Hrvatska je ušla u završnu fazu svojih pregovora o ulasku u Europsku Uniju. Odličan trenutak da se upoznamo i s drugom polovicom slike: gdje sebe vidi hrvatska ekonomija i kakvi bi mogli biti njeni izgledi za kontinuiranim približavanjem okvirima koje zadaje članstvo u EU.
Službenici Unije oprezni su kada govore o napretku predstojećih razgovora, ali hrvatska premijerka Jadranka Kosor sklonija je optimizmu. Iako joj je jasno da će zadnja faza pregovora vjerovatno biti “stvarno teška i zahtjevna”, ona i dalje vjeruje da pregovori mogu biti završeni do kraja ove godine, što bi značilo i da je članstvo u 2012. postalo realna mogućnost.
Iz kojeg god da kuta gledate na vjerojatnost napretka pregovora s EU, kratkoročna prognoza hrvatske ekonomije ostaje temom u kojoj je teško biti optimističan.
Nove prepreke
Unatoč činjenici da zemlja možda i nema previše teškoća u ispunjavanju originalnih maastrichtskih uvjeta za članstvo u Europskoj Uniji, novopronađeni interes Unijinih decision-makera za procese koji se odnose na održivost i dugoročnu konkurentnost znači da zemlja s toliko mnogo strukturnih izvitoperenosti u svojoj ekonomiji kao što je Hrvatska može vrlo lako na tom putu naići na nove prepreke.
Nije iznenađujuće da je globalna ekonomska i financijska kriza nametnula visoku cijenu i hrvatskoj ekonomiji. Kada se zna pozadina - visoki deficit na tekućem računu države i visoka razina inozemne zaduženosti zemlje te značajne izloženosti državne bilance rizicima koje donose kamatne stope i valutni tečajevi - bilo je evidentno da će pritisak smanjenog priljeva kapitala uzrokovati probleme, što se i dogodilo: cijene financijske imovine su se urušile, a troškovi zaduživanja putem prodaje državnih obveznica uzletjeli, dok je Zagrebačka burza zaronila.
Devalvacija kune
Kao posljedica kombiniranog utjecaja teških vanjskih uvjeta koji su prevladavali krajem 2009. i završetka domaćeg kreditnog buma, hrvatski BDP pao je prošle godine za otprilike 5,8 posto. Iako je tijekom prva tri ovogodišnja mjeseca bilo nekoliko slabašnih signala oporavka, ekonomija je ostala dolje - 2,5 posto na godišnjoj razini.
Osobna potrošnja pala je 4,1 posto, što nije iznenađujuće kada se zna da su novi krediti presušili, ali što više zabrinjava - pad kapitalnih ulaganja ubrzao se tijekom tri mjeseca na negativnih 13,9 posto (na godišnjoj razini). Državna potrošnja pada već tri tromjesečja zaredom i niža je od prošlogodišnje za 1,1 posto. Jedina pozitivna točka u toj statistici mogla se pronaći u trgovini, gdje je izvoz dobara i usluga porastao za 3,6 posto (nakon pet uzastopnih padajućih tromjesečja), dok je uvoz pao za 4,8 posto.
Pridoda li se tome visoka stopa zaduženosti hrvatske ekonomije (neto inozemni dug danas je oko 95 posto BDP-a) i osjetljivost financijskih tržišta na fiskalne deficite, vjerojatno je da će se malo toga dogoditi što bi domaću potražnju koja u velikoj mjeri ovisi o kreditima usmjerilo na put oporavka.
Vozačko mjesto ostaje znači u potpunosti prepušteno izvozu. Tu se, međutim, kao problem javlja visoka stopa euroiziranosti ekonomije, jer teško da će biti lako zadržati rast izvoza nakon niza godina tijekom kojih je zemlja živjela s visokim trgovinskim deficitom. U stvarnosti financijska se euroizacija tijekom krize još i povećala i na kraju 2009. godine oko 70 posto bankarskih kredita i oko 65 posto bankovnih depozita bili su ili denominirani u nekoj stranoj valuti ili za nju indeksirani.
Kao što je MMF primijetio u svojem posljednjem izvještaju o Hrvatskoj, pokazatelji cijena i troškova sugeriraju da je konkurentnost Hrvatske tijekom posljednjih godina u padu, a da je hrvatska valuta donekle precijenjena. No krediti koji su vezani za euro danas monetarnoj vlasti do krajnosti otežavaju bilo kakvo razmišljanje o mogućoj devalvaciji kune, dok su izgledi da se plaće i cijene korigiraju na unutarnjem tržištu daleko od atraktivnih.
Utjecaj sive ekonomije
U Hrvatskoj je cijena rada tijekom posljednjih godina rasla značajno brže nego u zemljama koje su njeni najjači trgovinski partneri. To je prije svega posljedica rapidnog rasta plaća u državnom sektoru koji je pogurao prema rastu i plaće u privatnom. Kao rezultat dobila se neuravnotežena ekonomija u kojoj je ukupna razina plaća visoka u odnosu na produktivnost. Pritom državni sektor, koji diktira nekonkurentno postavljanje sustava plaća zaposlenih, zapošljava otprilike četvrtinu radne snage, u što nije uračunat broj zaposlenih u državnim i javnim poduzećima.
Kao što je MMF primijetio, rigidnosti u hrvatskoj ekonomiji značajne su. Snažna zakonska regulativa sprječava bilo kakvu fleksibilnost tržišta rada. Rezultat toga je visoka zaposlenost u sivom sektoru i sve više ugovora na određeno vrijeme. I jedno i drugo smanjilo je u vrijeme godina ekonomskog buma interes poslodavaca za snažnijim zapošljavanjem. Utjecaj sive ekonomije lako je vidljiv u razlici između službene stope nezaposlenosti koju objavljuje Državni zavod za statistiku (oko 19 posto) i harmonizirane stope kakvu objavljuje Eurostat, prema kojoj je nezaposlenost u Hrvatskoj danas blizu 10 posto.
