Nakon slučaja bivšega vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe, Vrhovni sud Republike Hrvatske nedavno je i drugi put dopustio da se snimka koja nije snimljena zakonito u kaznenome postupku koristi kao zakoniti dokaz.
Riječ je o odredbi Zakona o kaznenome postupku prema kojoj je i nezakoniti dokaz moguće koristiti kao zakonit ako se radi o posebnom teškim oblicima kaznenih djela i u kojima interes kaznenoga progona i progona počinitelja preteže nad povredom prava. Nakon slučaja Sabe, Vrhovni sud je ovu drugu istovrsnu odluku donio u tzv. aferi Border, potvrdivši odluku sutkinje Daniele Kustec, prema kojoj se snimka navodnoga vođe grupe krivotvoritelja Zvonimir Šendulovića, koju je nepoznata osoba prije nekoliko godina objavila na YouTubeu, može koristiti kao dokaz u postupku protiv Šendulovića. Na snimci koju je na internetu objavio korisnik pod nadimkom “arkanerkan” vidi se Šendulović kako s nekim dogovara kupnju dokumenata te njihovu cijenu. Što je najzanimljivije, snimka je na YouTubeu bila objavljena krajem 2011., dakle pune dvije godine prije nego što su hrvatska policija i Interpol uspjeli detektirati Šendulovića kao sumnjivca za vjerojatnu najozbiljniju “manufakturu” lažnih putovnica za kriminalce u Europi.
Sutkinja Kustec, koja predsjedava vijećem koje na zagrebačkome Županijskom sudu sudi Šenduloviću i ostalima, svoju odluku koju je potvrdila najviša sudska instanca obrazložila je činjenicom da su putovnice za čije se krivotvorenje sumnjiči Šendulović koristili neki od najopasnijih kriminalaca u Europi, Kao što je poznato, radilo se o pripadnicima srbijanskoga Zemunskoga klana traženima zbog ubojstva premijera Đinđića, zatim pripadniku tzv. balkanskoga narkokartela Darku Šariću, pripadnicima bande Pink Panher i slično. “Vladimir Milisavljević, Sretko Kalinić, Luka Bojović, Darko Šarić koristili su ove dokumente za neometano kretanje i činjenje kaznenih djela na području drugih država”, navela je sutkinja u obrazloženju odluke.
“Šendulovića se tereti da je organizirao mrežu visokopozicioniranih osoba u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova te MUP-a , a svoju kriminalnu djelatnost proširio je i na veleposlanstva i konzulate RH u BiH, Srbiji, pa čak i Bruxellesu”, obrazložio je Vrhovni sud.