Kristian Vukasović bio je dječak s posebnim potrebama, dječak koji je trebao pomoć i liječenje. Međutim, sudac mu je sudio po zakonu za odrasle te ga je zatim i osudio kako bi poslao poruku drugima. Toliko je bio koncentriran na predmet da mu je čak u obrazloženju presude napisao krivo ime, prenosi Dnevnik.hr priču iz Provjerenog.
Dječak s posebnim potrebama završio je u zatvoru jer je, naime, zapalio požar, što je odmah priznao. Rekao da je kriv, da je to njegova bolest učinila. Ipak, poslan je u istražni zatvor na 113 dana. Što su uopće istraživali kada je priznao? Zašto je uopće bio u zatvoru, a ne u bolnici? Molio je i preklinjao da ga maknu, bilo ga je strah, toliko strah da su mu jedne noći u zatvorskoj ćeliji jednostavno otkazali organi.
Kristian je bio povučen i neprihvaćen. Njegov otac Stipan Vukasović rekao nam je da je bio emotivan i preosjetljiv. Mentalna i tjelesna oštećenja bila su njegova prepreka normalnom životu. Kao da to nije dovoljno, s 13. se pojavila još jedna dijagnoza, piromanija, koja je bila pod kontrolom sve do ovog proljeća.
"Mirovao je pet godina. Zašto se to ponovno pokazalo, to zna sam Bog i njegova bolest. Da nije bio te bolesti, on to ne bi napravio", rekao je Stipan.
Neki su mu glasovi rekli da zapali i zapalio je ne bi li sebe oslobodio. Zbog toga je s 18 godina i 3 mjeseca završio je u pritvoru te je osuđen poput zdrave osobe. Zatvor Kristian nije uspio izdržati.
"Cijeli sustav – od pravosuđa, uprave cijelog zatvora, i odvjetnika – je znao od čega on boluje. Nitko se za njega zauzeo nije", rekao je Stipan za Provjereno.
Zašto se nije uzelo u obzir da se radi o mlađem punoljetniku? Zašto mu se nije tako sudilo? Zašto nitko nije uzeo u obzir njegov intelektualni razvoj? Zašto mu psihijatri nisu pomogli? Zašto te kobne večeri nije bio preseljen iz ćelije koja je sada obavijena velom tajne?
"Ja znam samo jedno: Moga sina više nema. A ovo moram istražiti i goniti do kraja da se ovako više nešto ne ponovi nikome više", kroz plač je rekao Stipan.
Sada su ostale samo suze i premotavanje filma u glavi. Kristianov otac premotava svaki detalj noćne more iz koje ne može izaći.
"Bio je četvrtak kad je prvi put zapalio. On je ostao doma sa suprugom i malo je zapalio poviše kuće, gdje je moje privatno vlasništvo. Došli su vatrogasci, pogasili su. Došla je policija, napisala zapisnik i nisu ga odveli jer je malo izgorjelo", ispričao je Stipan.
'Tata, ponovno gori'
"Ja sam odmah pitao: 'Jesi ti Kristian?' On je rekao: 'Nisam tata.' Kad sam mu rekao da ne laže i da kaže istinu, rekao mi je: "Nisam tata ja, nego nešto u meni jače.'"
Sljedeći dan, u petak, opet je zapalio. Sve je priznao i obitelji i policiji, koja ga je prvo odvela na hitnu te potom u Split na psihijatrijski pregled. Međutim, na psihijatriju nije primljen, već su zvali oca da dođe po njega u policiju. Kada su došli doma, Kristian je otišao u sobu, a Stipan zaspao na kauču.
"Probudio me oko jedan manje kvarat i rekao: 'Tata, ponovno gori.' Ja sam došao ispred vrata, vidio sam dim i nazvao sam vatrogasce. Ja govorim: 'Kristian, što si napravio?' Odgovorio mi je 'Tata, ubij me, nisam ja', ispričao je Stipan.
"U subotu je došla policija oko devet sati ujutro i odveli su ga. Bili su korektni i nisu mu stavljali lisice. Opet su ga odvezli na psihijatriju i nazvao me: 'Tata, mene vode u policiju u Omiš jer me neće na psihijatriji primiti'", dodao je.
Prespavao je tamo, a u nedjelju su ga odveli na Županijski sud u Splitu, gdje mu je sudac odredio 30 dana istražnog zatvora.
"Ja sam pitao mogu li ga vidjeti. On su pitali gdje se nalazim i ja sam rekao da sam ispred Županijskog suda. On kaže on odmah ide u zatvor na Bilice, a ja sam odgovorio da Kristian mora dobiti tablete. Pustili su me gore. Pokucao sam, vidio suca, njegovu tajnicu, sa strane odvjetnika, i Kristiana sa dva pravosudna policajca i lisicama na rukama", rekao je Stipan.
Sa sobom je imao nalaze o invaliditetu i oštećenju funkcionalnih sposobnosti koje je nudio sucu. Međutim, sudac mu je rekao da je Kristian punoljetan i da mora odgovarati za svoje postupke.
