ZAGREB - Odluka cijepiti ili ne, tvrde roditelji, nije plod pomodarske pobune protiv sustava, slabe informiranosti, nejasnih strahova - oni koji svoju djecu ne žele cijepiti o tome su pročitali puno, razmišljali i dvoumili se dugo.
Tako razmišljaju roditelji koji odbijaju svoju djecu dati na cijepljenje.
- Svako tvrdi svoje, a ti moraš donijeti odluku. Jedni govore da nema rizika, drugi podastiru podatke koji govore da su rizici grozni - kaže 37-godišnja Riječanka, majka dvoje djece. Starije dijete cijepila je redovito do godinu dana. Preokret se dogodio kad je počela više čitati o cjepivima. - Prestala sam ga cijepiti, počela sam se bojati tih gadnih nuspojava - poremećaja u ponašanju, sklonosti alergijama, vjerojatno sam se najviše bojala autizma, čiji se broj oboljelih u posljednjih deset godina drastično povećao, a neki ga istraživači dovode u vezu s cjepivima - objašnjava Riječanka.
Priznate nuspojave
Zagrepčanka, također majka dvoje djece, dok gledamo preporučeni kalendar cijepljenja, kaže: “Prvo dijete sam cijepila redovno do dvije godine, vjerovala sam da je to potrebno i dobro. No, ono je nakon tih prvih cijepljenja stalno imalo neurodermitis, a kasnije kožne i peludne alergije. Nitko nije posumnjao da bi to moglo imati veze s cjepivima, sama sam krenula istraživati i vidjela da je to moguće. Kad čitate literaturu o cjepivima, vidite da postoji cijeli niz nuspojava, i onih koje priznaju proizvođači, ali i nekih dugoročnih posljedica. Mi zapravo znamo samo jednu stranu medalje. Dugo sam razmišljala što i kako i kad sam vidjela što je sve moguće, zaključila da je manji rizik ako djecu ne cijepim nego ako ih cijepim.”
U Hrvatskoj je teško naći pedijatra koji ne savjetuje, ako ne potpuno, onda barem selektivno, cijepljenje. Radi se po kalendaru cijepljenja, a roditelji koji ne žele da im cijepimo djecu, to rade na vlastitu odgovornost, gotovo je jednoglasna struka.
Pedijatrica pred mirovinom dr. Nevenka Hećimović Ferenčić iz zagrebačkog Doma zdravlja Kruge kaže da je u 40 godina, otkako radi, imala samo dvoje roditelja koji nisu željeli cijepiti svoju djecu. Jedno je dijete rođeno u Nizozemskoj, a roditelji drugog djeteta bili su pripadnici adventističke sekte, “subotari”, i iz vjerskih su razloga odbili cijepljenje.
Iskorijenili teške bolesti
Djeca su danas u Hrvatskoj, kaže, procijepljena gotovo 90 posto, posebno za morbile (ospice). - Kad sam počela raditi, 1969., imali smo dosta hripavca, od kojeg je bilo i smrtnih slučajeva. Iskorijenjene su mnoge teške bolesti koje bi i danas bile smrtonosne da nije procijepljenost tolika. Neke od bolesti protiv kojih cijepimo djecu još su smrtonosne, puno je veći rizik ako dobiju kakvu bolest nego od nuspojava na cijepljenje. Osim toga, ne znate kad će dijete otići izvan Hrvatske, možda negdje zaraditi nešto što je u nas upravo zahvaljujući procijepljenosti eliminirano - dodaje dr. Ferenčić.
Zagrebačka pedijatrica dr. Metka Regan ističe: “Sve zemlje jugoistočne Europe imaju obavezno cijepljenje po kalendaru cijepljenja, koji je propisala epidemiološka služba. Primjerice, u Španjolskoj djecu cijepe protiv meningitisa C koji u nas nije problematična bakterija. U zemljama zapadne Europe, primjerice Engleskoj i Nizozemskoj, cijepljenje je liberalnije, nije zakonom obavezno.”
