ZABOK - Još 2005. gradonačelnik Zaboka i saborski zastupnik Ivan Hanžek izjavio je nakon odluke Hrvatskog fonda za privatizaciju da Ivo Sanader stoji iza odluke da se tvornica netkanog tekstila Regeneracija proda grupi s tri milijuna kuna slabijom ponudom od konkurenta M-Profila.
Unaprijed odlučeno
HFP je tada donio odluku da paket od 72 posto dionica danas posrnulog zabočkog tekstilnog diva koji je hranio dobar dio tog dijela Zagorja treba prodati menadžmentu na čelu s tada svježim HDZ-ovcem Anđelkom Švaljekom, radnicima i njemačkom partneru Kirchneru.
- Bio sam na sjednici Upravnog odbora HFP-a kada se raspravljalo o ponudama. Ivan Gotovac, tadašnji potpredsjednik Fonda, bio je za ponudu M-Profila jer su nudili tri milijuna više, no Polančec mu je rekao: ‘Šutite, Regeneracija će se dati menadžmentu i Kirchneru. Tako je odlučeno na drugom mjestu’ - kaže Hanžek.
Utjecaj na supruga
- Potvrđujem da je presudnu odluku imala Mirjana Sanader jer ju je Regeneracija opskrbljivala cestotexom, materijalom koji je koristila pri arheološkim radovima - objasnio je narav utjecaja supruge na premijera.
- Odluka Fonda poznata je dulje vrijeme, a vezana je uz nedavno učlanjenje direktora Regeneracije Anđelka Švaljeka u HDZ. Politička je to odluka, donesena na najvišem mjestu - osuđivao je tada Hanžek HFP i Vladu, da bi mu poslije postalo jasno da se iza štetne odluke krije prozaična činjenica o balama vrste geotekstila za Mirjanu Sanader .
Tvornica radnicima, objasnio je Polančec
ZABOK - Najčudnija je u cijeloj priči bila izjava Damira Polančeca. Tadašnji je potpredsjednik Vlade socijalističkom parolom “tvornica radnicima” objasnio zašto je bilo pametno većinski paket dionica prodati onima koji nude tri milijuna manje.
- Dali smo prednost menadžmentu jer su radnici spremni založiti svu svoju imovinu za kupnju dionica - egzaltirano je Polančec komentirao odluku. Ispostavilo se da se zanio bez osnove jer obični su radnici većinom u to vrijeme svoje dionice već kupili, na kredit od 1400 kuna, a za to nisu trebali zalagati svoju imovinu. Imovinom su jamčili članovi Uprave, za kudikamo veće iznose.
Regeneracija tako nije pripala radnicima već menadžerima i njemačkoj tvrtki Kirchner koja je postala jamac budućnosti hrvatske tvornice, iako su bili društvo s ograničenom odgovornošću s deset zaposlenih, bez ijedne nekretnine u vlasništvu i s godišnjim prometom od oko četiri milijuna kuna. Inače, radnici su nam uoči prodaje ispričali da su bili pozivani jedan po jedan u Upravu gdje im je objašnjeno da trebaju kupiti dionice te da im je alternativa otkaz jer “ako dođu ovi drugi, za njih neće biti mjesta kad nisu iz njihove branše”, misleći na građevinsku tvrtku M-Profil.