Točno prije godinu dana počelo je curiti, riječ po riječ. Prvo na Twitteru . Pa na forumima, a onda su vijest preuzeli blogeri, pa veliki svjetski portali sve do BBC Newsa: pornografija na internetu u Kini je bila posve dostupna. Pornostranice, forumi, blogovi, galerije slika, filmovi, sve je bilo na dohvat ruke.
U Kini svaki dan na internet ide 420 milijuna ljudi, za dvije godine ići će ih 790 milijuna. Surfajući provedu ukupno dvije milijarde sati tjedno (Amerikanci 130 milijuna sati surfajući), a odrezan im je kontakt s vanjskim mrežama i na internetu nema seksa. Pornografija je zabranjena od osnutka Narodne Republike 1949. godine. Partija je godinama određivala tko će se s kim vjenčati pa je seks bio uzaludna tema, ali uvijek su prešutno puštali na tržište određene količine pornočasopisa i filmova. Vlada propisuje seksualni identitet Kineza. Dobar Kinez je heteroseksualac i ne pokazuje interes za seks. Odobrava se samo konzervativni bračni seks, ali ni o njemu se ne smije govoriti. Seksualni odgoj u školama štur je i dosadan, ako uopće postoji. Vladin Ured za propagandu strogo nadzire kult impotencije koji svi poslušni mediji moraju njegovati.
Kada im je internet pomrsio račune, Kinezi su podigli “Zlatni štit”, najrepresivniju mrežu kontrole na webu. Prije osam godina aktivisti i građani na internetu su digli ustanak i uspjeli spriječiti totalnu kontrolu, ali vlada i danas u nekoliko sati može srušiti svaku, pa tako i seksi stranicu koja im nekako promakne.
Racije i parole
Kada je objavljeno da se porno slobodno nudi na kineskom internetu, mnogi na Zapadu ostali su u čudu: osramoćeni što nisu primijetili jednu od najvećih promjena u politici Komunističke partije. Naravno, promjene nije bilo, barem ne u cenzuri interneta. Stranice koje se bave ljudskim pravima i disidentski blogovi ostali su nedostupni, a tri glavna državna cenzora interneta - Ministarstvo industrije i informatičke tehnologije, Ministarstvo javne sigurnosti i Ured Državnog vijeća za informiranje - nisu htjeli komentirati pojavljivanje pornografije na webu.
Nakon par mjeseci, počele su racije. Spektakularne, grube, pune jeftine protuumjetničke i protudisidentske retorike te parola protiv vulgarnosti.
Od pet tisuća ljudi koje su uhapsili 2010., samo ih je nekolicina zatvorena zbog pornografije. Većina je uhapšena jer su negdje na internetu kritizirali vladu ili su čitali i diskutirali o slobodi govora, demokraciji, pravima manjina ili ljudskim pravima. Od deset velikih portala koji su blokirani u tom vladinu udaru na pornografiju, samo su dva bila pornografska. Nije to bilo prvi put da se borba protiv pornografije koristi kao paravan za zatiranje građanskih sloboda.
No ovaj put dogodilo se nešto neočekivano. Kinezi su počeli masovno ignorirati zabrane. Nove pornostranice počele su nicati svakodnevno, milijuni Kineza hrle na internet razmjenjivati svoje gole slike, kućne porniće, fetišističke priče, otvaraju forume za otvoreni razgovor o seksu i vezama. Ako nema druge, tajno nabave adrese, odlaze na privremene stranice, razmijene sadržaj i zbrišu. Špijuni više ne moraju policiji prijavljivati pornostranice sa servera izvan Kine jer je preko njih teško ući u trag Kinezima, pa ih samo zapisuju. Internet kontrolira više od deset vladinih agencija i mnoge se kineske pornografske stranice provuku kroz “rupe” koje nastaju zbog zbrke u ovlastima. Zahvaljujući internetu, Kinezi konačno slave seks i država to više ne može zaustaviti.
