Prošlo je šest godina otkad su bivšem premijeru Ivi Sanaderu stavljene lisice na ruke, otkad mu je Sabor skinuo imunitet i omogućio da se protiv njega vode kazneni postupci zbog korupcije čiji su razmjeri bili nezabilježeni u Hrvatskoj, a posljedice su takve da će ih osjećati i buduće generacije. No, od četiri glavna postupka - Ina - MOL, Fimi-Media, Hypo te afera Planinska - ni jedan nije dovršen.
Političke posljedice
Svaki od njih sudbena je vlast, uz svesrdnu pomoć Ustavnog suda, dovela u fazu da se komotno mogu još cijelo desetljeće kiseliti na sudovima bez ikakve konačne odluke.
- Ne želim komentirati ni na koji način suđenja Ivi Sanaderu, ali imam načelan stav. U tako krupnim i osjetljivim predmetima koji imaju političke i druge posljedice nakon šest godina bi morala postojati pravomoćna presuda, ma kakva bila - kaže bivša premijerka Jadranka Kosor u čijem je mandatu počela ozbiljna borba protiv korupcije. - Da smo ovakve kriterije i odnos prema korupciji imali kada je trebalo zatvoriti Poglavlje 23, danas Hrvatska sigurno ne bi bila članica Europske unije - kazala je J. Kosor. Ona nakon posljednje sudske odluke u slučaju Planinska, gdje je umjesto presude odlučeno da se zatraži još jedno vještačenje, kaže da se, zbog težine i značaja predmeta koji su se otvorili u Sanaderovu slučaju, može govoriti o tome da je pravosudna i politička borba protiv korupcije doživjela poraz. - Ne impliciram da je Sanader kriv, ali nakon toliko vremena i procesa morala bi postojati neka odluka. Bez obzira na to kakva - naglasila je bivša premijerka.
Šutnja u vlasti
O četiri glavna predmeta koji su otvoreni protiv bivšeg premijera, a svi se odnose na korupciju s ishodištem u vrhu političke moći, pokušali smo razgovarati s više osoba, prvenstveno iz pravosuđa. No, sugovornika koji bi “on the record” iznio svoj stav bilo je nemoguće naći. Glavni je izgovor to da su sudske odluke nepravomoćne, ali osobe iz pravosuđa s kojima smo razgovarali priznaju da se javnim istupom ne žele zamjerati sucima, kao ni odvjetnicima.
Planinska
Manevar sutkinje bacit će proces ponovno na sam početak
U slučaju Planinska, gdje se Sanadera tereti da je za 10 milijuna kuna i milijun eura mita od mesara Stjepana Fiolića dao nalog da Ministarstvo regionalnog razvitka koje je vodio Petar Čobanković kupi zgradu u Planinskoj ulici, naši sugovornici redom ističu da su postojali svi uvjeti da sutkinja Jasna Smiljanić donese presudu. - Nedopustivo je da nakon tri godine suđenja izmisli manevar za odgodu odluke i de facto predmet dovede u situaciju da se sudi ispočetka jer jedna članica vijeća u svibnju ide u mirovinu - kaže nam osoba dobro upućena u postupke koji se vode na Županijskom sudu u Zagrebu. U pravosudnim krugovima naveliko se raspravlja o motivima zbog kojih sutkinja nije donijela presudu u slučaju Planinska, a barata se dvjema teorijama. Po jednoj je sutkinja navodno bila za oslobađajuću presudu Sanaderu, a ostali članovi vijeća za osuđujuću pa je odluka da se traži još jedno vještačenje zapravo kompromis. Po drugoj teoriji treba imati u vidu da se sutkinja Smiljanić ponovno javila na natječaj za predsjednicu Županijskog suda i bilo kakva odluka u slučaju Sanader mogla bi joj biti teret.
