SPEKTAKULARNI TV SERIJAL

Domagoj Burić: Znam da nekima razbijam iluzije ... ali s hrvatskim kraljevima nisam radio domoljubni igrokaz

Ne znam da ikoga može povrijediti to što priznajemo da ne znamo kada su Tomislava točno okrunili i gdje. Važno je to što znamo da je bio sposoban vladar, kaže Domagoj Burić.

U prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, pred publikom koja je došla pogledati cjelovečernju verziju serije “Hrvatski kraljevi”, neizbježni Dražen Siriščević, nakon pozdrava političarima, najavio je da ćemo prije filma poslušati izvatke iz “soundtracka” koji je skladao Božidar Domagoj Burić, povjesničar i televizijski autor, zbog čijeg su se uratka svi večeras okupili.

Muzikalni Burić

Orkestar je već bio spreman za svirku, Siriščević je najavio Burića, no njega niotkud! Pogledao je bolje i shvatio da je on već za klavirom. Trenutak kasnije koncert je počeo, a nakon nekoliko minuta Burić je promijenio mjesto, uzeo gitaru i pratio pjevačicu koja je izvodila glazbenu temu serije. Ni tu se nije dugo zadržao; ubrzo je sjeo za bubnjeve, pridružili su mu se dečki iz njegova stalnog benda, pa je uvodni dio završio u simfonijsko-rokerskom stilu. Razmetanje vlastitom muzikalnošću? Ne bi se reklo, budući da je premijera “Hrvatskih kraljeva” u Lisinskom nalikovala predstavi za prijatelje i znance. Došli su svi koji su radili na seriji, ne samo najšira ekipa, nego i statisti i kaskaderi, pa kad bi bila prikazana pojedina scena, iz nekih dijelova dvorane začuo se žamor odobravanja.

Galić mu je vjerovao

Drugi dan smo se dogovorili za razgovor na HTV-u. Čekao sam Burića s fotografom Tomislavom Krištom nekoliko minuta pred upravnom zgradom, a on se javio mobitelom i rekao da će malo zakasniti jer ne može naći parkirališno mjesto. Kad je stigao, pokazao sam mu poluprazni parkirališni prostor nasuprot ulaza, ograđen rampom. “O, pa to je za VIP. Ja tu više ne spadam”, odgovorio mi je, aludirajući na činjenicu da je do srpnja prošle godine bio direktor programa HTV-a, a zatim je dao ostavku na tu funkciju, kako kaže, iz zdravstvenih razloga, jer više nije mogao istodobno uređivati program i završavati seriju. Zanimalo me koliko mu je direktorska funkcija pomogla da uopće može realizirati “Hrvatske kraljeve”?

- Nimalo. Projekt je odobren 2006., dok je glavni ravnatelj bio Mirko Galić. Direktor programa postao sam tek kasnije. Izdržao sam gotovo tri godine, zbog čega sam rekorder na toj funkciji - kaže.

Za Galićev “potpis” bila je presudna Burićeva reputaciju. Na televiziju je došao kao suradnik u dokumentarnom programu (upravo je diplomirao povijest i arheologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu), a 2001. režirao je odlično primljenu dokumentarno-igranu seriju “Tajnoviti srednji vijek”. Naslovi pojedinih epizoda - “Želudac”, “Bolest”, “Seksualnost” i “Žena” - dovoljno govore da to nisu bile uobičajene emisije napravljene za školsku televiziju.

Voli grupu Monty Python

Uostalom, Burić se pojavljivao u svakoj, u jednoj je iza njega plesala striptizeta na štangi, a u drugoj se - kako bi dokazao loš položaj žene - koristio insertima iz komedije “Daleki rođaci” u kojoj vitezovi mlate neku damu. Sudeći po izloženoj građi, fantastično je poznavao svoj predmet (“od djetinjstva me zanimalo sve što je vezano za srednji vijek i antiku”) i u njemu nalazio kako intrigantne tako i pikantne detalje, a na njegov su nekonvencionalni stil, kako priznaje, najviše utjecali grupa Monty Python i film “Građanin Kane” Orsona Wellesa.

“Ludi rimski carevi” iz 2005. već su snimljeni s nešto većim budžetom, pa je mogao inscenirati i prizore iz Neronova i Kaligulina životopisa, samo što su u njima nastupali njegova supruga ( Jasna Ulaga Valić), urednici i kolege.

Uglednici u seriji

Upućenost je opet bila iznimna (ako niste gledali seriju, vjerojatno još mislite da je Neron zapalio Rim: bogami nije!) pa su “Lude rimske careve” otkupile čak i talijanske televizije. BBC nije jer nisu bili snimljeni na HD-u: Burić je bezuspješno preklinjao urednike HRT-a da se upuste u taj trošak.

Sudeći po filmu prikazanom u Lisinskom, serija Hrvatski kraljevi spektakl je u odnosu na njegove prethodne radove. Je li točno da je stajala dva milijuna eura? Burić to niječe i tvrdi da je tek nešto skuplja od serije “Tito” Antuna Vrdoljaka, u kojoj nije bilo gotovo ničega, dok su ovdje evocirane bitke ranog srednjeg vijeka, kompjutorskim 3-D simulacijama građene su i razgrađivane crkve iz tog razdoblja te dočarane flote vladara.

- Zapravo, serija bi bila jako skupa da je nismo radili na HRT-u. Nacionalna televizija, naime, ima najbolje studije u Hrvatskoj u kojima se rade isključivo zabavne emisije i kvizovi: iskoristili smo ljetnu pauzu i u jednom studiju sagradili interijere dviju crkava. Nijedan kostim ili scenografski objekt nisu mogli pred kameru ako ih nisu odobrili Miljenko Jurković, najveći autoritet za povijest umjetnosti tog vremena, odnosno Neven Budak, najistaknutiji suvremeni hrvatski medijavelist i glavni savjetnik serije - dodaje.

Burić upozorava da je film prikazan u Lisinskom kompilacija igranih dijelova u kojima neprofesionalni glumci igraju kako povijesne ličnosti tako i puk. Nedostaje ono najvažnije: u sedam epizoda, koje traju po 50 minuta, najpoznatiji domaći i strani povjesničari otkrivaju sve zakutke razdoblju o kojem se dosad tako malo znalo, a igrani dijelovi koje smo vidjeli u Lisinskom oživljavaju sve o čemu su oni pričali. Jedno i drugo tvore neodvojivu cjelinu. Burić je entuzijastičan zato što je doveo pred kamere velikog francuskog povjesničara Jacquesa Le Goffa, danas vodećeg medijevalista (“Bio sam zapanjen kako je njegov pariški stan mali i skroman”), koji smatra da je reljef sa crkve Sv. Nediljice u Zadru jedan od najljepših predromaničkih spomenika Europe. Pristala mu je gostovati i Rosamund McKitterick sa sveučilišta u Cambridgeu, najveći stručnjak za razdoblje franačkog carstva (došla je sa suprugom i na premijeru u Lisinski).

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Izdvajamo