaje zakoniti dokaz. Tvrdi i da je zbog toga protiv odvjetnika u Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnijeto 28 prijava.
Filipović je kasnije umro od predoziranja, a nakon toga je nestao i interes ravnatelja USKOK-a za eventualne zloupotrebe.
Neustavnost u sudskom postupku odvjetnica je našla i u tome što nije sudio zakonom ustanovljeni sud, odnosno u uskočkom predmetu nisu sudili uskočki suci, potom u tome što su mediji povrijedili presumpciju nevinosti njenog branjenika, pa da nije imao pravo na javno suđenje u nazočnosti branjenika (to se odnosilo na žalbeni postupak), u tome da je povrijeđeno pravo na jednakost oružja optužbe i obrane, te u diskriminaciji u odnosu na okrivljenike koji su bili na slobodi i u odnosu na DORH.