Nije iz problematične i disfunkcionalne obitelji, nema problema s egzistencijom i ne namjerava se odati eskortu ni prostituciji. Usto je i visoko obrazovana, završila je znanstveni smjer studija povijesti likovne umjetnosti. Stoga Primoštenku Enu Friedrich smatraju posve netipičnim erotskim modelom jer je, kaže, u hrvatskom društvu predrasuda da samo problematične djevojke mogu obnažiti svoje tijelo pred fotoobjektivom. Da bi dokazala suprotno, Ena već dulje vrijeme piše kolumne na portalima Objektivno.hr i Kult.hr, pokušavajući raskrinkati mitove o erotskoj fotografiji, a uskoro joj izlazi i autobiografija u kojoj se obračunava s brojnim tabu temama.
- Vlada mišljenje kako su sve cure koje se bave modelingom, a poglavito erotskom fotografijom, malodobne djevojke potekle iz disfunkcionalnih obitelji, samohrane majke, ovisnice o drogi... Druga verzija je eskort i klasična prostitucija pri čemu se takve fotografije koriste za svojevrsne kataloge usluga i oglase. Drugih scenarija kao da ni nema. Na žalost, ne mogu i neću zanijekati da ima takvih primjera, no to nije moj put - govori nam Ena.
Fotografije koje predstavljamo napravio je mladi fotograf Dražen Komar. Eni se suradnja s njime svidjela, osim što ju je natjerao u hladnu rijeku Mrežnicu.
Mala sredina
Iako dolazi iz relativno malene sredine, Primoštena, kaže kako je tamošnje stanovništvo nikad nije osuđivalo zbog izbora životnog poziva. Dijelom zato što se, kaže, nemaju potrebe petljati u tuđe živote, a dijelom i jer su “zbog turizma proširili vidokrug”.
- Na počecima bavljenja modelingom živjela sam u Zadru i doživjela zbog modnih fotografija izuzetno negativna iskustva. Građansko društvo me osudilo kao nemoralnu, dokonu pripadnicu zlatne mladeži - govori atraktivna Ena.
Priča s erotskom fotografijom također je počela u Zadru, možda i iz “dišpeta” prema predrasudama s kojima je bila suočena. Potpuno nenadano, fotograf Zvonimir Kušec predložio joj je da naprave probne fotografije za Playboy.
- Iako sam zaljubljenik u erotsku fotografiju, ta pomisao mi je predstavljala novost i pomalo me zastrašivala. Smatram da svaki čovjek mora imati neki svoj pokretač, inače nalikuje na prazan akumulator. Moje gorivo je adrenalin. Žeđ za novim izazovima. Jedina stvar koja me zastrašuje je monotonija. Kako posjedujem sposobnost da se distanciram od normi poput palca od ostala četiri prsta, nisam se previše brinula za reakciju obitelji, jer su se već navikli na neočekivano. Zbog svih tih razloga nisam se puno nećkala te sam za svega par minuta rekla: ‘Znaš što, Kušec? Apsolutno da!’ - prisjeća se Ena Friedrich.
Interes za aktove
U Zadru je i završila povijest umjetnosti, a studij joj je pomogao u sagledavanju svih aspekata erotske fotografije.
- Oduvijek sam gajila interes prema fotografiji, posebno erotskoj i akt fotografiji. Veliko mi je zadovoljstvo što mogu sudjelovati u njenom stvaranju, a ne se samo postproduktivno i teoretski baviti njome. Radila sam s mnoštvom profesionalnih fotografa i zanimljivo je kako svaki ima drukčiji pristup modelu, tehnici, temi, pa i samom cilju. Koliko god neki osuđivali i etiketirali tu vrstu umjetnosti pornografskom, ne vidim zaista ničeg vulgarnog, nemoralnog ni lošeg u njoj - objašnjava mlada umjetnica koju, zbog provokativnih fotografija na društvenim mrežama, nazivaju još i “Venerom s Facebooka”.
No, kao magistrica umjetnosti, Ena se ne bavi samo erotskom fotografijom. Stručnjak je za razne aspekte likovne umjetnosti.
- Zbirke Vidoševića i Sanadera, bilo da su prikupljene zbog malograđanske pohlepe i sindroma hrčka ili zbog znalačkog kolekcionarstva, sadrže eksponate izuzetne raritetne i povijesnoumjetničke vrijednosti. Oči su mi ispale kad sam kod Vidoševića vidjela slike Bukovca, Medovića, Tartaglie, Hermana, a nad zbirkom inkunabula sam ispustila dušu. Taj čovjek je nesumnjivo vrsan poznavatelj umjetnosti. Tome u prilog ide i posjedovanje rukopisa Danteove ‘Božanske komedije’ iz 15. stoljeća. Mislim da je suvišno dovoditi njegovu stručnost u pitanje. Ono što je nadasve degutantno i baca sjenu na funkcioniranje države jest činjenica da se zaplijenjene umjetnine čuvaju na teret države od gotovo četvrt milijuna kuna, ponovo uskladištene u podrumu, daleko od očiju javnosti. Tuga, jad, trošak i sramota - govori stručnjakinja u usponu.