Sudski vještaci nisu željeli komentirati konkretni slučaj obiteljskog nasilja na Pagu, gdje je muškarac bacio s prvog kata četvero djece, no s psihijatrijske strane pretpostavljaju da je riječ o ozbiljnim psihičkim poremećajima koji reduciraju ili u potpunosti isključuju sposobnost osobe da shvati značenje svog postupanja i vlada svojom voljom.
"Može se raditi o afektivno snažnim reakcijama kod disponiranih osoba u situacijama prolongiranog opterećenja, neposredno trigerirano akutno nepovoljnim situacijski okolnostima", rekla je Hini sudska vještakinja i forenzička psihijatrica iz Klinike za psihijatriju Vrapče Suzana Kos.
U takvim slučajevima, kaže Kos, akutna intoksikacija nekim opojnim sredstvom ili alkoholom dodatno smanjuje inhibicije i olakšava afektivni proboj, a najčešće je riječ o kombinaciji više elemenata u podlozi takvog reagiranja. "Takva su djela uvijek tragedija za počinitelja i okolinu, o čemu mediji trebaju voditi računa pri izvještavanju", rekla je Kos.
"Kao forenzički psihijatar mogu reći da se uvijek promatra i vještači konkretan čovjek za konkretno djelo te uopćavanja nisu s psihijatrijske strane opravdana, posebice kad se o tome govori u medijima", rekla je. Istaknula je pritom da je to široka i osjetljiva tema kad o njoj govori psihijatar jer se oni uvijek bave pojedincem.
Vještačenje će rasvijetliti motivacijsku osnovu djela
Kad je riječ o konkretnom slučaju, Kos kaže da je za očekivati kriminalističku obradu i pokretanje istrage u sklopu koje će, s obzirom na težinu nedjela, vrlo vjerojatno biti određeno psihijatrijsko vještačenje, koje će rasvijetliti motivacijsku osnovu djela.
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević kaže također da ne može komentirati konkretne slučajeve nasilja u obitelji, no zaključuje da se ipak radi o iznimnim situacijama, te da se na temelju takvih ekstremnih pojedinačnih slučajeva ne mogu donositi opći zaključci.
"Ono što možemo reći, na temelju pritužbi koje prima Ured pravobraniteljice za djecu proteklih godina jest da nema većih promjena u broju prijava i već godinama ih je nešto više od šezdeset", rekla je Pirnat Dragičević. Ocjenjuje, međutim, da takvih slučajeva ima mnogo više jer se njima prijavljuje tek manji dio, u posebnim okolnostima. Pirnat Dragičević naglašava da nas svaki slučaj nasilja mora zabrinuti i pokrenuti nadležne na žurno postupanje.
Djeca u znatno većoj mjeri izložena nasilju u obitelji
Pozivajući se na statističke podatke policije zaključila je da su djeca u znatno većoj mjeri izložena nasilju u obitelji pa je, primjerice, u 2017. evidentirano 2415 djece koja su bila žrtve, neposredno ili posredno, kao svjedoci nasilnoga ponašanja između roditelja, dok je u 2018. godini u takvoj situaciji bilo 2172 djece.
Prijave Uredu dosad su se češće odnosile na psihičko nasilje nad djecom u obitelji od strane roditelja ili drugih osoba (baka, djedova ili drugih članova šire obitelji), bilo da su djeca neposredno izložena nasilju ili su svjedočila konfliktu roditelja i drugih osoba, ali ima i prijava tjelesnog nasilja.
U Uredu kažu da im se najčešće obraćaju roditelji koji se pritužuju na ponašanje bivšeg partnera prema djetetu, a u podlozi tih prijava je često visoka razina konflikta među roditeljima.
Neriješeni sukobi među razvedenim roditeljima, odnosno bivšim partnerima, često su razlogom nasilja pa imamo i prijave zbog nasilja za vrijeme preuzimanja ili vraćanja djeteta sa susreta s drugim roditeljem, kao i prijave manipulativnog ponašanja roditelja prema djetetu, što je također oblik psihičkog ili emocionalnog nasilja, rekla je Pirnat Dragičević.
Rizici za nasilno ponašanje mogu biti bolest ili siromaštvo
Objašnjava pritom da rizici za nasilno ponašanje roditelja u obitelji mogu biti i bolest roditelja i teška materijalna situacija u obitelji. U slučajevima kad je sustav socijalne skrbi upoznat s time da dijete živi pod rizikom u vlastitoj obitelji, nužno je provesti sveobuhvatnu procjenu obitelji, hitno donijeti odluke i poduzeti mjere obiteljsko-pravne zaštite.
Zabrinjavajući je, kaže i tolerantan stav u našim obiteljima prema tjelesnom kažnjavanju djece, koje se više doživljava kao „discipliniranje“, a riječ je nedvojbeno o nasilju nad djecom koje je zabranjeno zakonom i podliježe sankcijama. Za stvarno sprečavanje takvog ponašanja roditelja, osim primjene sankcija, potrebna je i stručna pomoć i podrška roditeljima u odgoju djece.
