ZAGREB - Obožavatelji kažu da je spasio hrvatsku ekonomiju. Kritičarima je kriv za njeno loše zdravlje jednako kao i vlada, možda čak i više, jer je on, za razliku od njih, znao i razumio. Obožavatelji, ako i ne razumiju što to
Željko Rohatinski radi, vjeruju da zna što radi. Kritičari, koji razumiju što Rohatinski radi, također mu priznaju da zna što radi, samo se s tim ne slažu.
I tako Hrvatska, prema nepodijeljenom mišljenju, na čelu središnje banke ima čovjeka koji zna i koji je popularan zbog tog znanja. To znanje iz makroekonomije i njegova primjena jedino je što je Željko Rohatinski oduvijek i htio i samo mu je to bilo važno, a sva ova pompa koja sada ide uz njegovo ime dok je guverner HNB-a mu je opterećenje. Kad je proglašen najboljim guvernerom na svijetu, bilo mu je gotovo neugodno.
“Slava kratko traje, a problemi tek dolaze”, kratko je odgovarao ljudima koji su ga zvali da mu čestitaju.
Poštovanje i popularnost
Bilo je to početkom siječnja, kad su problemi već bili ovdje, ali ih još nismo svi tako jasno vidjeli. Još lošije vijesti donio je sredinom svibnja na sastanku ekonomista u Opatiji kad je poručio da najveći problemi za poduzeća tek dolaze i ponovio da ‘posebnu odgovornost ima fiskalna politika’.
Posljednje su njegove poruke, izgovorene 7. srpnja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, još crnje od ranijih jer su i brojke o padu uvoza, padu BDP-a, padu potrošnje... veće nego što ih je itko prognozirao. Najgora od svih poruka je da središnja banka više ne može pomoći državi u krpanju minusa jer je svoje izvore za to potrošila u prvim mjesecima.
No, kako je Rohatinski donosio sve crnje i crnje vijesti i prognoze, tako je postajao popularniji. On je jedini glasnik loših vijesti kojemu zbog toga ne slijedi ‘smrt’. Naprotiv, njegova karizma raste. Hrvati su sada spremni poslušati one koji će nam objasniti zašto nam nije bolje i što bi trebalo učiniti.
Posao kod Ivice Todorića
Zato je ovaj samozatajni makroekonomista najednom postao tako popularan i zato je lani proglašen najboljim komunikatorom u neposrednoj konkurenciji s izbornikom nogometne reprezentacije, čovjekom koji je donio uspjehe domaćoj ekipi u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Pobjedu je odnio Rohatinski, čovjek koji muca i koji tako prenosi grozne, teške i dosadne poruke o likvidnosti, vanjskom dugu, deviznim pozicijama, neto odljevima i sličnim, većini nerazumljivim, problemima.
Rohatinskom njegovo mucanje nikad nije nabijalo komplekse.
Nakon diplome na ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine, kao jedan od najboljih studenata, mogao je birati posao, pa je poželio ostati na fakultetu jer ga je oduvijek zanimala znanost.
Njegov tadašnji mentor Mato Crkvenac diskretno ga je gurnuo u tadašnji Republički zavod za društveno planiranje.
Zaposlio ga je u Sektoru za tekuća privredna kretanja, koji je vodio, pa se Rohatinski bavio praćenjem raznih ekonomskih indikatora i ocjenjivao što se događa na tržištu.
I danas je u svom kabinetu ‘opremljen’ nekim svojim indikatorima koje stalno prati i računa i na temelju kojih prognozira što će biti.
Mati Crkvencu Rohatinski je bio drag jer je bio ‘vrijedan, odgovoran i dobar analitičar’. Godine 1989. Rohatinski je postao generalni direktor Zavoda, institucije za kojom neki ekonomisti i danas žale jer je donosila korisne informacije i pametne savjete tadašnjim vlastima. Godinu kasnije prešao je u Ekonomski institut Zagreb, a 1998. na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb. Od travnja do srpnja 2000. Željko Rohatinski radio je kod svog kolege s fakulteta, Ivice Todorića, kao direktor za makroekonomske analize. Bilo mu je to najbolje plaćeno radno mjesto u životu, ali trajalo je kratko, samo nekoliko mjeseci, do 12. srpnja te iste godine, kad je prvi put izabran za guvernera.
