KAKO ŽIVE MALE NOVINE

Formula ‘uspjeha’: Što više krutih stavova, što manje sisa i guzica

Ronald Goršić/CROPIX

Novine koje obično na kiosku stoje u krajnjem desnom ili krajnje lijevom kutu pulta svojim sadržajem okupljaju najrazličitije specifične interesne skupine: navijače Hajduka i uvjerene Dalmatince, zagrižene kulturnjake, nepopravljive desničare i lijevo raspoložene nacionalne manjince. Ali i ljude koji žele novine drugačije od visokotiražnog tiskanog mainstreama.

Tiskani mediji, prema brojnim pokazateljima, nalaze se u najvećoj krizi ikada. Pad naklade i pad prihoda od reklama doveli su do toga da su brojne novine tijekom proteklih godinu dana morale otpustiti velik broj svojih zaposlenika, a u nekim slučajevima staviti i ključ u bravu. Naravno, na stanje tiska nije utjecala samo svjetska ekonomska kriza nego i cijeli niz drugih faktora. U svemu tome malo tko je mogao očekivati da će se, pesimističnim prognozama unatoč, na hrvatskom tržištu svako malo pojaviti nove novine koje pokušavaju pronaći svoje stalne čitatelje.

Dobar broj njih cilja na specifičnu publiku, bilo da imaju predznak poslovnih, ženskih ili tematiziraju različite hobije. Na žalost, mnogi od njih ne opstanu dugo, a naklada im rijetko prelazi nekoliko tisuća primjeraka. Ipak, ima i oni koji su ambicioznije zamišljeni s idejom da obrađuju političke, društvene i kulturne teme. Novine srpske nacionalne manjine Novosti počele su se, tako, prodavati na kioscima, pokrenut je splitski tjednik Vrime, politički dvotjednik Objektiv...

Promjene u novinarstvu

- Kristalno je jasno da je, bez obzira na krizu, prodor novih medija i kulturu slike, prostor za takvo što izuzetno velik. Svijet se promijenio, ljudima nije jasno što se događa i žele da im netko ponudi suvisla objašnjenja. Tu funkciju trebali bi ispunjavati tiskani mediji. Sadašnje novine to više ne rade. U prekratkom roku odustalo se od nekih sjajnih tradicija ovdašnjeg novinarstva. Tako da mene pokretanje novih novina, bez obzira na to što se radi o neravnopravnoj bitki, nimalo ne čudi jer prostora - ima - smatra sociolog Dražen Lalić.

Slično razmišlja i Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i izdavač lista Novosti.

- U novinarstvu su se dogodile značajne promjene koje su koncepcijski izmijenile pristup novinarstvu pa je uglavnom informativno zamijenjeno banalnim, a analitičko trivijalnim. Te promjene dovele su do toga da se unatoč ekonomskoj krizi koja je pogodila novinske izdavače i samo novinarstvo našlo u rascjepu i na prekretnici. No, koliko to možda zvučalo čudno, kriza je pokazala da još uvijek ima prostora za nova izdanja i nove novine, a pogotovo se iskazala potreba za tzv. ozbiljnim izdanjima, koja nisu toliko tabloidna ili polutabloidna kakva je uglavnom naša novinska scena danas i u tiskanim i u elektroničkim medijima - objašnjava Pupovac.

Mnoga “mala” izdanja reagiraju trendovski i žele nabrzinu uloviti svoju poziciju na tržištu tabloidnim pristupom, no oni nisu opasnost za “velike” izdavače. Prema Pupovcu, sada se pojavljuju mnoge druge “male” novine koje popunjavaju žanrovsku rupu.

Tisak ide dalje

- Javljanje neovisnih izdanja posljedica je entropije koja se događa u ‘velikim’ izdanjima. Za tu entropiju postoje razlozi - komercijalizacija i trivijalizacija medijskih poruka u kojima se gubi razlika između tipova medija i medijskih žanrova, a ne uspostavljaju se novi kriteriji i javnost postaje irelevantna. To je ozbiljan problem za medije i njihovu budućnost jer se javnost preparira da je tako ‘sređeni’ mediji kreiraju u pravcu koji žele određeni moćni krugovi.

