Dva su jutra proteklog tjedna poremetila višemjesečnu rutinu Smiljane Srnec.
Umjesto uobičajenog ritma - buđenja, higijene, doručka, šetnje pa odlaska u ćeliju, u utorak i četvrtak je nakon doručka izlazila iz zatvorskog kruga, ali ne daleko: tek do stotinjak metara udaljenog Županijskog suda u Varaždinu. Iako je bilo sunčano i jesen u Varaždinu više je nalikovala proljeću, teško je zamisliti da je Smiljana Srnec bilo što od toga zamjećivala, što i ne čudi: bezazleno kratke, ove će šetnje u konačnici za Smiljanu Srnec biti sudbonosne. Sudsko će vijeće nakon dokaznog postupka donijeti odluku o tome hoće li Smiljana Srnec provesti duge godine u zatvoru ili će iz Varaždina otići kući u Palovec kao slobodna žena.
Kad je budući zet Smiljane Srnec, David, u veljači ove godine otvorio stari Končarov zamrzivač koji 19 godina nitko osim Smiljane nije smio taknuti, otkriven je zločin koji je zgrozio ne samo Hrvatsku nego i svijet. U škrinji je, među ledenim vrećicama s hranom, bilo i zamrznuto tijelo Jasmine Dominić, Smiljanine sestre, nestale 2000. godine. Ubrzo nakon toga policajci su došli s uhidbenim nalogom po Smiljanu Srnec i priveli ju pod sumnjom za ubojstvo mlađe sestre. Uslijedilo je određivanje pritvora, podizanje optužnice, a na kraju i suđenje, koje je u tijeku. Prva dva ročišta nisu išla u korist Smiljane Srnec. Svjedoci su je opisali kao lažljivu i manipulativnu osobu koja je kućni budžet trošila u seoskoj kladionici.
Bodljikava žica
Kad Smiljana Srnec u pratnji pravosudnih policajaca prelazi iz jedne u drugu zgradu kazneno-pravnog sustava, rijetko bi tko prepoznao ženu koja je istim putem, samo obrnutim smjerom, iz suda do zatvora, prošla prije nekoliko mjeseci kad je pritvorena. Izgledom je potpuno drukčija. Vidno je mršavija, djeluje uplašeno i nerijetko je uplakana.
Smiljana Srnec će do kraja suđenja i donošenja presude boraviti u varaždinskom zatvoru. Zgrada u centru grada, “stisnuta” između Županijskog suda, popularne trgovine jeftinim potrepštinama, obiteljskih kuća i poslovnih lokala, djeluje više skučeno nego kao objekt koji oko 120 ljudi koji su se ogriješili o zakon dijeli s onima koji se brinu za njih - pravosudnim policajcima, upravom, kuharicama... Okolne zgrade dobro skrivaju visok zatvorski zid s kolutovima bodljikave žice na njemu. Iza tog je zida 1916 četvornih metara zatvora s čak 6000 kvadrata zelene površine. Kako bi u pratnji pravosudnih policajaca došla do susjedne zgrade suda, Smiljana Srnec mora proći pravi labirint zatvorske zgrade. Zatvor je pun hodnika, prolaza i stuba, a zbog rešetaka na svakom koraku svi prostori djeluju jednako i lako se izgubiti u njima.
Iako je ovako, potpuno nelogično, zatvor navodno sagrađen zahvaljujući neambicioznim projektantima, takav je arhitektonski nered u kaznionici dobrodošao. Potencijalni bi se bjegunac prije izgubio u labirintu hodnika nego što bi pronašao put do slobode. Varaždinska kaznionica ima zatvorski i istražni dio. Zatvorsku kaznu ovdje izdržavaju zatvorenici s kraćim kaznama i za njih vrijedi drugačiji režim od onoga za pritvorenike. Ćelije ili, kako se socijalno korektno danas službeno nazivaju, zatvoreničke sobe otključane su od 7 do 22 sata, zatvorenici se međusobno druže, a dobrim ponašanjem mogu zaslužiti razne pogodnosti. Smiljana Srnec boravi u onom drugom, istražnom dijelu, gdje je režim znatno stroži ili, kako kaže upravitelj Slaven Funda, pravila su drugačija. Naime, pritvorenici ne mogu ostvariti brojne pogodnosti češćih dodira s vanjskim svijetom - odlazak kući na vikend, izlazak u grad s posjetiteljem... Srnec 22 sata dnevno boravi u ćeliji, a preostala dva smije izaći u šetnju zatvorskim krugom.