Privatno ne mari za novac
Upravo ta činjenica puno govori o karakteru Željka Rohatinskog kojemu materijalne stvari nikad nisu bile najvažnije. Iako se cijeli profesionalni život bavi novcem i računa u decimalama, privatno ne mari za bogatstvo niti mu je ono cilj. Supruga Marija, kći Nataša, sin Vedran i rotvajler Roki su sa Željkom do lani živjeli u dvoipolsobnom stanu na 14. katu novozagrebačkog nebodera. Priča kaže da je stiskanje na tom malom prostoru dojadilo Vedranu, koji je počeo surfati internetom kako bi im svima pronašao prikladniji dom. Otkrio je na Bukovcu povoljnu kuću od 150 četvornih metara, mama Marija, inače vlasnica male špediterske tvrtke, digla je kredit i obitelj se preselila.
Željko Rohatinski vozi danas dobar auto jer je guverner Hrvatske narodne banke. On sam nikada ne bi kupio takav, ali će zato bez razmišljanja potrošiti na CD ili DVD koji poželi ili će nakupovati ekonomske, povijesne i biografske knjige. Rohatinski je hodajuća rock enciklopedija i veliki poznavatelj filma. Fan je Rolling Stonesa, “Lovca na jelene” Michaela Cimina i stripa Alan Ford.
Voli tenis, pa ga se redovito može sresti na turniru u Umagu i na važnim utakmicama naše nogometne reprezentacije. No, redovito ga nećete vidjeti na raznim šminkerskim ‘eventima’ koji slijede nakon takvih velikih sportskih događaja, baš kao niti na protokolarnim prijemima i okupljanjima, ako ih ikako može izbjeći. Ako ne može, jer ipak je guverner, pojavit će se, reći što mora i u sljedećem ga trenutku neće biti. Diskretno će nestati, možda baš do knjižare iza ugla ili CD shopa. Naravno, popričati će usput s prodavačima, kupcima i prolaznicima koji ga redovito zaustavljaju i pozdravljaju otkad je slavniji od mnogih pripadnika hrvatske estrade.
On je hedonista, kaže za njega jedan dugogodišnji poznanik, ali ne pati od forme. Radije je u šetnji nego na prijemu i radije jede sendvič nego delicije nekog cateringa. S druge strane, otići će na fini ručak i popiti fino vino s društvom koje mu odgovara. To su uglavnom ljudi iz njegovog ranijeg života, dok je još bio anonimni analitičar, njegovi kolege s faksa ili s posla.
Rohatinski je posao guvernera 2000. godine, nakon što je na izborima pobijedila SDP-ova koalicija, dobio zbog svog znanja, ali još više zbog svog karaktera. Iz unosne i udobne Agrokorove fotelje izvukao ga je njegov mentor, Mato Crkvenac, jer je htio čovjeka koji ‘govori’ njegovim jezikom, čovjeka koji je dovoljno samouvjeren da odoli pritiscima političara i bankara i čovjeka kojemu će moći reći: ‘Čuj, stari, daj pomozi.’
Dva uvjeta Ivici Račanu
Taj karakter, zbog kojega ga je Crkvenac predložio, pokazao je već na dan kad je trebao biti imenovan. Otišao je premijeru Ivici Račanu da bi mu rekao kako odbija ponuđenu mu čast jer nisu do kraja poštivali njegova dva uvjeta: potpunu neovisnost središnje banke i prekid prakse izravnog kreditiranje države od strane HNB-a. No, malo je zakasnio, Sabor je upravo izglasavao povjerenje novom guverneru.
Rohatinski je dobio samostalnost koju je tražio, ali Mato Crkvenac, kao ministar financija, ipak nije dobio guvernera koji će mu, svaki put kad kaže: ‘Čuj, stari, daj pomozi’, odgovoriti: OK. Crkvenac je dobio tvrdoglavog partnera na Trgu burze, koji stvarno razumije što priča, kako je i želio, ali koji je otporan na pritiske, što je također želio. Ljudi pamte kako je Rohatinski odbio veliku i moćnu BLB banku kad se, nakon fijaska s Riječkom bankom, htjela vratiti na hrvatsko tržište. Savjet HNB-a bio je podijeljen pa je konačnu odbijenicu morao dati on osobno iskoristivši svoje pravo veta kao guverner.
