John Smid, jedan od najokorjelijih američkih boraca protiv istospolne ljubavi, bivši direktor fundamentalističke kršćanske udruge Love in Action iz Teksasa, koja je bila posvećena preobraćivanju homoseksualnih, ovih je dana zaprepastio gayeve koje je ‘liječio’ i svoju bivšu ženu: zaljubljen do ušiju vjenčao se - s dečkom Larryjem McQueenom
U jednom od većih sudbinskih obrata u povijesti svijeta, John Smid, bivši direktor udruge Love in Action koja je bila posvećenu preobraćivanju homoseksualaca, ovih se dana vjenčao sa svojim dotadašnjim dečkom Larryjem McQueenom. Budući da žive u Parisu u američkoj saveznoj državi Teksas, koja ne priznaje istospolne brakove, u bračnu luku uplovili su u Oklahomi, samo nekoliko dana nakon što je ta država dala pravo LGBT osobama na sklapanje brakova.
John Smid bio je jedan od najkontroverznijih i najdugovječnijih zagovornika preobraćivanja homoseksualaca u “straight” osobe; u gradu Memphisu vodio je organizaciju pod nazivom Love in Action, ali još od 2011. godne živi kao otvoreni gay.
Kamp za preodgoj
Njegov put do “izlaska iz ormara” bio je vrlo dugačak i trnovit. Promaknut je u izvršnog direktora organizacije Love in Action u rujnu 1990. godine, a 1994. skupina je uspostavila sjedište u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee. Love in Action tamo je radio bez ikakvih smetnji sve do 2005. godine, kada je val protesta oko kampa za preobrazbu hoomseksualne mladeži, nazvanog Refuge, izazvao zgražanje na nacionalnoj razini. Naime, početkom te godine mladić po imenu Zach Stark na svojoj je MySpace stranici objavio sljedeće: “Danas smo moja majka, otac i ja imali vrlo dugačak razgovor u mojoj sobi, pri čemu su mi dali do znanja da se moram prijaviti za fundamentalistički kršćanski program za gayeve”.
Taj “fundamentalistički program”, koji je Stark u kasnijem postu opisao kao “vojnu obuku”, bio je upravo Refuge, dvotjedni kamp u kojemu su klinci bili podvrgnuti programu probrazbe koji bi ih trebao pretvoriti u heteroseksualce. Stark je prenio i dio pravila koja vrijede za polaznike Straighta, koja se kreću od smiješnih i prizemnih, preko bizarnih do relativno brutalnih. Recimo, ne samo da nije dozvoljen seksualni i emocionalni kontakt, nego svi izazovi, maštanja i snovi moraju biti prijavljeni nekome od “mentora”. Nedozvoljena seksualna ponašanja uključuju gledanje pornografije, odlazak u knjižare koje drže pornografiju, emocionalnu ovisnot o drugoj osobi, voajerstvo, praćenje druge osobe, masturbaciju, međusobnu masturbaciju i bilo kakav drugi seksualni kontakt s drugom osobom. Zabranjeno je grljenje ili bilo kakav drugi fizički kontakt među klijentima. Maksimum je kratko rukovanje ili površno tapšanje po ramenu. Higijena je bila vrlo bitna; svi su se morali tuširati svaki dan i prati zube dvaput dnevno, koristiti dezodorans, ali ne parfeme. Muškarci su se morali brijati svaki dan, a žene brijati noge i pazuhe dvaput tjedno. Odjeća je morala biti skromna, bez pripijenih, sugestivnih ili rastezljivih komada odjeće. Jedini nakit koji je bio dozvoljen mušakrcima bili su satovi i vjenčani prstenovi, dok su žene uz njih smjele nositi i jednostavne naušnice. Ali samo jednu na svakom uhu. Iz nekog razloga, bilo je zabranjeno donje rublje marki Calvin Klein i Abercrombie and Fitch.
Unutarnja borba
Muškarci su morali nositi majice apsolutno uvijek, čak i dok spavaju. Majice bez rukava bile su zabranjene, uključujući i “majice na mišiće” i druge slične potkošulje. Žene su uvijek morale nositi grudnjake, osim na spavanju. Nije bilo dozvoljeno fotografiranje ili posjedovanje računala, mobitela, bipera ili općenito pristupa internetu ili e-mailu. Nije bilo ni televizije, odlazaka u kino, gledanja, čitanja ili slušanja sekularnih medija. “Klijenti” su smjeli gledati jedan DVD tjedno koji bi im odobrilo osoblje, a filmovi su obavezno morali imati ocjenu G ili PG. Petkom i subotom policijski sat počinjao je u deset navečer, ostalim danima pola sata ranije.
Osobe koje bi ušle u Refuge nisu smjele odlaziti u restorane ili barove, čak i ako su bile u društvu roditelja ili skrbnika, a roditelji su ih morali pratiti prilikom svakog odlaska u javni zahod. Kada su bili unutar kampusa, imali su pravo na 15 minuta privatnosti - dakle, uz zatvorena vrata - u kupaonici za tuširanje, a vrata spavaće sobe morala su biti otvorena dan i noć, non-stop. Posljedice za kršenje pravila, doduše, nisu bila tako stroga: konstruktivna kritika od ostatka grupe, izvješće o ponašanju dugačko između deset i trideset stranica, izbacivanje iz programa ili izolacija iz skupine.
Nakon Starkova istupa lokalne LGBT udruge tjedan su dana protestirale pred zgradom Love in Actiona, a udruga se našla u nacionalnim medijima, uključujući i New York Times. Naposljetku su morali otkazati program Refuge i preorijentirati se samo na “preobraćivanje” odraslih osoba.
Sve to vrijeme, međutim, Smid se borio sam sa sobom. Dao je ostavku na poziciju direktora Love in Action 2008. godine i osnovao Grace Rivers, pribježište za gay kršćane. Tada je još bio u braku sa svojom suprugom, od koje se razveo 2011. godine. U iskrenom intervjuu za Lone Star Q, teksaški LGBT list, rekao je da više nije mogao živjeti u laži te da se u braku nije osjećao dobro.
(...)