SPLIT - Pogrešno se smatra kako su najveći problemi kod nuklearnih elektrana radioaktivni otpad i zračenje u blizini elektrane. Otpad se, naime, lako tehnički riješi, a dodatno zračenje za osobe koje žive uz elektranu manje je od zračenja koje osoba dobije ležeći u krevetu do svog bračnog partnera (s obzirom na to da svaka osoba u sebi nosi određenu dozu zračenja). Najveća opasnost leži upravo u poremećaju cirkulacije rashladne vode, što se dogodilo u Japanu.
Ističe to akademik Vladimir Paar u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, navodeći kako su vijesti iz Japana šture, ali kako je iz raspoloživih informacija očito da je stanje vrlo ozbiljno. - Svaka elektrana ima nekoliko krugova hlađenja, a izgleda je u Japanu, prema onome što su kazali, potres izazvao teško oštećenje rezervnog sistema i sada pokušavaju reaktori ohladiti morskom vodom.
Reaktori su zastavljeni i više nema fisije urana, međutim unutar jezgre postoji ogromna količina visokoradioaktivnih produkata fisije koji griju jezgru. Ako se jezgra ne uspije ohladiti, prijeti opasnost ispuštanja tog radioaktivnog materijala u okoliš - upozorava akademik Paar. Naime, kako objašnjava, ako temperatura u reaktorima nastavi rasti, dolazi do taljenja njegove unutrašnjosti - prvo će se istaliti metalne šipke i omotač, a zatim bi, što bi bilo i najopasnije, ta smjesa mogla rastaliti i reaktorsku posudu, potom i betonsku zgradu.
U tom bi slučaju, navodi akademik, ta strahovito radioaktivna smjesa iscurila u okoliš i to bi bila katastrofa velikih razmjera. Akademik Paar dobro je upoznat s problematikom sigurnosti nuklearnih elektrana, posebice s kvarom Elektrana Otok tri milje u Harrisburgu u SAD-u, koja je relevantan za generaciju modernih elektrana. U Harrisburgu je 1979. godine došlo do oštećenja jezgre i taljenja otprilike jedne njezine trećine. Dostupne informacije govore kako je i elektrani u Fukushimi već počelo taljenje jezgre, no Paar vjeruje da do najcrnjeg scenarija koji bi ugrozio svijet, koji je poznat i po nazivu “kineski sindrom”, neće doći, nego da će se taljenje zaustaviti prije nego što se probije reaktorska posuda.
Osim te opasnosti, akademik Paar navodi još jednu, a to je da se zbog zagrijavanja unutar jezgre iz vode, koja se ne hladi, izdvoji vodik i, s obzirom na to da je najlakši plin, počne se dizati u gornji dio reaktora. Taj mjehur vodika, navodi Paar, prijeti eksplozijom, što je, objašnjava, bio i glavni problem u Harrisburgu, piše Slobodna Dalmacija.