Spasimo plavu tunu, poručuju glumice Greta Scacchi i Emilia Fox te redatelj Terry Gilliam. Oni su, držeći u rukama ugroženu plavu tunu, nedavno pozirali goli za plakat u sklopu velike svjetske kampanje za spas riba u svjetskim oceanima.
Ta je kampanja lansirana zajedno s dokumentarnim filmom “The End of the Line” čije je prikazivanje u europskim kinima počelo 8. lipnja, na Svjetski dan oceana. Film “The End of the Line” redatelja Ruperta Murraya na dramatičan način upozorava kako bi zbog prekomjernog izlova u idućih 40 ili 50 godina mogle nestati ribe u svjetskim morima i oceanima.
Premijerno je početkom ove godine prikazan na filmskom festivalu u Sundanceu, a njegova je uznemirujuća poruka toliko snažno djelovala na kritičare da je ugledni londonski tjednik Economist proglasio “The End of the Line” oceanskom inačicom “Neugodne istine” Ala Gorea.
Film “The End of the Line” snimljen je prema istoimenoj knjizi britanskog novinara Charlesa Clovera, bivšeg urednika zaštite okoliša u londonskom dnevniku Telegraph. Film slijedi Clovera koji ispituje šefove nekih poznatih restorana hoće li i dalje nastaviti na svome meniju nuditi neke od opasno ugroženih ribljih vrsta, poput primjerice plave tune.
Ta izvanredna riba koja može težiti i do 500 kilograma meta je izlova u vodama Mediterana dulje od 2000 godina. No, dok su nekad zalihe plave tune bile tako obilne da su mogle prehraniti rimske legije, danas je na rubu istrebljenja.
Ugrožena plava tuna
Prekomjerni izlov i zagađenje mora glavni su razlozi zbog kojih bi plava tuna mogla zauvijek nestati iz voda Mediterana već do 2012. godine, kako je to predvidjela Svjetska zaklada za zaštitu prirode (WWF) u svom izvještaju iz 2007. godine. Plava tuna, koja slovi za najukusniju među tunama, posebna je delicija u Japanu gdje stiže duboko smrznuta. Na tokijskoj ribljoj tržnici dostiže cijenu i od 150 eura po kilogramu, dok se u restoranima cijena porcije od 100 grama plave tune kreće oko 60 eura.
U fancy restoranu japanskog lanca Nobu u Londonu plava tuna nudi se po cijeni od oko 40 eura. Taj restoran omiljen među celebrityjima, poput Kate Moss i Brada Pitta, posljednjih je godina bio predmet različitih kampanja čiji je cilj bio skinuti plavu tunu s menija.
Prestižni Nobu na udaru
Za razliku od nekih poznatih restorana poput Gordon Ramsay, Moshi Moshi i Itsu, koji su naposljetku prestali nuditi opasno ugroženu riblju vrstu, Nobi tvrdoglavo inzistira na plavoj tuni. No, uznemirujuća poruka filma “The End of the Line” potaknula je mnoge slavne osobe da restoranu Nobu zaprijete bojkotom nastavi li servirati plavu tunu. Elle Macpherson, Sting i Trudie Styler i Charlize Theron, samo su neki od celebrityja koji traže da Nobu skine plavu tunu sa svoga menija.
No, nije samo plava tuna na rubu istrebljenja nego bi idućih godina i desetljeća mogle izumrijeti brojne vrste riba. U filmu se pojavljuje i kanadski znanstvenik dr. Boris Worm sa Sveučilišta Dalhousie u Halifaxu koji je 2006. godine u časopisu Science objavio krajnje alarmantnu studiju.
- Nastavi li se prekomjerni ribolov i zagađenje mora sadašnjim tempom, u idućih 50 godina doći će do kolapsa svjetske riblje populacije - ustvrdio je Boris Worm. On je bio voditelj međunarodnog tima znanstvenika koji su od 2002. do 2006. godine analizirali globalne trendove u svjetskom ribarstvu.
