Za Biserku Barač (45) kažu da radi najteži posao u Osnovnoj školi Jure Kaštelan na zagrebačkoj Savici. Biserka dnevno skuha 250 ručkova i pripremi 450 mliječnih obroka. Radi u smjenama po sedam i pol sati, a nakon 16 godina plaća joj se povećala na 3000 kuna.
- U štrajku sam zbog male plaće, zbog Linića i Jovanovića - kaže Biserka Barač. Misli li da će se štrajkom što promijeniti?
- Pa nismo mi Ukrajina - odgovara.
Zagreb, 250214.Savica.Reportaza o strajku u Osnovnoj skoli Jure Kastelana.Tocno u podne zapoceo je najavljeni dvosatni strajk solidarnosti u organizaciji pet sindikalnih sredisnjica cija je svrha zaustavljanje promjena Zakona o radu.Na fotografiji: skolska kuharica Biserka Barac.Foto: Marko Todorov / CROPIX
Njena kolegica, profesorica Ivanka Herak u prosvjeti je 33 godine i najstarija je u zbornici. Predaje hrvatski i engleski jezik, ima plaću od 6400 kuna. Za šest godina čeka je mirovina i otad će dobivati 3800 kuna. Nezadovoljna je plaćom, mirovinom još više, kao i statusom prosvjetarske struke. Ipak, jučer nije štrajkala.
- Sigurna sam da štrajk nije način, njime se ništa neće promijeniti - kaže profesorica Herak, objašnjavajući da je situacija u društvu prekomplicirana da bi se riješila štrajkom. Je li ikad u 33 godine pomišljala promijeniti profesiju?
- Ne, jer volim ovaj posao. Da se opet rodim, bila bih profesorica - kaže. A da dobije na lotu? Otvorila bi, kaže, vlastitu privatnu školu.
Zagreb, 250214.Savica.Reportaza o strajku u Osnovnoj skoli Jure Kastelana.Tocno u podne zapoceo je najavljeni dvosatni strajk solidarnosti u organizaciji pet sindikalnih sredisnjica cija je svrha zaustavljanje promjena Zakona o radu.Na fotografiji: uciteljica Ivanka Herak.Foto: Marko Todorov / CROPIX
Zagreb, 250214.Savica.Reportaza o strajku u Osnovnoj skoli Jure Kastelana.Tocno u podne zapoceo je najavljeni dvosatni strajk solidarnosti u organizaciji pet sindikalnih sredisnjica cija je svrha zaustavljanje promjena Zakona o radu.Na fotografiji: uciteljica Ivanka Herak.Foto: Marko Todorov / CROPIX
Što bi rekle mame?
Iz škole “Jure Kaštelan” u mirovinu je prije dvadesetak godina otišla majka premijera Zorana Milanovića. Radila je kao profesorica njemačkog jezika i nekolicina njenih kolegica je hvali kao odličnu prosvjetarku.
U istoj školi predavala je i majka saborske zastupnice Marije Lugarić te poduzetnika i bivšeg političara Goranka Fižulića. Jesu li političari zaboravili prosvjetare, pitamo učiteljice u zbornici na dan štrajka. Nego što su, odgovaraju.
Od 60 zaposlenih u toj školi, 24 su članovi Školskog sindikata Preporod. Zbornica u podne je gotovo prazna, a do 13 sati na listu štrajkaša potpisalo se tek njih 10. Ipak, i oni koji su se potpisali i formalno su u štrajku, uredno su odradili nastavu pa u školi nema niti jednog pravog štrajkaša.
Manipuliranje i smisao
- Podržavam ljude u štrajku, ali ja ne štrajkam jer smo izmanipulirani. Kada bi postojao jedan sindikat u školstvu, onda bi to imalo smisla - kaže Marija Justinić, profesorica sociologije i pedagogije. S dva završena fakulteta, Filozofskim i Učiteljskim, i s 31 godinom staža mjesečno prima 5700 kuna.
- I muž mi je prosvjetar. Ne, nismo demotivirani - kaže dok se nakon odrađene smjene sprema zamijeniti kolegicu na bolovanju.
- Da me plaćaju i manje, radila bih ovaj posao - kaže Marija Justinić.
Njena mlađa kolegica Sanja Miloloža je u štrajku. Profesorica je hrvatskog jezika i nakon 13 godina u prosvjeti ima plaću od 6900 kuna. Njena je plaća veća zbog dodataka, među kojima je onaj za mentorstvo i olakšica za troje djece, dok bi bez dodataka iznosila oko 5300 kuna.
Ministre u škole!
- Štrajkam zbog nedopustive situacije u kojoj se iz dana u dan sve više blati dignitet naše struke. Tvrdite da malo radimo? Naravno, jer nitko ne zna da sam noćas do četiri ujutro ispravljala ispite. Neka netko od glavonja provede moj radni dan da vidimo kako će se s tim nositi. Neka govori bez prestanka u razredu s 30-ero djece od 14 do 20 sati. Neka samo dođe... - kaže Sanja Miloloža.
Bi li za 1000 kuna veću plaću promijenile posao i prebacile se u privatni sektor, pitamo profesorice i kuharicu. Ne, kažu. Jednim dijelom zbog navike, drugim zbog toga što vole upravo to što rade.
- No, mogu ja voljeti svoj posao, ali računi stižu - dodaje profesorica kemije i biologije, magistrica ekologije Ivana Šestan Šarić s plaćom od 5800 kuna. Bi li radila u Plivi za 7000 kuna?
- Ne, ovdje je ipak bolje. Radila sam u privatnoj školi od 8.30 do 16.30 za manju plaću i ne bih to ponovila - priznaje.