Da je za konstruiranje lažnih SMS-ova dovoljno prosječno informatičko znanje, već su pojasnili informatički stručnjaci, ali i neki kolege novinari. Uostalom, kao i za probijanje šifri, tako i za pisanje lažnih SMS-ova postoje besplatni programi na internetu i dovoljno je uguglati “fake SMS”.
Jedan od njih veoma je jednostavan: iphonefaketext.com. Upiše se ime koje se želi, izabere datum i vrijeme. Napiše se tekst i izabere hoće li poruka biti “primljena” ili “poslana”. Na kraju se snimi fotografija i isprinta. Franjo Varga, bivši MUP-ov informatičar, očito je bio samo malo više tehnički potkovan i znao je primijeniti ta informatička znanja.
Međutim, u svemu tome puno je zanimljivije i intrigantnije tko je bio skriptor lažnih SMS-ova koji su trebali kompromitirati bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, suce, bivšu ministricu Martinu Dalić, a u konačnici i premijera Andreja Plenkovića.
Franjo Varga već je priznao tehničku izvedbu SMS-ova. U pretresu je kod njega pronađeno više od desetak mobitela i laptopa, hard diskovi... Klupko se počelo odmotavati pa je policija locirala i Blaža Curića, vozača potpredsjednika Vlade i ministra Tomislava Tolušića, kao dojavljivača koji je Vargu upozorio da se rješava kompromitirajućeg materijala. Činjenica da je riječ o kumu i suborcu potpredsjednika HDZ-a Milijana Brkića, dodatno je zakotrljala cijelu priču s još neizvjesnim završetkom.
Sve ovo već poprima nekoliko mogućih scenarija, od toga da bi aferu s lažnim SMS-ovima mogla dovesti do konačnog obračuna Andreja Plenkovića s Milijanom Brkićem, do toga da je ovo tek početak i da ima još “fileova”. Sve ovo pomalo podsjeća na početak afere Fimi-Media, kada je nakon prvih rezultata istrage jedan od čelnih ljudi krim-policije rekao: “Ne znamo kamo će nas ovo odvesti, otvorili smo Pandorinu kutiju!”
Dok je u aferi Fimi-Media bilo bitno pratiti trag novca, u aferi lažnih SMS-ova treba podsjetiti da su osim SMS-ova svojedobno objavljeni i mailovi vezani uz slučaj Agrokor. Ključnu ulogu u rasvjetljavanju ove afere ipak će odigrati forenzika. Kao što su dostupni alati za fabriciranje lažnih SMS-ova, policija i tajne službe raspolažu nizom alata za razotkrivanje ovakvih uradaka. Ali, to je samo jedna strana medalje. Ono što je puno bitnije u aferi jest razotkriti skriptore sadržaja lažnih SMS-ova. Jer, s velikom se dozom sigurnosti može reći da je Franjo Varga bio samo “tehničko lice” dok je netko, očito, osmišljavao sadržaj cijele prepiske.
Jesu li lažni SMS-ovi nastali kompilacijom prisluškivanih razgovora i njihovih transkripata? Koliko je tajnih “chefova” ove špijunske kuhinje? To su samo neka od pitanja koja se nameću. Moguće je da su i Mamić i Todorić vješto izabrani kao “mamci” za koje je bilo sasvim izvjesno da će progutati bačenu udicu. Ako su se u to upustili, svjesno onda je njihova namjera bila vrlo prozirna i lako prokaziva.
I na kraju nije naodmet prisjetiti se termina koji je donedavno bio vrlo popularan na domaćoj političkoj sceni da bi odjednom iščezao iz javnog prostora - hibridnog ratovanja.
I dok nas se tada uvjeravalo da se na nas puca iz svih oružja metodama hibridnog ratovanja - što je pomalo podsjećalo na jednopartijske metode plašenja “vanjskim i unutarnjim neprijateljem”, sada se nameće pitanje što ako se pokaže da su najaktivniji hibridni ratnici i njihovi vojnici protagonisti hrvatskog političkog i policijskog sustava. Aktivni, bivši, budući - u političko-pravosudnim spletkama, zapravo je nebitno gdje su, primjera je puno. Još je od “slučaja Gaži” dobro poznato da moć policijsko-obavještajnog aparata ne mora biti jezičac na vagi u korist njegovih korisnika u političkoj areni.