PIŠE MARUŠKA VIZEK

EKONOMSKA ANALITIČARKA ZA JUTARNJI Što je Hrvatima turizam? Blagoslov ili prokletstvo?

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 31.05.2014. u 15:43

Tonči Plazibat / CROPIX / CROPIX

Što ako vam se kaže da je turizam jedan od razloga što su cijene svih dobara i usluga skupe, da je on kriv za previsoke cijene zemljišta i nekretnina i da je zbog njega vaša rata za kredit na stan tako visoka

Važnost turizma za našu zemlju ne treba posebno dokazivati. Turizam ima status nacionalnog spasitelja, to je ona gospodarska djelatnost koja nas čini ponosnima, koja nas diferencira od zemalja regije, spašava od ekonomskog utapanja i koja nam omogućuje da zaradimo devize prijeko potrebne za otplatu dugova. Koliko nam je važan turizam, najbolje svjedoči činjenica da prosječan građanin ove zemlje ne zna koliko iznosi hrvatski bruto društveni proizvod ili prosječna neto plaća, ali zato zna da turizam svake godine donese oko sedam milijardi eura prihoda. Tih sedam milijardi eura koje čine razliku između života i smrti postali su naša fiksacija. Toliko smo srasli s turizmom da svake godine, početkom turističke sezone, počinju javne rasprave i prognoze ovogodišnjih prihoda od turizma. Ta magična brojka od sedam milijardi nam je, čini se, nasušno potrebna kako bismo se osjećali bolje i kako bismo sami sebi dokazali da ipak imamo još kojeg gospodarskog konja za međunarodnu utrku. Toliko je naše srastanje s tom brojkom, da zaboravljamo kako oslanjanje na turizam ima i svoje dobre, ali i loše strane. I dok pozitivne učinke turizma glorificiramo nekoliko posljednjih desetljeća, o njegovim negativnim nuspojavama izbjegavamo razgovarati, pa ispada da smo turističku orijentaciju odabrali bez imalo svjesnosti o cijeni koju za nju moramo platiti.

JUTARNJI OTKRIVA Europska unija će Vladi naložiti suštinsku promjenu gospodarske politike

Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma dovoljno je dugačak da nam odvuče pozornost od njegovih eventualnih troškova. Svi smo tako svjedoci da turizam povećava dohodak i životni standard stanovnika turističkih regija. Turizam povećava i zaposlenost, investicije u lokalnu infrastrukturu i porezne prihode. Postoje i brojna ekonomska istraživanja koja sugeriraju da turistička aktivnost potiče ekonomski rast. Osim ekonomskih, turizam ima i pozitivne učinke na zaštitu okoliša i društveni život. On tako potiče očuvanje prirodnih ljepota, povijesnih građevina i spomenika te daje snažan impuls u očuvanju kulturnog identiteta regije i kulturološkoj razmjeni. No, međunarodna istraživanja svejedno sugeriraju da su ukupni neto učinci turizma na blagostanje stanovnika turističke zemlje u najboljem slučaju ambivalentni, a u gorem slučaju čak i negativni.

Naime, ako ćemo promatrati učinak turizma na zaposlenost, dohodak i život stanovnika izolirano od svih potencijalnih učinaka koje turizam može imati na ekonomiju i društvo, jasno je da ćemo zaključiti kako je učinak turizma isključivo pozitivan. No takav parcijalni pogled na stvarnost ne dopušta da turizam sagledamo iz šire perspektive. Turizam tako ima i mnogobrojne negativne učinke na okoliš i društveni život. Sjetite se samo gužvi koje tijekom ljeta proživljavaju Dubrovnik i Split. Sjetite se svih onih lijepih uvala nagrđenih apartmanima s fasadom boje breskve. Sjetite se i smeća koje za sobom ostavljaju turisti te onečišćenja mora koje stvaraju kruzeri. Sigurna sam da bi mnogi prokomentirali kako su svi pobrojani negativni učinci minorni u odnosu na koristi od turizma. No, što ako vam se kaže da je turizam jedan od razloga za deindustrijalizaciju i smanjenje robnog izvoza? Što kada biste znali da turizam poskupljuje cijene svih dobara i usluga koje svakodnevno konzumirate? Biste li turizam i dalje smatrali hrvatskim blagoslovom da znate kako on utječe na povećanje cijena građevinskog zemljišta i nekretnina i da je baš dijelom zbog njega vaša rata za kredit na stan veća nego što bi bila da Hrvatska nije toliko ovisna o turizmu?