- Mi smo izvukli sve podatke o ribolovu u razdoblju od 1950. do 2003. godine u 64 velika morska ekosustava koja su davala 83 posto doprinosa globalnom ribolovu u proteklih 50 godina - pojasnio je Worm, naglasivši da su njegovi kolege u tim područjima istraživali ribe, školjke, ljuskare, rakove i beskralježnjake, dakle praktički sve morske vrste što ih ljudi konzumiraju. Analiza podataka pokazala je da je čovječanstvo od 1950. do 2003. izgubilo 65 posto promatrane populacije riba. Istraživanja su pokazala i da je 2003. godine 29 posto vrsta bilo na rubu kolapsa. Worm je te podatke prvi put analizirao na svom laptopu okružen studentima koji su čekali ispit. Kada je dobivene podatke ekstrapolirao kako bi uočio buduće trendove, shvatio je da će 2048. godine doći do kolapsa svjetske populacije riba.
- Uznemirio sam se i rekao da to ne može biti istina - rekao se Worm koji je sa suradnicima više puta analizirao podatke. No, kompjutorske su analize uvijek izbacivale 2048. kao godinu kolapsa svjetskog ribolova.
Worm, međutim, smatra da još nije kasno da se situacija preokrene: tako dugo dok su morski sustavi biološki raznoliki, oni se mogu oporaviti, naravno pod uvjetom da se smanje ribolov i zagađenje.
Ekspedicija Hvar
U usporedbi s ostalim zemljama Jadrana i Mediterana, u Hrvatskoj su na snazi izrazito restriktivne mjere regulacije ribolova.
- Gotovo trećina teritorijalnog i unutrašnjeg mora trajno je zabranjena za koćarenje, a i drugi tipovi ribolova regulirani su različitim mjerama poput prostorno-vremenske zabrane, minimalne lovne dužine, lovostaja i slično. Zahvaljujući tome, kao i činjenici da je naša ribolovna flota mala, stara i slabo opremljena, stanje obnovljivih resursa uz našu obalu znatno je povoljnije nego u ostatku Jadrana - rekao je prof. dr. Nedo Vrgoč, ribarstveni biolog iz Instituta za oceanografiju i robarstvo (IZOR) u Splitu. On je istaknuo da se početkom sustavnih ribarstveno-bioloških istraživanja smatra ekspedicija Hvar koju je IZOR organizirao 1948./49. godine.
- Važnost te ekspedicije jest u tome što su uzorkovanja obavljena u vrijeme kada još nije bilo intenzivnog ribolova te je stoga poznato ‘nulto stanje’ Jadranskog mora, što je izuzetno rijetko u svijetu. To nam omogućava da opisujemo promjene koje su nastale kao posljedica više od pola stoljeća intenzivne eksploatacije - pojasnio je Vrgoč, naglasivši da je u posljednjih pedesetak godina vođen niz nacionalnih i međunarodnih istraživanja. Zahvaljujući tome stanje robolovnih bogatstava Jadranskog mora razmjerno je dobro istraženo.
- Kao što se moglo i očekivati, najugroženija su ona područja na kojima je ribolov najintenzivniji, a to su ZERP i međunarodne vode Jadrana, u kojima najveći dio eksploatacije obavlja znatno brojnija i opremljenija ribolovna talijanska flota - istaknuo je Nedo Vrgoč.
Restriktivni ribolov
Najnepovoljnije je stanje u ekstrateritorijalnim vodama otvorenog srednjeg Jadrana, i to prije svega u Jabučkoj kotlini, koja predstavlja glavno ribolovno područje, ali i glavno mrijestilište i rastilište za najvažnije koćarske vrste kao što su škamp i oslić.
- Svjesni neodrživosti sadašnjeg stanja te važnosti Jabučke kotline za cijeli Jadran, znanstvenici Hrvatske i Italije kroz međunarodni FAO AdriaMed projekt već dulje vrijeme zalažu se za proglašenje ovog dijela Jadrana ‘zaštićenim ribolovnim područjem’, tj. područjem u kojem bi vrijedili posebni i izrazito restriktivni režimi ribolova za sve sudionike - istaknuo je naposljetku Nedo Vrgoč.
Tanja Rudež
Ta je kampanja lansirana zajedno s dokumentarnim filmom “The End of the Line” čije je prikazivanje u europskim kinima počelo 8. lipnja, na Svjetski dan oceana. Film “The End of the Line” redatelja Ruperta Murraya na dramatičan način upozorava kako bi zbog prekomjernog izlova u idućih 40 ili 50 godina mogle nestati ribe u svjetskim morima i oceanima.
