Dobar dan, ovdje novinari Jutarnjeg, gospođo Lena, vi ste bili Vanda u crtiću Sport Billy?
- Daa... jesam. A di ste to iskopali, za majku Božju! Prošlo je, valjda, 30 godina otkako sam Vandu snimila. Ma di mi Vandu nađoše - promrmlja glumica u bradu, sekundu prije nego što će spustiti slušalicu. Vanda je bila omiljena crtić-negativka svih koji smo se početkom 80-ih točno u 19.15 okupljali ispred malih ekrana kad je Televizija Zagreb davala animirani film. Bez daha upijali smo tih 7 šarenih minuta. Ili crno-bijelih ako je u regalu stajao samoupravljački “Rudi Čajevec” televizor koji nikako da krepa pa da konačno uleti Grundig u koloru, s daljinskim.
Poslije Franza Josefa
Uletio je kasnije Grundig, došla i plazma i generacije odrasle, a da su rijetko gdje, osim u odjavama crtića, mogle pročitati tko je dao glas oholoj Vandi, kreštavom Gargamelu... Doprinos kulturi animiranog filma gotovo se nikad ne spominje u biografijama hrvatskih glumaca i častan izuzetak u tom smislu bio je in memoriam nedavno preminulom kazališnom, televizijskom i filmskom glumcu Vladimiru Puhalu, kada su svi mediji prenijeli da je dao glas Zekoslavu Mrkvi, uz čiju su poštapalicu “Kaj te muči, Njofra” odrastale generacije. Dobar dio glasova prve generacije glumaca koji su sinkronizirali crtiće više ne odzvanja ovim svijetom. Ostali “prvoborci” su u mirovini.
- Lena, ‘skinite’ nam jednu Vandu - malo kasnije poput klinaca žicamo glumicu Lenu Politeo, damu koja, poodmakloj dobi unatoč, pršti energijom. Zavaljena u naslonjač u svom stanu u zagrebačkom Sigetu, glumica odmahuje rukom odlažući knjigu Igora Mandića. Glumac ne prestaje biti glumac, naposljetku Leni zasjaje oči.
- ‘AAA-lo-ojz! Gdje si bio, vole jedan, silazi odatle!’ - podvikne. U sekundi se “prava Vanda” stvori u sobi i katapultira nas u djetinjstvo. Pogledali smo je zadivljeno; neke će susrete čovjek pamtiti dok je živ.
- ‘Da, Vaša Gadosti, Vaša Pokvarenosti’, sad bi odgovorio Vandin potrčko Alojz, inače moj dragi kolega Ivo Rogulja, najveće ime crtanog filma u nas. Rogulja je imao nevjerojatnu moć transformacije, mnogo sam s njim radila, na žalost nije više s nama - uzdahnula je.
Lena Politeo, rođena Banjolučanka, studirala je na Visokoj filmskoj školi u Beogradu.
- Još nisu postojale ni zagrebačka, ni beogradska akademija, ja sam vam odmah poslije Franza Josefa - govori kroz smijeh.
Sinkronizaciju crtića opisuje kao ozbiljan posao, poput najzahtjevnije role u teatru.
- Glumac mora imati afiniteta za taj posao. Ako ga nema, onda je to napor, ako ga ima, taj posao čisti je užitak. Moraš u sebi pronaći glas koji odgovara karakteru iz crtića, unijeti u njega emociju - tumači Lena.
Snimali su, kaže, u studiju nekadašnje Televizije Zagreb u Šubićevoj ulici. Morali su zadovoljiti i stroge kriterije originalnih tvoraca crtanog filma.
- Koja je to ekipa bila - podiže obrve, prisjećajući se s užitkom starih vremena - režiserka Biserka Vučković, veliki profesionalac od kojeg smo svi učili, pa Bobi Marotti, Đurđa Ivezić, Rogulja ...
- Voljela sam Vandu... Igrala sam tih ptičica, vila, tko bi ih se sjetio. Posuđivala sam glas mišu Pixieju, znate crtić Pixie i Dixie i mačak Jinx, ma niste se vi ni rodili još, što bi znali - odmahuje rukom iako potvrđujemo da znamo Pixieja.