Na sceni se događa jedna vrsta nelegaliziranog braka između medija i centara financijske i političke moći koji u trivijalizaciji i komercijalizaciji nalaze idealan prostor za skrivanje, odnosno tim sadržajima i pristupom grade branu prema analitičkim temama kojima bi i sami oni postali cilj - dodaje Pupovac te nastavlja: - Kriza pogađa medijske kuće, ali one radije ide linijom manjeg otpora, odnosno idu na ruku krizi, a ne protiv nje! Javnost se pretvara u trivijalni reality show, u što se nastoje uvući i funkcije predsjednika države i Vlade jer im moraju biti na usluzi 24 sata, na što oni nerijetko pristaju, ali to je trend koji prije svega njih ugrožava - nastavlja Pupovac. Kod “malih” izdanja postoji opasnost da na toj razini ne postanu iskorišteni tek kao propagandno sredstvo lokalnih moćnika.

I “velika” i “mala” izdanja stoga, nastavlja Pupovac, imaju odgovornost za javnu riječ te, ma koliko to možda nekome zvučalo isprazno, razvoj demokracije i slobode.

- Sasvim je jasno da će se broj čitatelja tiska smanjiti, ali ja nikad nisam bio pobornik kojekakvih teza o kraju knjiga, medija i čega već ne. Već sada je izgledno da će kao stalni kupci ostati tzv. elitistička publika koju zanimaju analitički i kvalitetni tekstovi. Kod nas, na žalost, izuzev u subotnjim izdanjima dnevnih novina takvo što ne postoji - komentira, pak, Lalić.

Teško do dobrih suradnika

Ne treba imati iluzija, koliko god pokretanje magazina, danas, možda i bio jeftini biznis, troškovi s vremenom rastu i teško je opstati ako se, primjerice, u stalne troškove ne ukalkuliraju i honorari suradnicima. Za suvisao rezultat potrebni su i ljudi koji znaju svoj posao.

Na to se nekako, prečesto, zaboravi. Izdvojili smo neke tjednike i dvotjednike koji se bave relativno širokim rasponom tema, različitog ideološkog predznaka. Neki izlaze godinama, drugi tek nekoliko mjeseci. Zajednička im je odrednica da iza njih ne stoji veliki medijski izdavač, ako kao takvog ne smatramo državu i njezine dotacije.



HRVATSKO SLOVO - Vječno zabrinuti za Hrvate

“Može bre, ali kaj ne”, naslov je uredničkog komentara na naslovnici pretposljednjeg broja Hrvatskog slova, jedinog časopisa koji se definira isključivo kao “tjednik za kulturu”. U interpretaciji društva iz Hrvatskog slova, bavljenje kulturom uglavnom se svodi na zabrinutost zbog opstanka hrvatskog naroda. Zbirni rezultat tih autora jest krajnje desničarsko glasilo koje je nerijetko u sukobu s civilizacijskim tekovinama. Primjerice, 2000. u Hrvatskom slovu je objavljen tekst u kojem je zatraženo da Republiku Hrvatsku napuste svi Srbi doseljavani od 1918. do 1990. tijekom “okupacije” Hrvatske. Navedimo i neke od posljednjih naslova: “Amerika voli sebe. Kad će u Hrvatskoj biti tako?”; “Koliko još Jugoslavija hrvatski narod može podnijeti?”; “S petokrakom na duši” itd. Često pišu pisma Anti Gotovini, pružit će zaštitu, primjerice, Milu Pešordi, a neke od omiljenih meta su im Srpsko kulturno vijeće Prosvjeta i Čedomir Višnjić, Biškupićev pomoćnik za knjige. Glavni urednik je Nenad Piskač. Naklada im je, prema podacima Gradskog ureda za kulturu, 10 tisuća primjerka. Grad im dodjeljuje 70 tisuća kuna godišnje, a država ih vrednuje isto kao i Zarez i Vijenac pa ih sufinancira svake godine s još 600 tisuća kuna. Nikakvi apeli za ukidanjem sredstava državnog proračuna časopisu koji u jednom dijelu sadržaja sustavno krši zakone i Ustav ove države nisu urodili plodom.