Premijerno je početkom ove godine prikazan na filmskom festivalu u Sundanceu, a njegova je uznemirujuća poruka toliko snažno djelovala na kritičare da je ugledni londonski tjednik Economist proglasio “The End of the Line” oceanskom inačicom “Neugodne istine” Ala Gorea.
|
150 eura cijena je kilograma plave tune na ribljoj tržnici u Tokiju. U Japanu se plava tuna smatra velikom delicijom
60 eura cijena je 100 grama plave tune u japanskim restoranima, što znači da kilogram stoji oko 600 eura 40 eura stoji porcija plave tune u japanskom restoranu Nobu u Londonu koji je sada na udaru slavnih osoba poput Stinga |
Ta izvanredna riba koja može težiti i do 500 kilograma meta je izlova u vodama Mediterana dulje od 2000 godina. No, dok su nekad zalihe plave tune bile tako obilne da su mogle prehraniti rimske legije, danas je na rubu istrebljenja.
Ugrožena plava tuna
Prekomjerni izlov i zagađenje mora glavni su razlozi zbog kojih bi plava tuna mogla zauvijek nestati iz voda Mediterana već do 2012. godine, kako je to predvidjela Svjetska zaklada za zaštitu prirode (WWF) u svom izvještaju iz 2007. godine. Plava tuna, koja slovi za najukusniju među tunama, posebna je delicija u Japanu gdje stiže duboko smrznuta. Na tokijskoj ribljoj tržnici dostiže cijenu i od 150 eura po kilogramu, dok se u restoranima cijena porcije od 100 grama plave tune kreće oko 60 eura.
U fancy restoranu japanskog lanca Nobu u Londonu plava tuna nudi se po cijeni od oko 40 eura. Taj restoran omiljen među celebrityjima, poput Kate Moss i Brada Pitta, posljednjih je godina bio predmet različitih kampanja čiji je cilj bio skinuti plavu tunu s menija.
Prestižni Nobu na udaru
Za razliku od nekih poznatih restorana poput Gordon Ramsay, Moshi Moshi i Itsu, koji su naposljetku prestali nuditi opasno ugroženu riblju vrstu, Nobi tvrdoglavo inzistira na plavoj tuni. No, uznemirujuća poruka filma “The End of the Line” potaknula je mnoge slavne osobe da restoranu Nobu zaprijete bojkotom nastavi li servirati plavu tunu. Elle Macpherson, Sting i Trudie Styler i Charlize Theron, samo su neki od celebrityja koji traže da Nobu skine plavu tunu sa svoga menija.
No, nije samo plava tuna na rubu istrebljenja nego bi idućih godina i desetljeća mogle izumrijeti brojne vrste riba. U filmu se pojavljuje i kanadski znanstvenik dr. Boris Worm sa Sveučilišta Dalhousie u Halifaxu koji je 2006. godine u časopisu Science objavio krajnje alarmantnu studiju.
- Nastavi li se prekomjerni ribolov i zagađenje mora sadašnjim tempom, u idućih 50 godina doći će do kolapsa svjetske riblje populacije - ustvrdio je Boris Worm. On je bio voditelj međunarodnog tima znanstvenika koji su od 2002. do 2006. godine analizirali globalne trendove u svjetskom ribarstvu.
- Mi smo izvukli sve podatke o ribolovu u razdoblju od 1950. do 2003. godine u 64 velika morska ekosustava koja su davala 83 posto doprinosa globalnom ribolovu u proteklih 50 godina - pojasnio je Worm, naglasivši da su njegovi kolege u tim područjima istraživali ribe, školjke, ljuskare, rakove i beskralježnjake, dakle praktički sve morske vrste što ih ljudi konzumiraju. Analiza podataka pokazala je da je čovječanstvo od 1950. do 2003. izgubilo 65 posto promatrane populacije riba. Istraživanja su pokazala i da je 2003. godine 29 posto vrsta bilo na rubu kolapsa. Worm je te podatke prvi put analizirao na svom laptopu okružen studentima koji su čekali ispit. Kada je dobivene podatke ekstrapolirao kako bi uočio buduće trendove, shvatio je da će 2048. godine doći do kolapsa svjetske populacije riba.