Prvak Gavelle kao Fred
Unatoč tome što joj, kako kaže, uz naočale treba i povećalo, vitalna Lena se ne predaje; i dalje glumi, sinkronizira, snima reklame... Na radnom stolu stoje razbacani silni papiri, na njima povećalo, replike su označene fluorescentnim markerima.
- Počinje snimanje ‘Mamutice’ - tumači Lena, strpljivo pozirajući našem fotografu; najednom se trgne.
- Jao, morate zvati moju Zdenkicu. Zdenka Trach, ona vam je bila prva Vilma Kremenko! A jesmo li se islikali više - okrene se duhovita dama prema kolegi. - Majko Božja, ovo k’o za Hollywood, izmuči me živu. Davno je tome kako je (ne)službeni prvak Gavelle, danas 87-godišnji
Josip Bobi Marotti, sjeo u spomenuti studio u Šubićevoj ulici. U brojnim je sinkronizacijama bio, kaže, svašta; i klupa, i hrast, i “pesek”, no nema sumnje da će ga svi pamtiti po dvama likovima: Fredu Kremenku i Gargamelu u Štrumfovima. Obitelj Kremenko bila je najpopularnija crtana serija šezdesetih godina prošloga stoljeća, temeljena na originalnoj priči iz prahistorije. Potrošačko društvo kenedijevske Amerike odmah se identificiralo s glavnim junacima, Fredom i Vilmom Kremenko te Barnijem i Beti Kamenko, koji su kao američke obitelji živjeli u prosječnom američkom gradiću - samo u kameno doba.
Kremenka su po vama crtali
- ‘Kremenka’ smo počeli raditi 1968. godine. Bila je to prva sinkronizacija u Hrvatskoj, odnosno u bivšoj Jugoslaviji, da budemo precizniji - otkriva Bobi Marotti dok sjedimo vani, na ugodnom jesenskom suncu.
- To je bio mukotrpan rad, išla je vrpca po vrpca, nije bilo tehničara da vam popravi glas na kompjutoru kao danas. Supružnici Kamenko bili su odlična
Đurđa Ivezić i pokojni
Rogulja. Režirala je Biserka Vučković. Radili smo od 11 navečer do 6 ujutro jer se preko dana, zbog ostalih obaveza, nismo uspjeli pohvatati. Dok su drugi snimali, ulovio bih koji sat i zaspao pod klavirom u studiju - prisjeća se Bobi.
| Devedesetih sam se razišla s HTV-om, u vrijeme demokratskih promjena. Između ostalog, zato što su zabranili da se Zekoslava Mrkvu emitira u glavnom terminu za crtić, onom prije Dnevnika, jer je govorio ‘Kaj te muči, Njofra’, otkriva slavna redateljica crtića Biserka Vučković |
- Fred Kremenko ima sličan glas kao američki glumac - zadovoljno je rekao Bojaniću, direktoru na Televiziji, nakon što je preslušao vrpce. Onda me Bojanić pozvao. Bio sam tada debeo. Kad me vidio, Amerikanac je skočio spontano rekavši: ‘A što su Freda po vama crtali?’ Htio je znati koliko sam plaćen. Po emisiji sam dobivao 80 dinara, za to si mogao kupiti nekoliko kilograma mesa. Već su me upozorili da će me to pitati. ‘Bobi, reci duplo’, glasila je uputa. Slagao sam triput veći honorar. Zastane Amerikanac: ‘A znate li koliko ima originalni Fred? Milijun dolara.’ Nasmijao sam se, što mi je drugo preostajalo - iznio nam je Bobi anegdotu iz svog dugog radnog vijeka.
Kada je prije 46 godina počeo raditi u dječjim emisijama na Televiziji Zagreb, klika iz teatra graknula je, kaže, s komentarima ‘kako to može dramski glumac ići u dječje emisije’. Potom je krenula halabuka ‘kako može raditi crtiće’, a kada je 1955. godine snimio prvu reklamu, u teatru su ga, kaže, stavili na led.