FIMI-MEDIA
U novom procesu svatko može promijeniti iskaz
Slučaj Fimi-Media, koji se smatra kraljicom svih korupcijskih afera, također čeka novo suđenje. Radi se o optužbi da je Sanader iskoristio autoritet premijera i naložio državnim poduzećima, agencijama i ministarstvima da “posluju” s Fimi-Medijom i preko te agencije izvlačio novac za sebe, ali i za potrebe HDZ-a. U aferi je optužen i HDZ kao politička stranka. U nepravomoćnoj presudi koju je Vrhovni sud ukinuo svi su bili osuđeni, a Sanaderu je uz zatvor od devet godina bilo presuđeno i oduzimanje imovinske koristi od 15,2 milijuna kuna. HDZ je također bio financijski kažnjen. No, Vrhovni sud je poništio tu presudu smatrajući da je u sudskom postupku povrijeđeno načelo pravičnosti. Problem je što Sanader nije mogao ispitati osobe koje su ga teretile, konfontirati se s glavnim rizničarem Mladenom Barišićem, blagajnicom HDZ-a Brankom Pavošević i vlasnicom Fimi-Medije, Nevenkom Jurak.
Bitno značenje odluke Vrhovnog suda svodi se na to da su njome poništena i sva priznanja, pa u ponovljenom postupku svatko, od Barišića nadalje, može okrenuti ploču.
Ina-Mol
Ustavni sud sve odgodio unedogled
Sudski postupak u slučaju čije su posljedice najdalekosežnije - Ina - MOL - bio je pravomoćno dovršen kada se u njega upleo Ustavni sud i sve poništio. Radi mita od 10 milijuna eura koji je, prema optužnici USKOK-a Sanaderu dao predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi, bivši je premijer izmijenio dioničarski ugovor tako da je MOL preuzeo upravljačka prava u Ini i izdvojio plinski biznis. Taj je postupak bio objedinjen sa suđenjem za ratno profiterstvo, odnosno što je Sanader još kao zamjenik ministra vanjskih poslova 1994. i 1995. godine od Hypo banke uzeo proviziju od pet posto od kredita koji je banka dala za gradnju veleposlanstava. Tada je to bio iznos od 140 milijuna austrijskih šilinga. Za oba je predmeta Sanader bio osuđen, presuda je preživjela kontrolu Vrhovnog suda, ali ju je sasjekao Ustavni. Predmet Ina - MOL vraćen je na ponovno suđenje, ali je odlučeno da se proces protiv Sanadera kojeg USKOK tereti da je primio mito objedini s postupkom protiv Hernádija koji je optužen da je dao mito. Kako nema suđenja u odsutnosti, a Hernádi vjerojatno nikada neće biti dostupan našem pravosuđu, tako je i suđenje Sanaderu za upropaštavanje Ine odgođeno unedogled.
HYPO
Slučaj koji je ukinuo institut ratno profiterstvo
U slučaju Hypo koji je, kada je posrijedi Sanaderova niska koruptivnih slučajeva, imao najmanji odjek, posljedice odluke ustavnih sudaca uvelike su prevazišle samog Sanadera. Njemu se nikada više neće moći suditi za ratno profiterstvo, ali niti bilo kome drugom u Hrvatskoj. Ustavni sud je iskoristio ustavnu tužbu Sanaderovih odvjetnika da bi, kako je to u jednom od svojih znanstvenih radova napisao prof. dr. Petar Novoselec, odrekao pravo ustavotvorcu da odredi granice zakonitosti te da u slučaju ratnog profiterstva i kaznenih djela u pretvorbi i privatizaciji učini iznimku i dozvoli retroaktivnu primjenu propisa. Dr. Novoselec je naveo cijeli niz problematičnih elemenata ustavnosudske odluke, a među njima je da ustavna tužba nije mogla biti temelj za ispitivanje ustavnosti zakona, kao i da je Ustavni sud odnos Ustava i Kaznenog zakona postavio na glavu jer umjesto da zakon tumači u skladu s Ustavom, on je Ustav prilagođavao Kaznenom zakonu. Na kraju je zaključio da “Ustavni sud nije bio ovlašten kritizirati ustavnu odredbu i svojim tumačenjem je ukidati, makar i zaobilaznim putem. Njegov je zadatak da Ustav brani”.