Minijaturni rast
Ozbiljan faktor s kojim treba računati je i rapidno starenje hrvatske populacije koje je uslijedilo nakon mnogo godina vrlo niskog nataliteta i stabilnog porasta granice očekivane životne dobi. Hrvatsko stanovništvo u radno aktivnoj dobi (16-65) na vrhuncu je bilo tijekom ranih devedesetih, otkad je u padu, dok je stopa rasta starijih koji ovise o zaposlenima čvrsto usmjerena prema rastu. Danas je otprilke četvrtina stanovnika Hrvatske u mirovini, što je činjenica koja istovremeno odražava i relativno darežljiv sustav mirovinskih i socijalnih davanja koji je zadržao sva prava koja su stečena tijekom godinama intenzivnog zaduživanja, ali koja su danas, u trenutku kada je došlo vrijeme naplate akumuliranih dugova, teško održiva.
Usmjerimo li pogled unaprijed, prema ostatku 2010. vrlo je vjerojatno da će se sažimanje ekonomije nastaviti do kraja godine. MMF je u travnju Hrvatskoj za ostatak godine predvidio minijaturni rast od 0,1 posto, no od tada je optimistični pogled na globalni rast splasnuo, a potražnja velikog broja trgovačkih partnera Hrvatske danas je prigušenija nego što su proljetos predviđali analitičari. Nije realno očekivati da će ulaganja doseći svoj raniji zamah, opterećena zaduženim privatnim sektorom i javnim sektorom koji traži način da sreže vlastite troškove.
Širenje zaraze
Privatna potrošnja također će ostati pod utjecajem otežanog pristupa potrošačkim kreditima. Izvoz bi i dalje trebao pružati potporu rastu, dok će uvoz ostati na niskoj razini zbog smanjene domaće potražnje. Izvoz robe možda i neće biti toliko snažan kao što neki danas najavljuju zbog slabosti u oporavku europskih tržišta, a turizam bi se vrlo lako mogao naći pod negativnim utjecajem nezaposlenosti koja je još uvijek visoka u mnogim relevantnim zemljama. Rastući fiskalni problemi samo će pridonijeti usporavanju oporavka Europske Unije (zbog negativnog utjecaja grublje fiskalne politike na potražnju) tako da se daljnje sažimanje ekonomije po stopi od minus 1 do 1,5 posto danas ne čini nevjerojatnim.
I za dodatak - Hrvatska ostaje osjetljivom prema riziku širenja zaraze od nepovoljnog tržišnog sentimenta u regiji. Ta bi se zaraza mogla očitovati kroz sve čvršći stisak financijskih odricanja poput rasta cijene zaduživanja ili smanjivanja prekograničnog prometa. S druge strane, Hrvatskoj ide na ruku što u njoj nema grčkih banaka i što su veze realnog sektora s Grčkom danas vrlo ograničene. To bi zasad trebalo biti dovoljno da zaustavi širenje zaraze iz tih krajeva na Hrvatsku. Prava prijetnja stići će iz opće krize koja je već zahvatila južnu i istočnu periferiju EU.
Život s posuđenim novcem i vremenom
Nakon što su godinama živjeli na posuđenom novcu i posuđenom vremenu, stalno sa značajnim manjkom na tekućem računu i gomilajući velike inozemne dugove, Hrvati će se sada vjerojatno morati suočiti s grubom stvarnosti života u rapidno starećem društvu i u vremenu kada je inozemna konkurentnost njihove zemlje ozbiljno potkopana. Kao dodatak tome, rigidno tržište rada i pretežak javni sektor stvaraju ozbiljne probleme za tranziciju prema dinamičnoj i kompetitivnoj ekonomiji. Potrebne su mnoge promjene. Većina Hrvata danas je vrlo svjesna te potrebe. Čini mi se, međutim, da se u Hrvatskoj danas još uvijek suviše olako shvaća problem negativnog nataliteta, koji nadomješta tek dvije trećine odlazećih. Kao i većina drugih društava u južnoj i istočnoj Europi, zemlja se danas mora okrenuti prema rješavanju tog zanemarenog problema i to treba učiniti što prije, jer sat već otkucava i neće se zaustaviti. U tom ključnom trenutku u svojoj povijesti svima je danas jasno da se Hrvatska danas nalazi na pragu nečega. Znači li to “nešto” dugoročno održiv razvoj zemlje ili je riječ o nečemu o čemu je bolje i ne razmišljati, pitanje je na koje danas samo Hrvati mogu dati odgovor.
Tko je Edward Hugh?
Edward Hugh, britansko-španjolski ekonomski analitičar-bloger, postao je prvi europski ekonomski superstar nakon što ga je prije mjesec dana “otkrio” američki dnevnik New York Times koji ga je odmah usporedio s njujorškim “Dr. Doomom” Nourielom Roubinijem. Obojica su “proroci katastrofe” i u svojim su predviđanjim tijekom proteklih godina prilično precizno najavili niz ekonomskih nepogoda koje su kasnije pogodile globalnu ekonomiju. Edward Hugh (opširan intervju s njim objavili smo u Magazinu Jutarnjeg lista 19. lipnja) danas je jedan od najčešće citiranih izvora, a na njegove se analize pozivaju i španjolska vlada i parlament i MMF.
Ovaj tekst Edward Hugh napisao je posebno za Magazin Jutarnjeg lista.