Nekadašnji direktor Ina Marketinga Stjepan Đureković pobjegao je iz tadašnje Jugoslavije u travnju 1982. godine. Već u srpnju sljedeće, 1983. godine, Đureković je brutalno ubijen nadomak Münchena.
Nakon bijega u Njemačku Đureković se u svom radu okrenuo prije svega raskrinkavanju cjelokupnog sistema i funkcioniranja tadašnje SFRJ. Mnogi tvrde da Đureković kao jedan od “direktorčića” u Ini nikada nije imao pristup važnim političarima i državnim tijelima. Međutim, da tome baš i nije tako može se naslutiti iz nekih dokumenata nastalih početkom 80-ih. Đureković je, naime, nakon što je emigrirao, postao zanimljiv ne samo jugoslavenskim tajnim službama zbog “neprijateljskog” djelovanja, nego i njemačkim.
Pritisci visokih funkcionara
Nesporno je da je Đureković ostvario kontakte ne samo s njemačkom policijom radi očekivanih sigurnosnih problema, već i s BND-om. O tome postoje službeni dokumenti. Đureković je nedvojbeno pristao na suradnju s njemačkim vlastima. Među ostalim, za njih je sastavio i izvješće o svom cjelokupnom radu u Ini.
Upravo iz završnog dijela tog izvješća, do kojega je došao Jutarnji list, Đureković navodi, što je nemoguće provjeriti, kako je posebno u zadnjim godinama prije napuštanja Jugoslavije, često odlazio na sastanke u Republičko i u Savezno izvršno vijeće.
“Na radnom mjestu direktora Marketinga Ine bio sam prinuđen barem dva puta tjedno biti na raznim sastancima u republičkim organima vlasti, a naročito kod predsjednika republičkog Komiteta za energetiku i industriju Ive Bautovića te predsjednika republičkog Komiteta za robni promet i cijene Hrvoje Skolje, ili potpredsjednika Izvršnog vijeća Vjekoslava Čemeljića. Drugi potpredsjednici Izvršnog vijeća također zovu na sastanke. Osim toga, barem jednom tjedno morao sam biti na sastanku u Saveznom izvršnom vijeću ili Saveznoj privrednoj komori u Beogradu”, piše Đureković, opisujući potom probleme, pa čak i prijetnje zatvorom zbog deviznog poslovanja Ine.
Na tržištu je, naime, kako je pisao, bila nestašica deviza i Ina je imala velika potraživanja od korisnika svojih proizvoda. S jedne strane, bez plaćanja tih deviznih dugova nije se mogla nabaviti sirova nafta pa je time bila ugrožena opskrba. S druge strane, Ina je bila prisiljena i na daljnje isporuke većim dužnicima. Pritom su postojali golemi pritisci visokih funkcionara koji su zahtijevali da se nafta nabavlja, da se derivati isporučuju, ali i da se prestane s isporukama do otplate duga. U cijeloj zavrzlami, istaknuo je Đureković, državni je aparat stiskao i prijetio, ali nije poduzeo konkretne korake da se situacija promijeni.
Odlasci u SIV
Đurekovića je također smetala inertnost i nezainteresiranost tadašnjega generalnog direktora Ine, koji ga je slao na sastanke u SIV.
“Moram reći da me je smetalo naročito kada je generalni direktor dobio poziv da prisustvuje sastanku u Saveznom izvršnom vijeću ili republičkom Izvršnom vijeću, pa kada bi me pozvao i odredio da umjesto njega idem ja. On je uvijek imao neki preči posao. Nekoliko puta sam se tome usprotivio i zatražio da barem pošalje nekog od potpredsjednika. No, on bi uvijek umiljato odgovorio: “Stjepane, znaš, ti ćeš to najbolje obaviti. Ja imam u tebe veliko povjerenje”..., ljutilo me je naročito to što sam na kraju saznao da nije imao sjednicu u CKH kako mi je rekao, nego neku privatnu pijanku s prijateljima u Zagrebu”, napisao je Đureković, naglašavajući potom kako je upravo u ovakvim situacijama došao do važnih podataka.
Važni kontakti
“Omogućilo mi je da dođem u kontakt s najeminentnijim rukovodiocima u Jugoslaviji, Hrvatskoj i drugim republikama, te da izravno sagledam najbitnije probleme Jugoslavije te da dođem do vrlo važnih podataka i izvještaja”, zaključio je tada Đureković.
Đurekovićev egzekutor Luka Sekula ipak se predao
Prije deset dana Nijemci su uhitili i bivšeg agenta SDS-a Luku Sekulu, koji ima hrvatsko i švedsko državljanstvo. Njemačko Savezno tužiteljstvo tereti ga kao jednog od egzekutora. Zanimljivo je da Sekula na temelju europskog uhidbenog naloga nije uhićen u Švedskoj, gdje godinama boravi, nego na širem području Münchena. Mnogi iz toga zaključuju da je osumnjičeni Sekula dobrovoljno “pao” u ruke njemačkoj policiji jer je spreman na suradnju. Je li tome tako, trebalo bi se vidjeti u predstojećem kaznenom postupku u Münchenu.
Ostaje još šest hrvatskih državljana na čelu s prijašnjim šefovima SDS-a Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem za kojima su izdane međunarodne tjeralice. Hrvatska ih za sada, u skladu s Ustavom, ne može izručiti Nijemcima. No, ulaskom Hrvatske u EU, kako je predviđeno novim ustavnim promjenama, bit će otvoren put za njihovo izručenje.