VIJENAC - Filozofija netalasanja

Kao i Zarez, i Vijenac od prošle godine na čelu ima za hrvatske pojmove mladog urednika, tridesetogo-dišnjeg Luku Šeputa. Na tome mjestu naslijedio je Andriju Tunjića pod kojim je taj “književni list za umjetnost, kulturu i znanost” potonuo na svim razinama, približivši se ideologiji Hrvatskog slova. Vijenac je, nakon smjene Tunjića, vraćen na staru poziciju konzervativne novine, koja rijetko talasa osim što povremeno zdvaja nad stanjem društva i medija. Autori se regrutiraju uglavnom iz redova kroatista i lingvista, Matičina članstva, poznatih novinara kulture drugih medija. U posljednje vrijeme teško se prisjetiti nekog mlađeg autora Vijenca koji se doista afirmirao kao ime na hrvatskoj kulturnoj sceni. Dobivaju istu financijsku pomoć kao i Zarez (600 tisuća kuna od države, 200 od Grada), no zbog zaleđa bogate Matice imaju daleko bolju početnu poziju od bilo kojih drugih novina u kulturi. Prosječna naklada, prema podacima Gradskog ureda za kulturu, im je 7000 primjerka, od čega je nekoliko tisuća stalnih pretplatnika. Naime, članovi Matice mogu besplatno dobivati Vijenac.

VRIME - Za Dalmatince i navijače Hajduka

Dok Novosti iz jednog “zatvorenog prostora” žele izaći na nacionalnu scenu, novopokrenuti splitski tjednik Vrime svjesno traži drugi prostor - oni se, tvrde, obraćaju Dalmaciji i stanovnicima Dalmacije i s tim su okvirom zadovoljni. - Mi nismo ni autonomaši, ni separatisti - kaže kroz smijeh glavni urednik lista Mate Prlić.

- Vrime nije stvoreno da propagira autonomiju Dalmacije, već smo shvatili da se na medijskom prostoru osjetila potreba za novinama koje bi ‘brinule brigu’ Dalmacije i naša ciljana publika su stanovnici Dalmacije. Autonomija Dalmacije nije naše političko opredjeljenje niti u Dalmaciji postoji politička opcija koja bi to zagovarala - kaže Prlić, želeći razbiti prvu predrasudu o svom tjedniku. - Osim toga, mi u listu pišemo književnim hrvatskim jezikom i uopće ne eksperimentiramo s dalmatinskim. To više rade u Slobodnoj Dalmaciji- kaže Prlić, nekada i sam, poput većine redakcije, novinar tog splitskog dnevnog lista. Prema Prliću, medijska je kriza otvorila mogućnost da se otvori prostor da “dalmatinski tjednik” koji to neće biti po nazivu nego po temama.

- Druga predrasuda koju želimo razbiti jest da mi nismo ‘antizagrebački list’, ne izazivamo animozitet na liniji Zagreb - Split. Mi samo želimo da Dalmacija kao važan segment Hrvatske ima važniju ulogu. Koliko će napredovati Dalmacija, toliko će biti bolje i cijeloj Hrvatskoj - kaže Prlić. Vrime neće pisati, recimo, o poplavama u Slavoniji ili prosvjedima slavonskih seljaka, ali će zato secirati politički, kulturni, sportski i ini život Dalmacije. Nas i razgovori s Jadrankom Kosor i Ivom Josipovićem zanimaju isključivo kroz priču o Dalmaciji - objašnjava glavni urednik.