Film ‘The End of the Line’ nastao je prema istoimenoj knjizi britanskog novinara Charlesa Clovera, čiji se investigativni rad protegnuo od Mediterana i obala Senegala do obala Aljaske
- Uznemirio sam se i rekao da to ne može biti istina - rekao se Worm koji je sa suradnicima više puta analizirao podatke. No, kompjutorske su analize uvijek izbacivale 2048. kao godinu kolapsa svjetskog ribolova.
Worm, međutim, smatra da još nije kasno da se situacija preokrene: tako dugo dok su morski sustavi biološki raznoliki, oni se mogu oporaviti, naravno pod uvjetom da se smanje ribolov i zagađenje.
Ekspedicija Hvar
U usporedbi s ostalim zemljama Jadrana i Mediterana, u Hrvatskoj su na snazi izrazito restriktivne mjere regulacije ribolova.
- Gotovo trećina teritorijalnog i unutrašnjeg mora trajno je zabranjena za koćarenje, a i drugi tipovi ribolova regulirani su različitim mjerama poput prostorno-vremenske zabrane, minimalne lovne dužine, lovostaja i slično. Zahvaljujući tome, kao i činjenici da je naša ribolovna flota mala, stara i slabo opremljena, stanje obnovljivih resursa uz našu obalu znatno je povoljnije nego u ostatku Jadrana - rekao je prof. dr. Nedo Vrgoč, ribarstveni biolog iz Instituta za oceanografiju i robarstvo (IZOR) u Splitu. On je istaknuo da se početkom sustavnih ribarstveno-bioloških istraživanja smatra ekspedicija Hvar koju je IZOR organizirao 1948./49. godine.
- Važnost te ekspedicije jest u tome što su uzorkovanja obavljena u vrijeme kada još nije bilo intenzivnog ribolova te je stoga poznato ‘nulto stanje’ Jadranskog mora, što je izuzetno rijetko u svijetu. To nam omogućava da opisujemo promjene koje su nastale kao posljedica više od pola stoljeća intenzivne eksploatacije - pojasnio je Vrgoč, naglasivši da je u posljednjih pedesetak godina vođen niz nacionalnih i međunarodnih istraživanja. Zahvaljujući tome stanje robolovnih bogatstava Jadranskog mora razmjerno je dobro istraženo.
Glumice Emilia Fox i Greta Scacchi s redateljem Terryjem Gilliamom poziraju za kampanju za spas riba. Skidanje poznatih u kampanjama protiv krzna očito je ‘out’. Sad je ‘in’ skidanje za spas riba!
- Kao što se moglo i očekivati, najugroženija su ona područja na kojima je ribolov najintenzivniji, a to su ZERP i međunarodne vode Jadrana, u kojima najveći dio eksploatacije obavlja znatno brojnija i opremljenija ribolovna talijanska flota - istaknuo je Nedo Vrgoč.
Restriktivni ribolov
Najnepovoljnije je stanje u ekstrateritorijalnim vodama otvorenog srednjeg Jadrana, i to prije svega u Jabučkoj kotlini, koja predstavlja glavno ribolovno područje, ali i glavno mrijestilište i rastilište za najvažnije koćarske vrste kao što su škamp i oslić.
- Svjesni neodrživosti sadašnjeg stanja te važnosti Jabučke kotline za cijeli Jadran, znanstvenici Hrvatske i Italije kroz međunarodni FAO AdriaMed projekt već dulje vrijeme zalažu se za proglašenje ovog dijela Jadrana ‘zaštićenim ribolovnim područjem’, tj. područjem u kojem bi vrijedili posebni i izrazito restriktivni režimi ribolova za sve sudionike - istaknuo je naposljetku Nedo Vrgoč.
Marikultura će morati zamijeniti ribarstvoBudući da još nije vidio film “The End of the Line”, dr. Nedo Vrgoč nije ga želio komentirati. Ipak, naglasio je da sve veća potražnja za izrazito kvalitetnom i zdravom hranom iz mora neće se moći dugoročno zadovoljavati ribolovom te će sve veću važnost imati kontrolirani uzgoj morskih organizama. - Slične promjene već su se više puta događale u povijesti: čovjek je od sakupljača plodova postao poljoprivrednik, od lovca je postao stočar. Tako će i dugoročno ribarstvo morati biti zamijenjeno marikulturom - istaknuo je Nedo Vrgoč. |
Tanja Rudež