Otporan na pritiske
Rekao je da je svjestan osobne odgovornosti u donošenju te odluke, ali je donosi uvjeren da su njegovi argumenti ispravni. Znao je da može snositi posljedice, ali ga za njih nije bilo previše briga. To ne znači da se Rohatinski ne brine.
Ima dana kad je itekako nervozan pa se zatvori u svoj kabinet ili otrči u sobu suradnice i priča o običnim stvarima da bi se opustio. U HNB-u nikad ne znaju kad će im guverner, ako nešto treba, banuti na vrata.
Posjeduje alanfordovski smisao za humor. Ima i crnog humora.
‘Situacija je ozbiljna, a o njoj ćemo raspravljati nakon dopusta’, jedna je od posljednjih guvernerovih opaski. Zna da bi probleme trebalo rješavati odmah, ali zna i da je ljudima sada važnije more. On osobno će ga vjerojatno i ove godine vidjeti samo na tjedan dana, koliko si obično uzima godišnjeg odmora.
Branka Stipić
|
više iz rubrike
NEDJELJNI JUTARNJI |
“Slava kratko traje, a problemi tek dolaze”, kratko je odgovarao ljudima koji su ga zvali da mu čestitaju.
Poštovanje i popularnost
Bilo je to početkom siječnja, kad su problemi već bili ovdje, ali ih još nismo svi tako jasno vidjeli. Još lošije vijesti donio je sredinom svibnja na sastanku ekonomista u Opatiji kad je poručio da najveći problemi za poduzeća tek dolaze i ponovio da ‘posebnu odgovornost ima fiskalna politika’.
Posljednje su njegove poruke, izgovorene 7. srpnja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, još crnje od ranijih jer su i brojke o padu uvoza, padu BDP-a, padu potrošnje... veće nego što ih je itko prognozirao. Najgora od svih poruka je da središnja banka više ne može pomoći državi u krpanju minusa jer je svoje izvore za to potrošila u prvim mjesecima.
|
70-e
Mentor na fakultetu Mato Crkvenac Nakon diplome na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1974. Rohatinski je mogao birati gdje želi raditi. Ostao je na fakultetu, a mentor mu je bio Mato Crkvenac koji će kasnije postati ministar financija i surađivat će sa Željkom Rohatinskim kao prvim čovjekom Hrvatske narodne banke. |
|
2000.
Prvi mandat na čelu HNB-a Sredinom srpnja 2000. Željko Rohatinski izabran je prvi put za guvernera. Nekoliko mjeseci prije zaposlio se kao direktor za makroekonomske analize kod prijatelja s fakulteta Ivice Todorića. Bilo mu je to najbolje plaćeno radno mjesto u životu, no na poziv Crkvenca otišao je u HNB. |
|
2005.
Mesićeva podrška guverneru Mnogi upravo guvernera Željka Rohatinskog drže zaslužnim za stabilnost hrvatskog novčarskog sustava te za odolijevanje brojnim pritiscima na HNB. U svom poslu nerijetko je uživao i podršku predsjednika države Stjepana Mesića. |
|
2009.
Zadnja poruka Ivi Sanaderu Zadnja poruka koju je guverner uputio donedavnom premijeru Sanaderu, prije nego što se on 1. srpnja povukao, bila je: ‘Ili uredi fiskalnu politiku ili potraži međunarodnu pomoć. Gospodarstvo posustaje’. |
No, kako je Rohatinski donosio sve crnje i crnje vijesti i prognoze, tako je postajao popularniji. On je jedini glasnik loših vijesti kojemu zbog toga ne slijedi ‘smrt’. Naprotiv, njegova karizma raste. Hrvati su sada spremni poslušati one koji će nam objasniti zašto nam nije bolje i što bi trebalo učiniti.
Posao kod Ivice Todorića
Zato je ovaj samozatajni makroekonomista najednom postao tako popularan i zato je lani proglašen najboljim komunikatorom u neposrednoj konkurenciji s izbornikom nogometne reprezentacije, čovjekom koji je donio uspjehe domaćoj ekipi u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Pobjedu je odnio Rohatinski, čovjek koji muca i koji tako prenosi grozne, teške i dosadne poruke o likvidnosti, vanjskom dugu, deviznim pozicijama, neto odljevima i sličnim, većini nerazumljivim, problemima.