Osim nasilja roditelja prema djeci, posljednjih dana u Hrvatskoj su zabilježeni slučajevi vršnjačkog nasilja, ali i nasilja djece prema roditeljima, primjerice u Trilju je 14-godišnji dječak u utorak popodne nožem izbo svoju 47-godišnju majku i nanio joj teške tjelesne ozljede.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordana Buljan Flander kaže da je nasilja u društvu uvijek bilo i nažalost vjerojatno će ga uvijek biti.
Suvremeno društvo može pojačati stres i frustracije
Izazovi suvremenog života, naravno, mogu utjecati na višu razinu stresa i frustracije kod ljudi, što se posljedično može preliti i u ekstremnije ili češće eskalacije nasilja, kaže Buljan Flander.
Zaključuje kako to ne znači da kao društvo ne možemo ništa napraviti po tom pitanju jer se preventivnim djelovanjem, ranim intervencijama i odgovornim izvještavanjem o temi nasilja u medijima, može učiniti puno.
Kada djeci i mladima nudimo nasilne heroje, kada nasilje ispunjava naše naslovnice na senzacionalistički način, kako djecu možemo naučiti da nasilje nije prihvatljivo i da ih neće dovesti do uspjeha u životu? Djeca i mladi uče najviše iz primjera koji im pružamo, a nasilni primjeri su svuda oko nas. Osim na razini društva u cjelini, svatko od nas može djelovati u svom okruženju - kao roditelj, član obitelji, nastavnik, stručni suradnik, odgajatelj, kaže Buljan Flander.
Smatra da upiranjem prstom u suvremene tehnologije, medije, naslovnice, računalne igre i slično kao da se pokušavamo amnestirati od odgovornosti za aktivno djelovanje iako je odgovornost na svima nama da od malih nogu odgajamo djecu, buduće mlade ljude i odrasle u duhu nenasilja.
Treba reagirati na najmanji znak nasilja
Kada dođe do nasilja koje počini dijete i mlada osoba, važno je da je ne etiketiramo kao nasilnika te da osim posljedice za svoje ponašanje, pružimo pomoć i podršku tom djetetu i obitelji.
Na taj način osim žrtve, i maloljetni počinitelj nasilja dobije priliku za razvoj u zdravog i kompetentnog člana društva, umjesto punoljetnog počinitelja nasilja.
"Često kažem da ljudi ne postaju nasilni preko noći. Gdje smo bili kad je počinitelj nasilja o kojem pišu mediji i nad kojim se čudi cijela nacija imao pet, sedam ili 12 godina? Gdje smo bili kad su se djeca 'samo malo zezala na satu' pritom povrjeđujući neko drugo dijete? Umjesto da samo na nasilje gledamo kao rastući problem, osvrnimo se i na problem ravnodušnosti i difuzije odgovornosti u društvu te krenimo reagirati na svaki, i najmanji znak nasilja u okolini", rekla je Buljan Flander.
Psihijatar Ante Bagarić: 'Nitko ne može kolika patnja slijedi za tu djecu'
Psihijatar Ante Bagarić rekao je za N1 televiziju da postoje tri moguća objašnjenja za tragediju koja se u četvrtak ujutro dogodila na Pagu.
"Postoji mogućnost da je otac koji je bacio djecu bio psihotičan, moguće je da je bio pod utjecajem droge ili alkohola, ali najvjerojatnije je da se radi o psihopatiji ili sociopatiji", rekao je Bagarić za N1.
"Ovakva osoba nije psihički bolesna. Radi se vrlo često o psihopatiji, sociopatiji. To su osobe koje jedino i najveće zadovoljenje nalaze u boli drugih osoba. Uvijek osobama koje se ne mogu braniti. Psihopati vrše nasilje u obitelji, nad ženama, nad djecom. Ovo što danas znamo, u vrlo malom postotku mogu biti prva ili druga opcija. Treća opcija je da to nije stvar psihijatrije nego društvene, rekao bih, bolesti", pojasnio je.
Bagarić je rekao da je motiv ozljeđivanja ili ubojstava djece najčešće osveta bivšem partneru. "U ovoj dobi, djeca imaju, ma kakvi su im očevi, otac se doživljava kao glavni zaštitnik, omnipotentan koji može sve. Sad to bacanje, kakav je to emotivni šok, koji će uz svu pomoć, biti jedna velika životna trauma. Nitko ne može to zamisliti, kolika je patnja i kolika patnja slijedi za tu djecu", dodao je.
Psihijatar drži da takav sociopat ili psihopat može promaknuti svima, pa i socijalnim radnicima, ali da ne bi trebao. "Državi i sustavu uvijek treba biti primarna zaštita interesa djece. Svi se možemo zaštititi, ali djeca ne mogu, zato moramo uvrstiti taj princip da je njihov interes uvijek prvi. Čini mi se da kao društvo nismo dosegli tu razinu. Rijetko se kad događa da je to bilo iznenada. Sociopati zlostavljaju slabije od sebe 24 sata na dan", zaključio je Bagarić. (D. Raknić)