Psorijaza od cjepiva
Među pacijentima, kaže, ima sve više onih čiji roditelji odbijaju cijepljenje jer smatraju da sva ta cijepljenja mogu pobuditi loše nusefekte. - Danas je i u svijetu i kod nas sve veći broj takvih ljudi. No, jednoumlja niti s jedne strane ne treba biti. Kad mi roditelj dođe prvi put i ima negativan stav o cijepljenju, to ne možete odmah riješiti, treba vremena da se izgradi neko povjerenje. Kad ocijene da je rizik cijepljenja puno manji nego rizik od same bolesti, na koncu se ipak cijepe - kaže dr. Regan.
Dr. Marijan Montani u Zagrebu je završio Medicinski fakultet, kvalificirani je homeopat s diplomom London College of Classical Homeopathy International. Liječio je odrasle i djecu koji su imali posljedice cijepljenja. Većina pacijenata, kao ni njihovi liječnici, nisu povezali simptome s davnim cijepljenjem. - Liječio sam djevojčicu koja je s četiri godine dobila težak oblik psorijaze. U dobi od šest godina došla je na homeopatski pregled, nakon razgovora zaključio sam da se radi o posljedici cijepljenja protiv poliomijelitisa, s obzirom na to da je svaki put imala temperaturu nakon cijepljenja, ali pedijatrica to nije smatrala ozbiljnim i nije to dovela u vezu s psorijazom.
Također je majka navela da su psorijatičke promjene počele 10 dana nakon cijepljenja. Ordinirao sam joj homeopatski lijek upravo rađen na temelju cjepiva protiv poliomijelitisa i za tri tjedna su se te kožne promjene velikim dijelom povukle, a za četiri mjeseca u potpunosti su se povukle. Dvije godine je djevojčica bolovala od intenzivnog oblika psorijaze koji se širio, a liječnici su rekli roditeljima da se ne trebaju nadati izlječenju. Roditelji često nisu dovoljno informirani o tome da se treba gledati veza između cijepljenja i određenih bolesti koje nastaju - objašnjava dr. Montani.
Mikroinfarkti u mozgu
Riječanka s početka priče mlađu kćer nije do sada dala ničim cijepiti. - Pedijatrici sam rekla da je ne bih cijepila, a ona je preporučila da je cijepi protiv Hiba. Hib je bakterija koja se prirodno nalazi u sluznici nosa i grla, ali može eskalirati. No, Hibu su izložena mala djeca, i to najviše ona u jaslicama te djeca koja nisu dojena. Ja imam dijete koje je sa mnom u kući i koje je dojeno, pa mi se činilo besmisleno riskirati.
Razmišljam o tome da je cijepim selektivno, ali tek nakon druge godine. Dakle, nisam apsolutno protiv cijepljenja, već sam za individualni pristup djetetu, selektivno cijepljenje - dodaje Riječanka. No, kod nas postoji kalendar i prema zakonu se svi moraju cijepiti tim redoslijedom. S druge strane, prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata možeš odbiti svaku intervenciju na sebi i na svojem djetetu. Tako, eto, imamo dva zakona koji se čine kontradiktorni.
Dr. Montani ističe da u mnogim zemljama cijepljenje nije obavezno te da bi naš stari zakon bilo uputno revidirati. Navodi istraživanje poznatog kanadskog neuroznanstvenika Dr. Andrewa Mouldena koji je došao do zaključka da sva cjepiva dovode do mikroinfarkta u mozgu. Oni se ne mogu otkriti na CT-u ili magnetskoj rezonanci, ali se mogu otkriti kliničkim ispitivanjima.
To je jedan od načina kako cjepiva mogu oštetiti mozak, drugi su način hiper imune reakcije, ostali su načini toksični učinci ili putem mikroorganizama koji se nalaze u cijepljenima. Dr. Montani dodaje: “Istraživanje dr. Mouldena pokazuje da veliki porast u autizmu, poremećajima učenja i pažnje, nagle smrti dojenčadi i novorođenčadi te Sindroma Zaljevskog rata (PTSP-a), demencije, epilepsije i raka mogu biti povezani s cijepljenjem. Dr. Metka Regan zaključuje: “Tamo gdje je obitelj odgovorna i podržavajuća, gdje postoji emocionalna toplina, cijeli imunitet djeteta je drugačiji. Možete imati savršenu procijepljenost, a loš imunitet djeteta. Zdravlje je kompleksna stvar.”