U noćni klub u Moskvi ne možete ući ako niste dovoljno lijepi. Prije nego što vam redari daju zeleno svjetlo za ulazak, morate proći kroz detektor lica. On određuje jeste li dovoljno lijepi i atraktivni za ulazak među ruske bogataše i moćnike. Detektor lica je najdrastičniji, ali ne i jedini uvjet koji vam dopušta ili zabranjuje da postanete dio moskovske elite. Morate zadovoljiti i visoke kriterije pri odijevanju. U Moskvi ne prolaze marke poput Manga ili Top Shopa. Prolaze samo svjetski poznati dizajneri. I nemojte misliti da ćete se prošvercati, redari gledaju i etikete. Morate nositi najskuplje komade odjeće, svaka vlas mora biti na svome mjestu, morate biti viđeni kako izlazite iz skupocjenih automobila, a ako slučajno ne posjedujete jedan, poslužit će taksi. Ali ne običan, već VIP taksi koji u svom voznom parku ima samo automobile poput Mercedesa ili BMW-a.
Voli izlaziti u Zagrebu
Maria Grigoryan ušla je svaki put, a nakon što sam je vidjela, znam i zašto.
Ispred mene je stajala sve samo ne tipična Ruskinja. Duga, rapuštena crna kosa i oči boje ugljena. Iako obučena u traperice i košulju, kao i svaka djevojka iz zagrebačkog susjedstva, nisam mogla ne primijetiti vitku liniju i duge noge te 22-godišnjakinje.
- Mama je Ruskinja, a tata je iz Armenije. Zato ne izgledam kao prava Ruskinja - rekla mi je Maria vidjevši iznenađenje na mom licu.
Maria voli izlaziti u Pepermint i Hemingway bar jer ne mora kao u Moskvi strepiti dok čeka u redu i razmišljati hoće li se nekome svidjeti njezina haljina ili fizionomija lica. Jednostavno plati upad i prođe. Jedino što joj smeta je dim cigarete.
- Ne volim kada mi se dim zavuče u odjeću i kosu. U Rusiji toga nema. Postoje posebno odijeljeni prostori za pušače i nepušače, baš kao i u restoranima - kaže atraktivna novinarka.
Završila je fakultet novinarstva u Moskvi, što ne čudi jer su joj oba roditelja novinari, brat je snimatelj, a i sestra je prije udaje radila kao novinarka. Novinarski posao njezina oca odveo ih je i u Meksiko, gdje su proveli 10 godina te su se nakon toga vratili u Moskvu. Tamo je završila i fakultet, a odmah nakon diplome preselila se u Zagreb.
Što prelijepa i talentirana novinarka iz Rusije radi u Zagrebu, pitala sam se čim sam je upoznala. Odgovor me, moram priznati, i nije toliko iznenadio.
Ljubav.
Ljubav je zaslužna za to što je Maria danas prava purgerica. Prije četiri godine stigla je s prijateljicom u Zagreb. Kaže da se već pri izlasku iz aviona zaljubila u našu metropolu. Čudno, pomislim, jer je ne vidim što ju je na našem aerodromu moglo oduševiti.
Okršaji na Britancu
- Zrak, nema toliko smoga kao u Moskvi - kaže i dodaje da je to zamijetila iako je stajala pokraj upaljenog motora aviona.
Nego, da se vratimo na onu drugu ljubav.
Kada bi se snimao film prema njezinu životu, bila bi to prava romantična komedija. Nakon što je nekoliko dana u Zagrebu provela razgledavajući grad, prijateljica je napravila tulum. Nije ni slutila da će tamo upoznati svog budućeg muža, inače najboljeg prijatelja djevojke s kojom je došla u Zagreb. Zaljubila se preko glave i zbog njega se svakog mjeseca vraćala u Zagreb, da bi se na kraju u srpnju ove godine udala za njega.
Nakon udaje, izlaske je zamijenila igranjem šaha. Naime, Maria svake nedjelje navečer igra šah s umirovljenicima na Britancu. Još kao djevojčica zavoljela je šah, čak je sa 16 godina išla na natjecanje, ali nije se plasirala visoko jer je sva njezina pažnja bila usmjerena na slatkog dječaka.
- Stvarno sam dobra u šahu, ali njih na Britancu nikako ne mogu pobijediti. Bolji su i od Karpova i Kasparova zajedno. Jednostavno ih ne mogu pobijediti - uzrujano zaključuje Maria koja poslije svakog meča pada u depresiju i još kod kuće igra šah ne bi li jednog dana pobijedila umirovljenike profesionalce.
(...)