Iz partizana u štrumpfove
- Privatno sam otišao u Los Angeles i vratio se s popisom najjačih američkih glumaca koji su snimali reklamne spotove. Podastro sam ga vodstvu teatra. Jedina je razlika što smo mi bili plaćeni u tisućama, a oni u milijunima - opisuje Bobi kako se realsocijalizam 50-ih nosio s glumačkom profesijom.
Sinkronizacija crtića, kaže, specifičan je posao. Potrebno je posebno glumačko čulo, mnogi se u tome nisu snašli. Freda Kremenka posebno je volio. Kad je prije šest godina čuo da je došlo novih 20 epizoda, poručio je privatnim produkcijama neka uzmu njega i Rogulju dok su još živi.
- Ali nisu, Rogulje više nema, šteta - uzdahnuo je.
Bobi je odigrao i legendarnog Gargamela, glavnog negativca u Štrumfovima, koji je sa svojim mačkom Azrielom po šumi lovio mala plava bića.
- Azriel je bio pokojni Mladen Šerment, naš genijalni Šermica. Ekipa iz Štrumfova, zapravo iz mnogih crtića, bila je ekipa iz partizana: Šermica, moj pokojni brat Miro, Franjo Majetić, Drago Krča, Mira Župan... Do 1945. igrali smo po šumama Zagorja i Moslavine. Na kraju smo dobili ‘jednog Gargamela’ - duhovito će Bobi.
- Štruumfići, sve ću vas uništiti - zaorao je glasom proslavljeni dotepenac iz Maribora - pozdravite mi Vilmu, gospođu Zdenku, nisam je vidio godinama.
Hoćemo, dakako. Top s Griča oglasio se točno u podne i prepao vrapčiće u blizini.
- Odakle vam broj? Dala ga Lena? Uh, što me ona prodaje jeftino - nasmijala se na telefon Vilma Kremenko, točnije 85-godišnja glumica Zdenka Trach, dajući upute kako je pronaći iza Prigorja Brdovečkog.
Red do katedrale
Zdenka je kao mlada djevojka iz Prijedora u Zagreb došla završiti učiteljsku školu. Umjesto nje, završila je glumu. Vatreno opisuje prve poslijeratne glumačke godine.
- Popovima su uzeli zgradu današnje Komedije, došli su po mene: ‘Ajde, Zdenka, ti imaš čistu štokavicu, bit ćeš glumica’. Đoka Petrović vodio je neku glumačku grupu, ni sama ne znam kako se to pretvorilo u kazalište. Podučavali su nas glumci iz Zemaljske glumačke škole. Zgradu smo prvo obnavljali, prali podove, ljudi mili, kad se sjetim toga. Onda smo po Zagrebu skupljali stolice za gledalište. Program je bio pun viceva, skečeva i izvorne improvizacije. Nismo imali šminku, kostime. A gledalište je svaku večer bilo krcato. Rep je bio sve do katedrale, uželjeli se ljudi smijeha nakon rata - opisuje Zdenka Trach Zagreb kakvog se sjeća još nekolicina živućih glumaca.
Kad su gostovali po selima, priča Zdenka, ratom razrušeni domovi kulture nisu ni prozore imali. Ali ljudi su se smijali, prezadovoljni su odlazili kući, sjeća se Zdenka.
- Moja Vilma bila je odlična, obožavala sam je raditi. Bila sam rođena Vilma. A Bobi Marotti kao Fred odličan, čim te pogleda, dobiješ šlagvort. A tek naš Roguljica, profesionalac, što nas je izdavio, nijedan kiks nije odobravao. Bogovska ekipa - naviru Zdenki uspomene dok sjedimo pod velikim stablom u njezinu dvorištu.
Godinama je nastupala u teatru, pred kamerama odigrala Petrovu majku u Kovačićevoj “Registraturi”, briljantnu Livoguzu u antologijskim “Prosjacima i sinovima”, snimila sijaset radijskih drama...
- Do penzije sam došla pjevajući i smijući se, da se ponovno rodim, bila bih glumica. Ona moja Lena još je aktivna, bože me sačuvaj. A mene evo ovdje u zelenilu, malo priroda i ptičice, malo ručni rad, uživam. Pozdravite mi Bobija, nisam ga vidjela godinama - ispratila nas je Zdenka.