Rohatinskom njegovo mucanje nikad nije nabijalo komplekse.
Nakon diplome na ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine, kao jedan od najboljih studenata, mogao je birati posao, pa je poželio ostati na fakultetu jer ga je oduvijek zanimala znanost.
Njegov tadašnji mentor Mato Crkvenac diskretno ga je gurnuo u tadašnji Republički zavod za društveno planiranje.
Zaposlio ga je u Sektoru za tekuća privredna kretanja, koji je vodio, pa se Rohatinski bavio praćenjem raznih ekonomskih indikatora i ocjenjivao što se događa na tržištu.
I danas je u svom kabinetu ‘opremljen’ nekim svojim indikatorima koje stalno prati i računa i na temelju kojih prognozira što će biti.
|
Život u neboderu
Supruga Marija digla je kredit kako bi se preselili iz malog stana u kuću |
Mati Crkvencu Rohatinski je bio drag jer je bio ‘vrijedan, odgovoran i dobar analitičar’. Godine 1989. Rohatinski je postao generalni direktor Zavoda, institucije za kojom neki ekonomisti i danas žale jer je donosila korisne informacije i pametne savjete tadašnjim vlastima. Godinu kasnije prešao je u Ekonomski institut Zagreb, a 1998. na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb. Od travnja do srpnja 2000. Željko Rohatinski radio je kod svog kolege s fakulteta, Ivice Todorića, kao direktor za makroekonomske analize. Bilo mu je to najbolje plaćeno radno mjesto u životu, ali trajalo je kratko, samo nekoliko mjeseci, do 12. srpnja te iste godine, kad je prvi put izabran za guvernera.
Privatno ne mari za novac
Upravo ta činjenica puno govori o karakteru Željka Rohatinskog kojemu materijalne stvari nikad nisu bile najvažnije. Iako se cijeli profesionalni život bavi novcem i računa u decimalama, privatno ne mari za bogatstvo niti mu je ono cilj. Supruga Marija, kći Nataša, sin Vedran i rotvajler Roki su sa Željkom do lani živjeli u dvoipolsobnom stanu na 14. katu novozagrebačkog nebodera. Priča kaže da je stiskanje na tom malom prostoru dojadilo Vedranu, koji je počeo surfati internetom kako bi im svima pronašao prikladniji dom. Otkrio je na Bukovcu povoljnu kuću od 150 četvornih metara, mama Marija, inače vlasnica male špediterske tvrtke, digla je kredit i obitelj se preselila.
Željko Rohatinski vozi danas dobar auto jer je guverner Hrvatske narodne banke. On sam nikada ne bi kupio takav, ali će zato bez razmišljanja potrošiti na CD ili DVD koji poželi ili će nakupovati ekonomske, povijesne i biografske knjige. Rohatinski je hodajuća rock enciklopedija i veliki poznavatelj filma. Fan je Rolling Stonesa, “Lovca na jelene” Michaela Cimina i stripa Alan Ford.
Voli tenis, pa ga se redovito može sresti na turniru u Umagu i na važnim utakmicama naše nogometne reprezentacije. No, redovito ga nećete vidjeti na raznim šminkerskim ‘eventima’ koji slijede nakon takvih velikih sportskih događaja, baš kao niti na protokolarnim prijemima i okupljanjima, ako ih ikako može izbjeći. Ako ne može, jer ipak je guverner, pojavit će se, reći što mora i u sljedećem ga trenutku neće biti. Diskretno će nestati, možda baš do knjižare iza ugla ili CD shopa. Naravno, popričati će usput s prodavačima, kupcima i prolaznicima koji ga redovito zaustavljaju i pozdravljaju otkad je slavniji od mnogih pripadnika hrvatske estrade.
