Na klauzuri HDZ -a jedno predavanje - o etici i politici - održao je Tonči Matulić, istaknuti teolog i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Matulićev dolazak u Opatiju nije prošao nezapaženo. Pojavljivanje uglednog svećenika na zatvorenom stranačkom skupu izazvalo je brojna pitanja. Matulić, koji je u Rimu završio poslijediplomski studij, te magistrirao i doktorirao, a u međuvremenu objavio devet knjiga, kaže da se samo uljudno odazvao pozivu iz stranke.
Što ste rekli HDZ-ovcima? Što ste im savjetovali?
- Nisam im ništa savjetovao. Ono što sam rekao bilo je u obliku spremljenoga akademskog predavanja o odnosu etike i politike, a polazište je činilo nužno jedinstvo etike i politike kao eminentno ljudske prakse. Točno je da sam bio uljudno pozvan pa sam uljudno i prihvatio poziv. Radilo se o Klauzuri, a pohvalio bih se da dobro znam što znači ta riječ. Čini se da svima ne znači isto. Nema veze, jer evanđelje nas uči da iz dobroga srca izlaze dobre misli.
Neki su vas zbog tog predavanja odmah proglasili i duhovnim guruom novog HDZ-a. Biste li predavanje održali i drugima da vas pozovu, primjerice, SDP-u?
- To zvuči jako uvredljivo. Bez obzira na to tko se krije iza zamjenice neki. Sad je suvišno nagađati o tome, ali nije ni nužno, jer i to spada u simptome najteže bolesti hrvatskog društva - ideološki motivirana netrpeljivost koja ne postoji samo na društvenoj ravni nego je zahvatila sve, pa i političke stranke. Da je to doista tako svjedoči ovaj naš razgovor u kojemu kao da se moram nekome opravdavati što sam kao član akademske zajednice ne samo pozvan nego i dužan objašnjavati smisao i značenje etike i politike, kao i smisao odnosa među njima. Naravno da bih isto predavanje održao pred članstvom svake političke stranke. Neka se jave. Osobno ne očekujem spasenje od politike, nego od Boga, a On hoće da se svi ljudi spase.
Odnosi između države i Crkve sve su lošiji. Tko je glavni krivac za to?
- Odgovorni su oni koji ne žele upoznati stvarnost države, a još manje stvarnost Crkve. Posrijedi je možda ipak zlovolja koja sputava da se stvari promotre objektivno i dobronamjerno. Ne vidim sukob između države i Crkve, samo čujem govor usijanih glava, jer sadašnja politička vlast nije država, nego samo obnaša državnu vlast. Dakle, nema sukoba između države i Crkve; pod egidom sukoba krije se nešto drugo. No, državne vlasti dolaze i odlaze, a Crkva ostaje. Zlovolja je kroz povijest poprimila ovakav i onakav društveni oblik, a Crkva je uvijek ista, jer za istinu ne priznaje političku ni ideološku pragmu, nego Istinu koja se zove Isus Krist.
Zašto je zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole nastao takav problem?
- Problem je nastao zato što je netko poistovjetio državnu politiku s državom naprosto. Političku zajednicu ili državu nije moguće svesti na jednu stranačku politiku niti ju je moguće iz nje izvesti. Problem je nastao zbog neprihvatljivog poistovjećivanja. Takvo poistovjećivanje događa se kad jedna skupina ili klasa svoju ideologiju nametne kao obvezujuću za sve, kao državnu ideologiju. To nema nikakve veze s demokracijom.
Protivite se uvođenju zdravstvenog odgoja, za razliku od Aleksandra Štulhofera s kojim imate kolegijalne i prijateljske odnose. Zašto se takav odnos i način rasprave ne može pretočiti i na više razine, između Crkve i države?
- Odakle vam to da se protivim uvođenju zdravstvenog odgoja? Crkva se ne protivi pa, prema tome, ni ja se ne protivim uvođenju. Nije to problem. Problem je u načinu. S kolegom Štulhoferom imam takav odnos jer se uzajamno uvažavamo i poštujemo. Ne mogu dopustiti da me razlike u stavovima odijele od ljudske osobe. Takav je odnos moguć i na više razina, ali opet ne između države i Crkve - jer to su ustanove - nego između konkretnih ljudi iz državnih vlasti i vodstva Crkve. Koliko sam upoznat, vodstvo Crkve tražilo je termine za susrete, ali ih nije dobilo. Čini se da je prekinuta komunikacija. Ako nije prekinuta, onda je otežana, a to izaziva nagađanja. Čini mi se da je i ovaj naš razgovor plod takvih nagađanja.
Miješa li se Crkva previše u politiku i državne poslove? Čini se da se nekad postavlja iznad države.
- Ako se radi o ispravnom dojmu, onda se, strogo uvjetno govoreći, Crkva smije postavljati iznad države, jer Crkva je od Boga, a država je od ljudi. Zar Bog nije iznad i veći od čovjeka? Ali ovdje nije riječ o tome, nego o lošem i katkad krivom razumijevanju stvarnosti Crkve i stvarnosti države te njihovu međuodnosu.
Koliko se i kako Crkva može baviti politikom?
- Ako politiku razumijete konkretno kao stranačku i utoliko programsku politiku, tada se Crkva niti može, niti smije, niti hoće baviti njome. Ako politiku razumijete kao zajedničku stvar u zajedničkom prostoru života koji zovemo političkom zajednicom ili državom, onda se Crkva, kao dio civilnog društva, može na sebi svojstven način baviti svim temama i problemima koji se tiču svih.
Don Ivan Grubišić izjavio je da RH treba revidirati ugovor s Vatikanom. Kakav je vaš stav o tome?
- Na to pitanje mjerodavni odgovor može dati samo vodstvo Crkve. No, naravno da svatko može imati osobno mišljenje o tome, na to ima pravo. Jedino smatram važnim da osobno mišljenje bude promišljeno, jer je to pretpostavka da bude i ispravno. Ispravnost nekog mišljenja ne proizlazi iz protivljenja radi protivljenja, nego iz podastrtih argumenata. A uz dobre argumente, za koje netko drži da ih ima, uvijek ima i boljih argumenata koje je ili zanemario ili ih ne želi čuti. Zagovaram argumente koji drže vodu, odnosno mogu izdržati suprotno pobijanje, a ne prigodničarske argumente koji su izvedeni iz naklonosti prema trenutnom omjeru snaga, političkih ili nekih drugih, u društvu. To je znak konformizma, a ne političke mudrosti.