Nacionalna prvakinja
Branka Cvitković prije gotovo 30 godina odigrala je drugu Vilmu.
- Vilma je nakinđurena, prgava, ona drži sve pod kontrolom. Sva je bila usukana, krležijanski rečeno - iberšpant. Bio je to ozbiljan posao, tekst je fantastičan, likovi fenomenalno razrađeni - tumači Branka dok ispijamo jutarnju kavicu.
Vaša Svitlost i Papa Štrumpf
Posuđivala je glas, kaže, silnim zločestim kraljicama, pa onoj gospođi u ‘Tomu i Jerryju’ kojoj se na ekranu vide samo noge.
- Sinkronizacija crtića je izazov, igra u kojoj glumci u sebi provociraju dijete, kao što je slučaj s teatrom ili filmom, uostalom. Kada prestanemo biti djeca, mi smo mrtvi - smatra naša nacionalna prvakinja, koja iza sebe, među ostalim, ima 37 sjajno odrađenih godina na daskama HNK i više od 20 u Histrionima i čije je uloge na brojnim hrvatskim pozornicama gotovo nemoguće nabrojati.
Nije Gargamel jedini koji je obilježio Štrumfove. Bio je tu i papa Štrumf, odnosno
Ljubomir Kapor, 77-godišnji Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom. Mnogi će ga pamtiti po ulozi Vaše Svitlosti, koji je u legendarnom Smojinu “Velom mistu” po predratnom Splitu palio i gasio ferale.
- Radite priču o likovima iz crtića - pa to je štrumpfastično - s druge strane slušalice začuo seglas Papa Štrumfa.
- Papa Štrumf je morao imati malo dublji, hrapaviji glas. On je, znate, snažan, vođa grupe - objašnjava Ljubo. Nakon dobre sinkronizacije uslijedila bi, kaže, dobra zafrkancija s kolegama, “družili su se satima nakon snimanja, radili marende, a znali su i koje škampe na buzaru učinit”.
Sava Kovačević novog doba
Još smo jednog glumca ugodno iznenadili:
Duška Valentića, koji je, pak, u spomenutom “Velom mistu” odigrao mladog bricu Papundeka, a svoj je glas posudio poznatnom animiranom junaku He-manu.
- Pa zar to nije logično? Sudeći po mom fizičkom izgledu, ja sam rođeni He-man. Moj He-man bio je snagator, izbavit će svijet, neka moderna varijanta narodnog heroja, Sava Kovačević novog doba - duhovito je pojasnio glumac.
Glas Popajevoj mršavici Olivi posudila je Slavica Fila, dugogodišnja glumica Komedije, poznata po dječjoj emisiji “Mendo i Slavica”. Ova rođena Zagrepčanka kalila se, kaže, u Zemaljskoj glumačkoj školi, gdje su podučavali Gavella, Strozzi i balerina Ana Roje. Oliva je, kaže, bila simpatičan jednostavan lik u službi svojega muža.
Povijesne crtane junake hrabro je pionirski odradila stara glumačka ekipa, profesionalci visokih amibicija i visokog praga realizacije. U jesen 2009. godine, međutim, nove je crtiće gotovo nemoguće nabrojati. U moru kvalitetnih, saznajemo da klinci otkidaju na Spužvu Boba Skockanog i Ben Tena, koji se piše s brojem 10.
Ronald Žlabur, 33-godišnji glumac Komedije, Spužvastom posuđuje glas već četvrtu sezonu zaredom. I Ronalda smo zatražili da “skine” svog junaka; u sekundi se njegov glas u slušalici nevjerojatno transformirao.
- Znam da kolegu Žlabura roditelji nazivaju neka njihovim klincima čestita rođendan. Onda malci prime slušalicu, a Ronald im glasom koji inače svaki dan čuju na ekranu kaže: ‘Bok, ja sam Spužva Bob Skockani, sretan ti rođendan’. Klinci otkinu, koja je to sreća, zamisli, Spužvasti je na telefonu i zna za njihov rođendan - malo kasnije nam je otkrila Sanja Hrenar, glumica kazališta Trešnja, koja glas posuđuje megapopularnom dječaku Ben Tenu.