"Rekao sam da je to dijete od 18 godina i tri mjeseca. On mi je rekao da ima svog odvjetnika po službenoj dužnosti, da ja s njim nemam ništa. Rekao sam mu da je on bolestan i pitao zašto ga šalje u zatvor. On je rekao da je takva procedura, da tako mora ići", ispričao je Stipan.
Jedanaest dana poslije prvi put završava u Zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu. Tamo su ga iz Bilica prebacili zbog suicidalnih misli.
"U zatvoru su svi prema njemu bili korektni, no smetalo mu je što pričaju neke grozote, o ubojstvima, nasilju i slično. On je osjetio neki nemir, nije mogao zaspati, znojio se, sav se tresao, razmišljao o tim pričama, došlo mu je da sebi naudi i to je ispričao za vrijeme doručka, nakon čega je obaviještena nadležna služba i on je završio ovdje", stoji u otpusnom pismu Zatvorske bolnice.
Kada se vratio, govori nam Stipan, nije više bio isti. Stipan je tražio otpusno pismo pa je tako razgovarao i s liječnicom zatvora u Bilicama: "Po njezinom mišljenju, Kristianu nije mjesto u zatvoru u Bilicama, nego u nekoj od ustanova."
Vjerovao je liječnicima, specijalistima, ali je Kristianu je bilo sve gore. Koji put je morao čekati da ga probude: "Kada bi pričao, pola toga ne bi bilo razumljivo. Pitao sam ga što mu je i odgovorio je: 'Velike tablete me ubijaju.'"
Opet je završio u Zagrebu u Svetošimunskoj.
"Došao je u sobu s još šest odraslih zatvorenika od kojih jedan 'šefuje drugima' – kako i kada gledati televiziju, kako i gdje sjediti i sl. Njemu je to smetalo, a smetalo je i ostalim zatvorenicima, ali mu se nitko nije usudio suprotstaviti. Stalno je bio 'u nekoj panici', zvao policajce jer tog 'šefa' nije mogao 'organski smisliti'. Dodatno ga je 'srušilo' što je dobio produžetak pritvora (mislio da će na slobodu 30.4.) tako da je 'skroz pukao'", stoji u otpusnom pismu iz Svetošimunske.
Pritvor mu je produžen, mučila ga je neizvjesnost kada će konačno biti suđenje. Tu informaciju mu odvjetnik po službenoj dužnosti nije znao reći. Po povratku je dobio novu ćeliju i nove cimere. Nedugo nakon povratka u zatvor, razrezao je žiletom oba zapešća i opet završio u Svetošimunskoj.
"Pitao sam ga zašto je to učinio i on je rekao da nije mogao izdržat u zatvoru, da ga maltretiraju, da ga vrijeđaju. Čak mi je rekao da mu je jedan pritvorenik znao dati četiri do pet šamara. Ja sam mu na to odgovorio: 'Kristiane, zbog čega?' Kaže: 'Ne znam, tata. Možda sam mu ja rekao nešto što mu nisam trebao reći.' Ja sam ga pitao je li se obratio policajcu. Odgovorio mi je da je, ali da mu je policajac rekao da ništa nije vidio", ispričao je Stipan.
'Nikad neću reći da nije kriv'
Bio je to lipanj, a datum suđenja još nije bio na vidiku. Sve je teže podnosio i tablete i zatvor, kaže Stipan. Došao je i srpanj i saznao je da će datum suđenja biti 23. srpnja. Stipan je molio odvjetnika po službenoj dužnosti da dođe na suđenje. Ovaj mu je, tvrdi Stipan, rekao kako suđenje nije za javnost.
Došao je i dan suđenja. Kristian je priznao, a tata nije ni stigao do hodnika sudnice prije nego što je suđenje završeno. Dobio je osam mjeseci zatvora, a u obrazloženju presude stoji da je Kristian u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, bitno smanjene mogućnosti kontrole ponašanja zbog iznimno jakog poriva. U obrazloženju također stoji da vještak misli kako bi zbog takve smanjene ubrojivosti mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo, te da mu je potrebno psihijatrijsko liječenje.
"Vjerovao sam sustavu, vjerovao sam svemu, a oni su me izigrali isto kao Juda Isusa", rekao je Stipan.
Sucu se, čini se, jako žurilo jer osim Kristianova imena u presudi stoji i neko drugo, potpuno nepovezano. Jednostavno, sudac je očito kopirao neku tuđu presudu.
U presudi također piše: "Sud je uvjerenja vrsta i visina kazneno pravne sankcije u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da neće vršiti ovakva ili druga kaznena djela, ali i da će biti dovoljno upozorenje drugim mogućim počiniteljima ovakvih ili drugih kaznenih djela, te da će se ovakvom kaznom ispuniti svrha ovog postupka."