Krenimo od utjecaja turizma na deindustrijalizaciju. U ponedjeljak se očekuje objavljivanje mišljenja Europske komisije o mjerama koje je hrvatska Vlada poduzela u okviru postupka izlaska iz prekomjernog deficita. Istog dana Komisija će objaviti i preporuke o strukturnim reformama za sve zemlje koje se nalaze u proceduri. Prema medijskim navodima, očekuje se da će Komisija za Hrvatsku naglasiti važnost poticanja izvoza nevezanog za sektor turizma. Preporuka se na prvi pogled čini logičnom.

Ne možete svoju ekonomsku budućnost vezati za vrlo promjenjivu ekonomsku granu poput turizma. Tim više što se niti jedna razvijena zemlja iz siromaštva nije izvukla oslanjajući se na turizam. Dva recentna primjera, južnokorejski i kineski, jasno pokazuju da je inzistiranje na proizvodnji i robnom izvozu najbrži, ako ne i jedini način za povećanje životnog standarda zemalja koje nisu obdarene prirodnim bogatstvima. No, ovisnost o turizmu nije opasna samo zato što izlaže ekonomiju negativnim šokovima nastalima zbog geopolitičkih turbulencija (sjetite se naše mini recesije iz 1999. nastale zbog naglog pada turističkih prihoda izazvanog intervencijom NATO saveza u Srbiji). Ona je opasna i zato što potiče deindustrijalizaciju. Turistička i industrijska specijalizacija, naime, nisu komplementarne, one su međusobno isključive. Drugim riječima rečeno, što je značajnost turističkog sektora veća, to se povećava vjerojatnost za pojavljivanje deindustrijalizacijskih tendencija u gospodarstvu. A značajnost turističkog sektora u Hrvatskoj je ogromna, što znači da je njegov potencijalni negativni učinak na industriju nezanemariv.

Prošle godine je tako udio turističkih prihoda dosegnuo 16,8 posto BDP-a, što Hrvatsku čini apsolutnim rekorderom među zemljama članicama Unije. Grčka i Portugal, koje se često apostrofiraju kao zemlje koje ekonomskom strukturom nalikuju na Hrvatsku, imaju tri puta manji udio turističkih prihoda u BDP-u u odnosu na Hrvatsku. I premda im je turizam tri puta manje značajan za gospodarstvo, te zemlje karakteriziraju deindustrijalizacije i slabašni robni izvoz. Ako je važnost turizma u našoj zemlji tri puta veća u odnosu na Portugal i Grčku, znači li to da su naši izgledi za razvoj industrijske orijentacije u budućnosti unaprijed osuđeni na propast?

Ne nužno. Deindustrijalizacija je posljedica djelovanja kombinacije faktora, ne samo izrazitog fokusa na turizam. Mudro osmišljene mjere ekonomske politike mogu ublažiti negativne učinke turizma i promovirati specijalizacije u ključnim industrijama. No, ako se i industrijski i turistički razvoj prepusti stihiji i ako se ne osvijeste negativne posljedice turističke orijentacije, velika je vjerojatnost da će turistička specijalizacija umanjiti sposobnost gospodarstva da se preusmjeri u proizvodne aktivnosti i robni izvoz. Ovo umanjenje sposobnosti za industrijski rast događa se zbog iskrivljenja relativnih cijena u korist cijena turističkih usluga. Da pojasnimo. Relativne cijene predstavljaju omjer cijena različitih roba ili usluga. One signaliziraju poduzetnicima u koji sektor se najviše isplati ulagati. Što su relativne cijene nekog dobra ili usluge veće, veća je i vjerojatnost da poduzetnik ostvari profit ulažući u sektor koji proizvodi to dobro ili uslugu. Na primjer, ako se cijene usluga u turizmu povećavaju brže u odnosu na cijene industrijskih proizvoda i dođe do povećanja relativnih cijena turističkih usluga, poduzetnici će fizički kapital, rad i novac seliti u turistički sektor nauštrb industrijskog sektora. A u Hrvatskoj se događa upravo to. Zbog intenzivne inozemne potražnje, cijene turističkih usluga u zemlji se povećavaju, dok cijene proizvoda prerađivačke industrije stagniraju. Poduzetnici će stoga svoju priliku za poslovnim uspjehom prije vidjeti u turizmu, nego u industriji.

Izdvajamo