Cenzura Uskrsa
- Puno dječaka u crtićima tumače žene. I Bart Simpson je žena. Ljubomorna sam na Amerikance jer su prvi koji liku daju glas, udahnu karakter i dušu. Iako radimo odlično, ponekad pomislim da nismo dorasli onoj staroj ekipi na čijim smo crtićima odrasli. Ili je to možda ostalo ono djetinje idolopoklonstvo - priča Sanja.
Besmrtni crtići donijeli su i besmrtne rečenice: “Tako mi mlijeka u prahu, kidam nalijevo”, ponavljao je Mačak Krezubica, “Zec, gadiš mi se”, frfljao je patak Dodo Zekoslavu Mrkvi, dok bi mu ovaj kroz nos svisoka odgovarao: “Kaj te muči, Njofra’. Plava zmija Eustahije Brzić blentavo je mucao “Joj, dečki, da me mama vidi”, a kad bi mala žuta ptičica Tweety zacvrkutala “Mitlim da tam vidio mita-matu”, cijela joj je nacija držala fige. Nije manjkalo ni edukativnih poruka: ideali suradnje i sloge oživjeli su u Štrumfovima, mornar Popaj veličao je zdravu hranu, a za He-Mana neki će reći da je onako sređen (zlatni uvojci, nabijeni bicepsi) utro put metroseksualcima. Režiserka koja je sa svojim suprugom udarila temelje sinkronizaciji crtića zove se Biserka Vučković.
- Animirani uradci stizali su iz kapitalizmom ‘okužene’ Amerike i prijevod je morao biti podoban. Sjećam se scenarija, dolazi ždral i vidi u gnijezdu obojana jaja, ja napišem repliku: ‘Isuse, kaj je već Uskrs?’. To je moralo biti promijenjeno u ‘Gle, obojana jaja’. Zakidali su nam duhovitost. Međutim, opstali smo. Nije bilo političkog gafa koji nije bio ironiziran u idućoj epizodi Štrumfova. A onda sam se 90-ih razišla s HTV-om, u vrijeme demokratskih promjena. Da, ironično. Između ostalog, zato što su zabranili da se Zekoslava Mrkvu emitira u glavnom terminu za crtić, onom prije Dnevnika - otkriva nam slavna režiserka.
- A zašto su zabranili jadnog Zekoslava Mrkvu prije Dnevnika - trgnemo se iznenađeno.
- Zato što je govorio ‘Kaj te muči, Njofra’.
| LENA POLITEO - Vanda; Dobra majka u Pepeljugi; mišić Pixie
JOSIP BOBI MAROTI - Fred Kremenko, Gargamel ZDENKA TRACH - prva Vilma Kremenko BRANKA CVITKOVIĆ - druga Vilma Kremenko LJUBOMIR KAPOR - Papa Štrumf DUŠKO VALENTIĆ - He-man SLAVICA FILA - Oliva RONALD ŽLABUR - Spužva Bob Skockani SANJA HRENAR - Ben 10 |
|
Pokojni glumci koji su posudili glas kultnim animiranim junacima: VLADIMIR PUHALO - Zekoslav Mrkva; Japanska buba Aca IVO ROGULJA - Barni Kamenko; Vandin potrčko Alojz; Mačak Krezumica; Patak Dodo TANJA KNEZIĆ - Štrumfeta MLADEN ŠERMENT - mačak Azriel; žabac Pončo DRAGO KRČA - žabac Toro EMIL GLAD - medvjedić Platon u Letećim medvjedićima ZVONIMIR FERENČIĆ - plava zmija Eustahije Brzić NEVENKA FILIPOVIĆ - pčelica Maja BRANKA STRMAC - ptičica Tweety i bakica u istom crtiću DRAGAN MILIVOJEVIĆ - mačak Silvester u crtiću Tweety LJUBIŠA PAVIĆ - Popaj |
Sandra Bolanča