ZAGREB - Bilo je još zimsko doba rane 2006. godine kada se Sergey Mikhailovich Brin, jedan od dvojice osnivača Googlea, na putovanju iz Silicijske doline u Kinu odlučio na dan, dva zaustaviti i u zaleđenoj Moskvi, gradu u kojem se - netipično za jednog od najuspješnijih američkih poduzetnika digitalne ere - rodio te u njemu odrastao. Hladne glave, u jednako hladnom, ali za njega i smirujućem okolišu morao je donijeti odluku o tome hoće li, kada stigne u Peking, potpisati ultimatum koji će Googleu omogući da uđe na najveće i potencijalno najperspektivnije tržište na svijetu.
Komunistički režim
Da bi svoj alat za pretraživanje interneta mogao ponuditi i najmnogoljudnijem stanovništvu svijeta, morao je progutati nemalu knedlu koja mu je zapinjala u grlu - u ugovoru s kineskim vlastima najistaknutija je bila stavka prema kojoj Google pristaje na cenzuriranje svih internetskih sadržaja koje komunistički režim ne smatra podobnima, i to tako da se linkovi prema takvim sadržajima korisnicima uopće ne prikazuju među rezultatima pretraživanja. Brinov suosnivač Larry Page i glavni operativni direktor Googlea Eric E. Schmidt imali su uvjerljive argumente kojima su ga nagovorili da potpiše sporne dokumente - na kineskom tržištu bitno je biti prisutan po svaku cijenu, a filtriranje nepodobnih web stranica mala je žrtva u odnosu na enormne prihode koji se mogu ostvariti kad se biznis kontekstnog oglašavanja, gdje se zarade ostvaruju ovisno o broju klikova na zakupljeni link, zakuha tu gdje će jednog dana miševima klikati više od milijardu ljudi.
Amerikanizirani Rus
Sve svjetske multinacionalke, uostalom, streme kineskom tržištu, najveći tvrtkini rivali poput Microsofta, Yahooa i Applea već su godinama tamo, pa je dolazak Googlea na to tržište prije pitanje nužnosti nego izbora, logično je povezivao amerikanizirani Rus Sergey Mikhailovich, iznova se diveći krovovima Kitaj-goroda, stare kineske trgovačke četvrti smještene tik uz rub Crvenog trga, u kojoj se nije slučajno zatekao.
Tržišni lider je Baidu
Nekoliko dana kasnije registrirana je internetska domena Google.cn, a vrlo brzo na njoj je proradila i Googleova internetska tražilica, na kineskom jeziku, bez mogućnosti prikazivanja linkova na sve one stranice koje je lokalna internetska policija proglasila antirežimskima.
Kompanija čije je geslo još od osnutka bilo “ne čini zlo” (don’t be evil) u svrhu ostvarivanja zarade pristala je na izrazito restriktivnu cenzuru, jednu od najučinkovitijih i najbezočnijih metoda kršenja ljudskih prava koju besramno provodi kineska totalitaristička vlast.
Stvari se, međutim, za Google nisu u nepunih pet godina prisutnosti na kineskom tržištu odvijale onako kako su u toj kompaniji očekivali. Dok je broj korisnika interneta doista rastao uobičajenim tempom, dosegnuvši do danas više od 330 milijuna ljudi, udio onih koji koriste Google kako bi pretraživali internet povećavao se nemjerljivo sporije. U svim zemljama svijeta osim Kine Google je vodeći pretraživački alat i računa se da se četiri od pet internetskih pretraživanja obavi upravo preko tražilice ovog internetskog giganta.
U Kini Google drži samo trećinu tržišta, a tržišni je lider lokalna tvrtka Baidu, također cenzurirana, no prisutna na tržištu još od 2000. godine. Google u odnosu na Baidu ne nudi komparativnu prednost koju ima izvan granica Kine - pretraživanje baš svih internetskih sadržaja - pa nikada nije osvojio vodeću poziciju u toj zemlji. Tržišni udio od otprilike 35 posto nije malen, no kada je riječ o kontekstnom i ciljanom oglašavanju na internetu, samo je lider u poziciji ostvarivanja zarade i održivog razvoja, pa Google u Kini uspijeva uprihoditi jedva tristotinjak milijuna dolara na godišnjoj razini.