- Raspored šetnji sastavlja se vrlo pažljivo. Na šetnje se izlazi u grupama, a u istoj se skupini ne smiju naći suučesnici u djelu ili ljudi između kojih vlada međusobna netrpeljivost iz bilo kojeg razloga. Također, kažnjenici neće nikad šetati s pritvorenicima - kaže Dražen Šobak, voditelj Odjela osiguranja. Prema ovim je pravilima vrlo moguće da su u nekom trenutku ovdje zajedno šetale tri žene koje su, s malim razmacima, jedna za drugom punile stupce crne kronike. Mjesecima su krov nad glavom u Varaždinu dijelile Nuša Bunić, Ksenija Topolovčan i Smiljana Srnec, sve tri optužene, odnosno osuđene za okrutna ubojstva bliskih im osoba. Nuša Bunić nepravomoćno je osuđena na 12 godina zatvora jer je ubodom nožem u vrat ubila bivšeg dečka, Ksenija Topolovčan je nožem izbola muža na spavanju te je također nepravomoćno osuđena na zatvorsku kaznu od deset godina, a Smiljani Srnec se sudi da je ubila sestru Jasminu, tijelo smjestila u zamrzivač i držala ga u hodniku obiteljske kuće 19 godina. Mlada je Nuša, 22-godišnjakinja iz Varaždina, nedavno zatražila da pravomoćnost presude čeka u ženskom zatvoru u Požegi, pa je u zatvoru ostao stariji dvojac. Jesu li se njih tri srele na šetalištu, zna jedino policijski službenik koji iz visokog tornja, sličnog onom kontrole leta na aerodromu, nadzire dva dvorišta za šetnju.
Za nas je to, kaže Dražen Šobak, sigurnosna tajna, a sigurnost je ovdje najviše na cijeni. Dvorišta za šetnju lišena su svake ljepote, ali nakon 12 sati boravka u nekoliko kvadrata zatvorske ćelije doimaju se vjerojatno kao privlačna šetnica. Iako, zatvorenice se za ovu šetnju, čak i kad bi htjele, neće dotjerivati.
- Svaka je kozmetika, osim higijenske, u istražnom zatvoru zabranjena. Iz sigurnosnih je razloga zabranjeno i sve drugo u što se može upakirati ‘nešto nepoželjno’. U kozmetičke se kutijice može svašta sakriti. No, sve potrepštine za osobnu higijenu ne samo da su dozvoljene nego je zatvor dužan osigurati ih ako osoba nema novca da ih nabavi sama. Imamo tu i brijačnicu, u koju nam jednom mjesečno dolazi brico iz kaznionice u Lepoglavi - kaže nam upravitelj zatvora Slaven Funda. Zatvor ima, iako to zvuči čudno, zgodnu prostoriju s velikim kožnim, retro brijačkim stolcem, koji je vidio i bolje dane. Žene u brijačnicu ne idu, one se radije šišaju međusobno.
Velika nelagoda
- Osim brijačnice, zatvor od društvenih prostora ima knjižnicu i kapelicu. Ćelije, u kojima zatvorenici borave 22 sata na dan, naizgled ne djeluju odbojno. Omanja prostorija s krevetima na kat, kariranim bijelo-plavim dekama, pokojom knjigom i fotografijom na zidu svakako nije najprivlačnija, ali ni najodbojnija prostorija u koju smo ikad ušli. Sve dok se ne podigne pogled. Jer kad je prozor toliko visoko da ne možete pogledati van osim ako ne stanete na stolac, to je prizor koji izaziva jaku nelagodu. Svaka ćelija ima i pripadajuću, sterilno čistu kupaonicu. Cijeli zatvor zapravo blista.
- Pravilnik nalaže da se zatvorenici brinu o higijeni prostora u kojem borave pa sve - hodnik, ćeliju i kupaonicu - moraju čistiti sami - govori Dražen Šobak. Bivša pritvorenica Renata kaže da joj čišćenje u zatvoru nije teško palo.
- Osnovno je pokušati ne misliti ni na što, a rutinski pokreti čišćenja dokazano su dobra terapija protiv stresa - upućuje kako se nositi sa psihom kad ste iza rešetaka. Otkad je izašla, dodaje, a ima tome više godina, ne želi gledati televiziju.