Vojska voajera
Kina nema gotovo nikakvu službenu pornoindustriju, a posljednjih 20 godina usahnula je i hongkonška produkcija mekih pornića. Ali potražnja za pornografijom toliko raste da je, čini se, uspjela probiti i kineski digitalni zid, sustav blokada kojim vlada Kinezima sprečava pristup vanjskim mrežama. Rad naslovljen “A Peep at Pornography Web in China”‚ koji su sastavili stručnjaci sa sveučilišta Xi Jiatong, jedna je od malobrojnih mjerodavnih statistika. Stručnjaci su pratili promet na sjeverozapadnoj kineskoj mreži, između 29. ožujka 2009. i 25. siječnja 2010.
Prebrojali su 92.950 novih aktivnih pornostranica i 1826 pornoportala. Samo 12,8 posto ih je bilo na serverima u Kini. Golema većina ljudi, više od 80 posto, nisu bili ovisnici o pornografiji, odlazili su na pornosajtove povremeno, iz znatiželje ili slijedeći linkove koji su ih zainteresirali. Gotovo 90 posto ljudi završilo je na uvijek istih 200 stranica, što je bio pokazatelj da se događa nešto sasvim prirodno i spontano. Veliko.
Knjiga za kinesku vladu
Dr. Katrien Jacobs, izvanredna profesorica na kulturološkim studijima na kineskom sveučilištu u Hong Kongu, dvije je godine istraživala tu kompleksnu promjenu. Njezina nova knjiga “People‚’s Pornography: Sex and Surveillance on the Chinese Internet”‚ (Narodna pornografija: Seks i nadzor na kineskom internetu) izlazi u studenom kod izdavača Intellect Booksa. Kad je 2009. počela raditi na knjizi, kineska vlada upravo je planirala na sve kompjutore instalirati Zelenu branu, softver za prepoznavanje i blokiranje pornografskih sadržaja na internetu, a kao argument su koristili statistike koje su navodno povezivale sve veći broj adolescenata na pornogrfskim sajtovima s porastom stope mladenačke delinkvencije. Aktivisti su se pobunili i vlada je odustala. Dr. Jacobs je vidjela da građani u nekim slučajevima imaju moć kritizirati vlast i htjela je vidjeti odakle ona dolazi. U razgovoru za Magazin kaže da nova situacija u Kini nije ni pokret ni seksualna revolucija u klasičnom smislu.
- Ljudi koriste svoje pravo na seksualnu razonodu kao hedonistički cilj, a neki oko seksualnosti grade i argument za građanska prava. Tradicionalno, revolucionari političke ljevice i seksualni hedonisti imaju različite ciljeve jer se ne slažu oko toga kako bi seksualno oslobođenje trebalo izgledati. Ali vidimo da glad za seksom povećava potrebu za građanskim pravima. Kako (u Kini) nema službene pornografske produkcije, kapitalističko krilo seks-industrije zapravo je underground, dok druge grupe poput aktivista i celebrity blogera glasno progovaraju braneći “vulgarnosti”.
Dežurni za pornografiju
Trend su poveli mladi ljudi iz velikih gradova, sa sajtovima poput Xingbe ili Sex Bara. Ubrzo se mreža pornografa amatera proširila na još mlađu, ali i na stariju populaciju. Sredovječna blogerica na sajt je stavila samo jednu lošu crno-bijelu fotografiju gole žene koja sjedi za kompjutorom i potpis: “Žene na internetu uvijek su usamljene”, Baidu je eksplodirao, a Liumangyan ili Izgubljeni vrabac, nick koji si je dala, postala je zvijezda s milijunima obožavatelja i glavna na sceni erotskih blogova. Ljudi posebno vole njezinu “online enciklopediju za noćni ormarić” u kojoj je i bogata kolekcija zvukova koji se mogu ispuštati tijekom seksa. Liumangyan je svojevrsna nasljednica Mu Zi Mei, “kineske Carrie Bradshaw”, blogerice koja je internet pretvorila u jedino mjesto u Kini gdje se izvan četiri zida može otvoreno i glasno pričati o vezama i seksu. Uz njih, prema statistikama Baidua, nove seks-dive su zgodna Fu Rong Jie Jie (Sestra Lotus), vladarica na forumu i blogerica s nickom Sestra Lastavica. Svaki bloger koji postaje popularan na internetu dobiva veliki prostor u mainstream medijima i to mu daje sve veći utjecaj.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista
.