Smatra da je Vrime regionalni tjednik za kojim će se povećavati interes i potreba jer, kaže, lokalne televizije uopće nisu obavile svoj medijski zadatak, niti imaju bilo kakvu medijsku težinu. - Mislim da smo našli svoj prostor na hrvatskoj medijskoj sceni - istaknuo je Prlić te napomenuo da im nije bila namjera zauzeti prostor koji se upraznio nestankom Ferala.

- Ne, to nije publika kojoj se mi obraćamo - kaže Prlić. Sami se definiraju kao tjednik “blago lijeve orijentacije”, a najviše se prodaju u Dalmaciji te Zagrebu, gdje ih kupuju Dalmatinci. Prema nekim istraživanjima, čitatelji Vrimena uglavnom su mlađi muškarci, sa srednjom i višom stručnom spremom, te navijači Hajduka. Vrime se prodaje, navodi Prlić, od pet do sedam tisuća primjeraka. Financira ih kontroverzni splitski poduzetnik Vicenzo Blagaić za kojeg se vežu afere oko zemljišta na Pelješcu i projekta Hrvatski san te projekta Čiovo - hrvatski Dubai.

NOVOSTI - Više od glasila manjine

Tjednik Novosti krajem prošle godine počeo se prodavati na kioscima. Potpuno logično, uredništvo lista srpske manjine odlučilo se odmaknuti od uskog interesa zajednice te su se prometnuli u politički tjednik nacionalnog značaja, odnosno kako kaže Milorad Pupovac, na putu su da se pretvore u novine od nacionalnog interesa.

- Shvatili smo da su se pojavili i prostor i potreba da ‘manjinske’ Novosti izađu na veliko tržište. Pokušavamo se pozicionirati na onom prostoru koji je u medijskom prostoru ostao prazan, dakle načinili smo odmak od agresivnog, blještavog i komercijalnog sadržaja te da tematskim i ozbiljnim pristupom analiziramo stvari, donosimo ljudske priče. Ideja nam je da budemo otvoreni kritički tjednik - tvrdi glavni urednik Rade Dragojević.

U Novostima su angažirana mnoga poznata novinarska imena koja su se zbog krize našla na tržištu. Dragojević navodi kako je u odluci Novosti da krenu na tu višu stepenicu razvoja odigrala i i sreća jer su “brojni Feralovi novinari došli za relativno mali novac”.

- To ne znači da smo mi nasljednik Ferala ili ‘mali Feral’. Mi smo, doduše, kako volim reći, ‘krizni profiteri’. Želimo se obratiti i zadobiti publiku neopterećenu prošlošću, novu generaciju koja dijeli lijeve stavove. Ne želimo izgubiti ni publiku kojoj smo se obraćali - srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ali izlazak iz svojevrsnog geta bio je nužan - tvrdi Dragojević.

Na primjedbu da su Novosti ipak “lijevo liberalnog” usmjerenja, Pupovac kaže da “srpstvo nije i ne može biti stav”. - Od takve percepcije nema ni slobodnih novina ni uvjerenja. Novosti će se profilirati prema političkim i svjetonazorskim, a ne etničkim i nacionalnim vrijednostima, jer ograničiti Srbe u Hrvatskoj na to da su samo Srbi je nedemokratski i totalitarno. Srbi, kao i svi ostali, imaju svoja politička uvjerenja od lijeva do desna, premda sve ukazuje na to da većina Srba u Hrvatskoj slijedi lijevoliberalne trendove. - dodao je Pupovac. Dragojević kaže da Novosti kao novine koje izlaze iz manjinskog miljea imaju sluha za sve ostale manjinske skupine, ne samo nacionalne nego sve - od seksualnih do primjerice kulturnih i društvenih. Pupovac smatra da bi Novosti trebale izbjeći zamku da od straha pred viškom trivijalnosti imaju višak komentara i stavova. - Nisu zamišljene kao list koji će patiti od nepotrebne kritičnosti, stavova i komentara. Doduše, mi jesmo ‘proračunske’ novine, ali nismo i ne želimo biti ‘bilten’ - kaže Pupovac. Prosječna naklada Novosti, premda podacima Dragojevića, je pet tisuća primjeraka.