- Pretpostavimo li da od 22 sata u ćeliji spavamo osam, preostalih se 14 sati uglavnom gleda u ekran. To postane zatupljujuće i zamorno - govori. Zahvaljujući zakonskim pravilima o tretiranju zatvorenika, naime, zatvorenicima su zajamčena određena prava, među kojima i praćenje TV programa.
- Budući da imaju to pravo, dužni smo im osigurati i prijamnik, pa ga ima svaka soba. Televizor se gasi u 22 sata, a nedjeljom i praznicima u ponoć. Nema cenzuriranja programa - upoznaje nas s pravilima upravitelj varaždinskog zatvora Slaven Funda. Ako se program zaista ne cenzurira, Smiljana Srnec mogla je pratiti što se o suđenju govori na nacionalnim televizijama, koje redovito izvještavaju iz sudnice.
- Ili će možda radije posuditi neki naslov iz prilično dobro opremljene knjižnice. Tu su bestseleri, vjerska literatura, knjige na stranim jezicima, školska lektira... Samo nema krimića. Čuvari se smiju, a upravitelj pojašnjava: - Svi su krimići vani.
Zatvorska kuhinja
To je omiljeni žanr u zatvoru. Dok je još u varaždinskom zatvoru, brigu o Smiljani i drugim zatvorenicima, kad je o birokraciji riječ, vodi upravitelj Slaven Funda, a voditelj osiguranja je Dražen Šobak.
Smiljana Srnec u nekoliko je mjeseci pritvora vidno smršavjela iako strogi pravilnik nalaže 3000 kalorija dnevno u tri obroka. Chefovi su u zatvoru žene. Iste kuharice kuhaju desetljećima i govore da kuhaju kao i doma jer “drugačije ne znaju”. Dnevni jelovnik mora biti nutritivno zdrav i zasitan. Za našeg je boravka izgledao ovako: za doručak kruh s namazima i toplim napitkom, za ručak kosani odrezak s pireom od krumpira i salatom, a večera je bila kobasica s prilogom.
- Malo toga ostane na tanjuru, pa vjerujemo da im je ukusno. U mojih 25 godina staža u zatvorskoj kuhinji nikad nisam čula da je bilo pritužbi - govori nam kuharica Božica. Pomažu joj dvojica zatvorenika, a dvojica su i u drugoj smjeni. Pomoćnik u kuhinji samo je jedno od 15 radnih mjesta u varaždinskom zatvoru. Jelovnike slaže posebno povjerenstvo od četvero ljudi, među kojima je i predstavnik zatvorenika. Poštuju se posebna pravila prehrane, iz vjerskih ili drugih razloga. Tko želi, utorkom i četvrtkom može naručiti hranu iz kantine ili gotove obroke iz vanjskih restorana s dostavom. Doznajemo da je Nuša Bunić redovito koristila to pravo i, osim za sebe, naručivala hranu i za dvije cimerice. Smiljana Srnec ga ne koristi. Domaćica iz Palovca ćeliju dijeli s pet žena i jede ono što skuhaju Božica i pomoćnici. Iako to nismo mogli službeno doznati, pretpostavka je da i Smiljana Srnec, poput svih drugih zatvorenica, uzima tablete za smirenje, koje su uz duhan najtraženija roba u zatvoru.
- To je u određenoj situaciji razumljivo, nije lako psihički se nositi sa situacijom i to je jedan od načina da se izdrži dugoročni pritvor - rekao je psihijatar kojeg su nakon izrečenog pravorijeka Nuši Bunić novinari pitali kako osobe podnose dvije godine pritvora u neizvjesnosti od ishoda. Kolica koja je medicinski tehničar gurao hodnikom prije ručka bila su poput dobro opskrbljene mini apoteke. Boravak Smiljane Srnec u varaždinskom zatvoru porezne obveznike stoji oko 350 kuna dnevno. Bude li osuđena, Smiljana Srnec će na odsluženje kazne u jedinu hrvatsku žensku kaznionicu, u Požegi. A u tom obnovljenom dvorcu koji ima knjižnicu s klavirom, u koju se na ulasku skidaju cipele kako se ne bi oštetio restaurirani parket, troškovi boravka znatno su skuplji. Kao da se iz hotela s tri zvjezdice preselite u onaj s pet