U odnosu na 21 milijardu dolara koju je u protekloj godini ovaj div zaradio u čitavom svijetu, nerazmjer je više nego očigledan… Kineska podružnica Googlea zapošljava oko 700 zaposlenika, uglavnom dobro plaćenih inženjera, i posluje pozitivno, no sve su to mrvice za gabarite na koje su navikli Sergey Brin i Larry Page. Uz to, znatno bezbolnije i lukrativnije na kineskom tržištu posluje Microsoft, koji ovdje ima i proizvodnju i razvojne odjele i državne institucije kao klijente, zatim Apple, koji tu štanca svoje iPhone i iPode, IBM koji je čitavu manufakturu prijenosnih računala prodao kineskom Lenovu te niz preostalih informatičkih megakorporacija koje s Kinezima nemaju apsolutno nikakvih problema.
Google u konstelaciji ovih imena nije navikao biti minorna figura i nikako ne uživa u poziciji koja mu je nametnuta, najvećim dijelom upravo zbog cenzure koju je - prema ugovoru - obvezan provoditi. Dok na svim preostalim podnebljima Google predstavlja metaforu moći, nedostižnosti i veličine, u Kini je ova tvrtka običan patuljak. Za nekoga tko ima pokrića smatrati se budućim vladarom svijeta te već sada postojećim vladarom digitalne Zemljine sfere, to je najlošija moguća situacija.
‘Ne činite zlo’
Da će stvari krenuti po zlu i da svoju moć neće biti u stanju demonstrirati baš zbog prvotnog pristajanja na filtriranje rezultata pretraživanja, bilo je jasno već godinu dana nakon početka rada kineskog Googlea. Internetski aktivisti već su 2007. godine na svojim blogovima počeli objavljivati javna pisma čelnim ljudima Googlea u kojima ih mole da “ne čine zlo” podilazeći nehumanom Politbirou te da poslovanje tvrtke vrate na pravi put, a kako su to činili na serverima izvan Kine, stvar je vrlo brzo postala dostupna dok se pretraživala na necenzuriranom Googleu, odnosno s bilo kojeg računala izvan digitalne željezne zavjese ove države.
Tu se zakuhao prvi otvoreni sukob između kineskih vlasti i Googlea. Internetski su policajci, naime, zatražili od tvrtke da neželjene sadržaje - misleći pritom ponajprije na blogove antirežimskih aktivista iz vlastite zemlje - izbaci i iz rezultata pretraživanja na globalnoj razini, a ne samo dok se gugla preko domene Google.cn, na što Google, jasno je, nikako nije pristajao. Potpisani ultimatum za nastup na kineskom tržištu jedna je stvar i može se shvatiti kao igranje prema pravilima koja nalažu lokalni zakoni, no utjecati na način poslovanja na tržištima izvan Kine za Google nije dolazilo u obzir.
Poniženje i šamar
Kinezi su ipak doskočili i tome - aktiviste su počeli hapsiti i zatvarati, proglašavajući ih “internetskim disidentima”, što je u kazneni zakon uvedeno kao posve nova kategorija kriminalaca, a njihov bi identitet, budući da su na blogovima nastupali anonimno i s pseudonimima, otkrivali špijuniranjem e-mailova, hakerskih upadima u računala i sličnim suvremenim obavještajnim metodama koje podrazumijevaju velik broj operativaca s visokom razinom poznavanja najnovijih računalnih tehnologija.
Kako se kineski antirežimski aktivizam iz očiglednih razloga provodio putem servera u inozemstvu, i to većinom na onima koja su u vlasništvu američkih kompanija, a među njima dobrim dijelom i Googlea s obzirom na to da Google usluge poput Gmaila, Gtalka, Google Eartha i druge nudi besplatno svima na svijetu, hakerska špijunaža iz kineskih redova bila je usmjerena uglavnom na mreže u zapadnim zemljama, posebice prema korisničkim računima na Googleovim serverima u Americi.
Napad kineske hakerske horde na Google i na Sjedinjene Države, ma koliko on bio diskretan te većim dijelom čak i jalov, bila je izuzetna prilika za vladara interneta da se izvuče iz pat-pozicije u kojoj se zatekao na jedinom tržištu na kojem se ne uspijeva nametnuti kao lider. Hakiranjem i špijuniranjem korisnika, pa makar oni bili iz Kine, tajne službe kineske strahovlade prekršile su ugovor s Googlem jer njihov rad više nije bio neometan. Brinovi ljudi brže-bolje su iskoristili situaciju i zauzvrat prekršili svoju ugovornu obvezu o cenzuriranju - prošlog su tjedna tako prvi put stanovnici Kine mogli neometano izguglati strahovite fotografije maskara na trgu Tiananmen, a iz američke je središnjice poručeno da se ni bilo koji drugi sadržaji više neće cenzurirati.