On je hedonista, kaže za njega jedan dugogodišnji poznanik, ali ne pati od forme. Radije je u šetnji nego na prijemu i radije jede sendvič nego delicije nekog cateringa. S druge strane, otići će na fini ručak i popiti fino vino s društvom koje mu odgovara. To su uglavnom ljudi iz njegovog ranijeg života, dok je još bio anonimni analitičar, njegovi kolege s faksa ili s posla.
|
Hobiji
Veliki je ljubitelj rocka i Rolling Stonesa, Alana Forda i filmova |
Rohatinski je posao guvernera 2000. godine, nakon što je na izborima pobijedila SDP-ova koalicija, dobio zbog svog znanja, ali još više zbog svog karaktera. Iz unosne i udobne Agrokorove fotelje izvukao ga je njegov mentor, Mato Crkvenac, jer je htio čovjeka koji ‘govori’ njegovim jezikom, čovjeka koji je dovoljno samouvjeren da odoli pritiscima političara i bankara i čovjeka kojemu će moći reći: ‘Čuj, stari, daj pomozi.’
Dva uvjeta Ivici Račanu
Taj karakter, zbog kojega ga je Crkvenac predložio, pokazao je već na dan kad je trebao biti imenovan. Otišao je premijeru Ivici Račanu da bi mu rekao kako odbija ponuđenu mu čast jer nisu do kraja poštivali njegova dva uvjeta: potpunu neovisnost središnje banke i prekid prakse izravnog kreditiranje države od strane HNB-a. No, malo je zakasnio, Sabor je upravo izglasavao povjerenje novom guverneru.
Rohatinski je dobio samostalnost koju je tražio, ali Mato Crkvenac, kao ministar financija, ipak nije dobio guvernera koji će mu, svaki put kad kaže: ‘Čuj, stari, daj pomozi’, odgovoriti: OK. Crkvenac je dobio tvrdoglavog partnera na Trgu burze, koji stvarno razumije što priča, kako je i želio, ali koji je otporan na pritiske, što je također želio. Ljudi pamte kako je Rohatinski odbio veliku i moćnu BLB banku kad se, nakon fijaska s Riječkom bankom, htjela vratiti na hrvatsko tržište. Savjet HNB-a bio je podijeljen pa je konačnu odbijenicu morao dati on osobno iskoristivši svoje pravo veta kao guverner.
Otporan na pritiske
Rekao je da je svjestan osobne odgovornosti u donošenju te odluke, ali je donosi uvjeren da su njegovi argumenti ispravni. Znao je da može snositi posljedice, ali ga za njih nije bilo previše briga. To ne znači da se Rohatinski ne brine.
Ima dana kad je itekako nervozan pa se zatvori u svoj kabinet ili otrči u sobu suradnice i priča o običnim stvarima da bi se opustio. U HNB-u nikad ne znaju kad će im guverner, ako nešto treba, banuti na vrata.
Posjeduje alanfordovski smisao za humor. Ima i crnog humora.
‘Situacija je ozbiljna, a o njoj ćemo raspravljati nakon dopusta’, jedna je od posljednjih guvernerovih opaski. Zna da bi probleme trebalo rješavati odmah, ali zna i da je ljudima sada važnije more. On osobno će ga vjerojatno i ove godine vidjeti samo na tjedan dana, koliko si obično uzima godišnjeg odmora.
|
Kći ide njegovim stopama, sin je ljubitelj motora
U obitelji Rohatinski kći Nataša nasljednica je očeve želje za znanjem i očevih interesa. Nakon diplome na politologiji magistrirala je na Sveučilištu Siena s temom “Put do Europske unije - slučaj Hrvatske, ekonomski aspekti”. Popis njenih radova mogao bi jednako tako stajati i ispod imena njezina oca: Ekonomska situacija u Hrvatskoj - izazovi globalizacije, Studija slučaja javne potrošnje u Hrvatskoj od 1995. do 2001., Kako spriječiti recesiju... Sin Vedran je oduvijek nemiran i neposlušan duh, koji je do sada dva puta završio u stupcima crne kronike zbog svoje ljubavi prema motorima. Imao je dvije teške prometne nesreće od kojih se dugo oporavlja. Supruga Marija, Željkova kolegica s fakulteta, samozatajno vodi svoju firmu i ne pojavljuje se uz supruga na protokolarnim događajima. I on uglavnom izbjegava viđenija mjesta, osim kada baš mora. I onda ode ranije, radije skrene u neki CD shop ili malo slobodnog vremena radije koristi za igranje tenisa, šaha, gledanje filmova ili slušanje rock’n’rolla. |
Branka Stipić