ZAREZ - Pod teretom stare izblijedjele slave

Prvi broj dvotjednika Zarez objavljen je u veljači 1999. godine, pokrenula ga je bivša ekipa iz Vijenca nezadovoljna smjerom kojim su te novine krenule. Glavna urednica tada je bila Andrea Zlatar, njezin zamjenik Dean Duda, a kao nakladnik potpisivan je pokojni Boris Maruna. Tijekom prvih nekoliko godina Zarez je bio iznimno utjecajan medij za kulturu, koji je okupljao neke od najboljih autora s ovih prostora. U potpunosti su bili vjerni sadašnjoj definiciji vlastite koncepcije kao “otvorenosti i dijalogičnosti, afirmacije nezavisnog i “drukčijeg” govora o kulturi, regionalnoj suradnji i usmjerenosti na europska i svjetska događanja”. Svejedno, danas, za Zarez, baš kao i na njegovu početku, i dalje pišu ljudi bliski Odsjecima zagrebačke komparatistike, filozofije, sociologije, a tijekom svih ovih godina ostali su otvoreni i mladim autorima. Na stare dane Zareza imali smo se priliku podsjetiti tijekom studentske blokade na Filozofskom fakultetu kad su ispunili dvostruku ulogu; glasila studenata aktivista i objektivnog informiranja javnosti. Odnedavno je na čelu Zareza Boris Postnikov, njegovi zamjenici su Nataša Govedić, Srećko Horvat i Marko Pogačar. Promijenili su i dizajn, koji potpisuje Ira Payer. Najproblematičniji dio je, naravno, financijski. Uglavnom računaju na entuzijazam suradnika te u pravilu ne plaćaju tekstove. Naime, od države dobivaju 600 tisuća kuna, od Grada 200 tisuća, što je za planiranih 25 brojeva godišnje, ako se uračunaju i honorari suradnika, premalen iznos. Prosječna naklada po broju, prema podacima Gradskog ureda za kulturu, je četiri tisuće primjeraka.

HRVATSKI LIST - Opsjednuti Stipom Mesićem

Za “istinski glas hrvatskog naroda” vrijedi sve što i za Hrvatsko slovo. Jedina razlika je ta što se ne definiraju kao tjednik za kulturu nego kao nacionalni tjednik. Naime, prije šest godina prešli su na kolor, prestali se definirati kao regionalni list iz Zadarske županije i počeli se prodavati u cijeloj državi. Bivši predsjednik Stjepan Mesić redovito im je bio inspiracija za tekstove pa su tako jednu naslovnicu ukrasili slikom Mesića, a naslovnica je uz poklič “Odlazi, sotono” bila opremljena i nadnaslovom: “Čovjek koji slavi masovne zločine nad Hrvatima”. Glavni urednik već godinama je Ivica Marijačić. Prije nekoliko godina objavili su popis 139 osoba za koje se tvrdi da su bili najbliži suradnici Udbe. Druga tema kojom su se “proslavili” bila je objava iskaza tada zaštićenog svjedoka Stjepana Mesića u procesu protiv Blaškića.

OBJEKTIV - Aferaški glossy magazin

Početkom svibnja pokrenut je politički magazin, dvotjednik Objektiv, koji se reklamira sloganom “za Hrvatsku koja misli ”. Naglasak magazina trebao bi biti na aferaškim političkim temama pa su tako dosadašnje teme naslovnica primjerice bile “Škegrini prsti u državnoj kasi”, dossier Hypo banka - tko su Hrvati na meti austrijskih istražitelja... Tiska se na glossy papiru, a cijena mu je 9, 60 kuna što ga čini jednim od najjeftinijih novina tog tipa na tržištu. Glavni urednik magazina je poznati ekonomski novinar Ratko Bošković, a kolumnisti su, između ostalih, Nataša Škaričić, Vilim Ribić i Niko Gamulin.

Tagovi

Izdvajamo