Štoviše, Google je upregnuo i sam državni vrh u sukob s Kinezima, pa je tako državna tajnica Hillary Clinton oštro osudila kineske hakerske napade i zatražila diplomatsko objašnjenje incidenta, a sve je kulminiralo najmanje očekivanim potezom - Googleovom prijetnjom da će se povući s kineskog tržišta.
Bio je to šamar kojim je najsnažniji internetski imperij proglasio rat najvećoj industrijskoj sili svijeta, konačno pokazujući da - unatoč rezultatima - nije nikakav patuljak ni kada je riječ o njihovu prostoru. Na nekoliko razina Google je ovime ponizio moćan kineski režim, upriličivši demonstraciju sile kojoj će na ovaj ili onaj način Kina morati odgovoriti.
Moć i respekt
Kao prvo, Google se pokazao kao jedina kompanija na svijetu koja je spremna odreći se kineskog tržišta. Opstanak čak i srednje velikih tvrtki koje djeluju tek na nacionalnim razinama danas je teško zamisliti bez da su makar na neki način povezane s Kinom, dok je za sve multinacionalke nazočnost u Kini jasna i nepobitna nužnost. Ako je Google jedina velika kompanija koja se spremna odreći Kine, još k tome iz principijelnih razloga, onda doista uživa izuzetnu moć, utjecaj i respekt.
Borac za ljudska prava
Google je, kao drugo, filijalu vrijednu tristo milijuna dolara na godišnjoj razini spreman odrezati u trenucima kada se američko gospodarstvo tek počelo iskapati iz ekonomskog kolapsa. Istina je da taj novac predstavlja samo omanji djelić sveukupnih Googleovih prihoda, no većinu svoje zarade ova kompanija ipak ostvaruje u Americi, a prihod iz kineske podružnice isključivo su izvozna sredstva, još k tome s golemim potencijalom rasta. Napustiti ih, priuštiti si može samo čvrsto utemeljena i dobrostojeća kompanija takve moći da ju kriza nije ni dotakla.
Konačno, Google je, javnim bacanjem rukavice u lice Kinezima, unaprijed ispao moralni pobjednik ovog sukoba, strana koja je načela pretpostavila profitu. Ispao je hrabri borac za ljudska prava iako ih je u Kini ugovorno kršio skoro pola desetljeća, paralelno u ostatku svijetu gradeći ništa manje zabrinjavajuću špijunsku mrežu od one kineskih komesara, temeljenu na zadiranje u privatnost pojedinca i nasrtljivo prikupljanje podataka putem čitavog niza svojih naizgled besplatnih internetskih servisa.
Valja u cijeloj priči imati na umu kako je Google, zapravo, samo zaprijetio povlačenjem s kineskog tržišta - nije to doista i učinio. Uvjet za ostanak u Kini je prestanak hakiranja korisničkih računa svih, pa i kineskih građana smještenih na Googleovim serverima u čitavom svijetu te obustava cenzorskog filtriranja rezultata pretraživanja. Loptica je time prebačena na kineski teren, pa se sada očekuje njihov potez.
Riskiraju izlolaciju
Ako bahato odmahnu rukom i dopuste Googleu da napusti njihovo tržište, de facto će priznati sve za što ih se optužuje, prihvaćajući i priznajući etiketu vodećeg svjetskog režima u suzbijanju ljudskih sloboda. Time bi izazvali izrazitu osudu civiliziranog svijeta i diplomatski incident, a riskirali bi i moguću izolaciju u procesima tehnološke globalizacije i internetizacije svijeta, što bi pak naštetilo lokalnim industrijskim moćnicima. Ipak, ignoriranjem Googlea Kina bi demonstrirala svoju moć, pokazujući kako tehnološki može napredovati i bez svjetskog internetskog vođe.
Civilizacijski napredak
Ako, pak, popusti i Googleu obeća tražene uvjete poslovanja, makar i samo načelno, a ne i u praksi, Kina će steći poene pokazujući kako je civilizacijski napredovala i pretvorila se u razumnu industrijsku imperiju s fleksibilnom vlašću koja je spremna na svaki oblik međunarodne suradnje. S druge strane, time bi dopustila da jedna američka kompanija bude percipirana kao snažniji i moćniji igrač od čitavog vladajućeg režima, kojoj je valjalo popustiti pod pritiscima.
Ono što je najvjerojatnije jest da će se dogoditi nešto između - kompromis koji će omogućiti daljnje nadmudrivanje i borbu za tron ovih dvaju svjetskih vladara, jednog internetskog, a drugog industrijskog. Ratovat će hladno, s vojskama koje čine špijuni naoružani najsuvremenijim tehnološkim dostignućima - hakerskim i programerskim vještinama - s istim ciljem na obje strane, da se pokažu kao najmoćnije sile svijeta.