U trenutku presude Kristian je imao 18 godina i sedam mjeseci, tjelesno i mentalno oštećenje, poremećaj prilagodbe, poremećaj kontrole poriva, mješoviti poremećaj ophođenja i emocija, bronhitis, aretrijsku hipertenziju, metabolički poremećaj, disharmoničan intelektualni razvoj i iznadprosječno izražene teškoće iz kruga ADHD-a. Sudac Marijo Franetović osudio je Kristiana da bi poslao primjer drugima.
"Trebao je ići u ustanovu koja ima adekvatno liječenje. Kazniti ga da jer je kriv. Nikad neću reći da nije kriv. Kriv je, ali ne on, nego bolest njegova. Trebalo mu je pomoći, a ne ga ubiti", rekao je Stipan.
"Imao je masnice od 15 centimetara, kao da je istučen"
Posljednji put živa ga je vidio u utorak tijekom redovitih posjeta u Bilicama, u četvrtak mu je već nosio čistu odjeću.
"Zvonio mi je mobitel i pisalo je 'Zatvor Bilice'. Pitali se mu jesam li Stipan Vukasović: 'Oprostite, samo da vam javim da je Kristianu noćas pozlilo i da završio je na intenzivnoj", ispričao je Kristianov otac.
Pojurio je tamo i, kada je stigao, ugledao sina u komi prikopčanog na aparate. Liječnica mu je priopćila loše vijesti.
"Njemu je mozak oštećen 95 posto. Imao je izljev krvi na mozak. Kada je to rekla, ja sam se skoro srušio. Bio je kolega pravosudni policajac u uniformi, ali je kraj njega bio i čovjek u civilu. Poslije sam saznao da je on zapovjednik zatvora i rekao je da su ga digli su s godišnjeg zbog toga što što se dogodilo", kroz suze se prisjetio se Stipan.
"Imao je masnice od 15 centimetara centi, kao da je istučen. Ispod toga je bilo krvi i žutih fleka. I onda sam rekao sam da je ubijen i da to hoću slikati. Ne, pravosudni policajac mi je rekao da to ne smijem slikati da ne bi izašlo u javnost", dodao je.
Iako je bio u komi i bez moždanih funkcija, čuvali su ga pravosudni policajci. Stipan još ništa nije rekao supruzi da se i njoj ne pogorša stanje pošto boluje od depresije i trajno je nesposobna za rad.
"Kad sam joj rekao, odmah joj je pojačana terapija koja je tako ostala do danas. Bojao sam se što će biti ako Kristian umre", ispričao je Stipan.
Zbog masnica se obratio i sucu koji ga je osudio i odvjetniku po službenoj dužnosti. I jedan i drugi rekli su da nemaju više ništa s njim i da bi se trebao obratiti policiji, što je i učinio. Stipana nisu puštali kod sina koji leži u komi jer nije imao dozvolu suda, a nije ni znao da je treba imati. Policija je samo obavila razgovor s liječnicom. Otišao je na sud pribaviti dozvole za posjete sebi i supruzi.
Sinu nije mogao pomoći
"Nisam ni znao da je njemu sud ukinuo zatvor. Nitko me nije obavijestio. Ne bi za to ni saznao da nisam išao po dozvolu za suprugu. Prekinuli su mu sud 21., a 24. je umro", kroz suze je rekao Stipan.
Cijela priča izašla je u javnost. Informacije su curile malo po malo, ali Stipan i dalje ne zna što se te noći dogodilo u ćeliji. Samo zna da je Kristian u bolnicu doveden bez svijesti.
"Ne znam tko ga je našao ni u koliko sati. Netko ga je morao naći. Je li bilo vike, galame, kako su ga našli? Morali su čuti buku jer nije bio sam u ćeliji, bio je još sa trojicom", rekao je Stipan za Provjereno.
Što god da je bilo i koliko su se puta otvarala vrata i koliko je intervencija bilo treba pisati u zatvorskoj knjizi izvješća. Također bi trebalo biti zabilježeno na nadzornim kamerama na hodniku. Što se u sobi zbilo i kako je Kristian izgubio svijest, tek mogu otkriti oni koji su s njim bili u sobi.
"Volio je navijati za Hajduka i hrvatsku reprezentacije. Ovo mu je najdraži medo, njegove igračke. Uvijek kad prođem pored sobe osjećam da je on tu, da plače. Znam zatvoriti vrata pa opet dođem i otvorim ih u nadi da ću ga vidjeti tu, a njega nema", ispričao je Stipan.
Sin mu je patio, a on mu nije mogao pomoći. Nitko ga ništa nije pitao, nitko mu ništa nije dopuštao s opravdanjem da je Kristian je punoljetan.
Svaki mlađi punoljetnik ima zakonom zagarantirana prava: da mu se sudi zakonom za maloljetnike, da mu se sasluša jedan od roditelja i da postupak bude hitan. Nedopustivo je da više od sto dana čeka suđenje u pritvoru i da sudac potom u suđenju kažnjava dijete s poteškoćama kao primjer drugima.
Kristian Vukasović ne smije biti presedan, njegova smrt mora biti temelj korjenitih promjena što podrazumijeva odgovornost odgovornih.