Dubrovački turizam oporavlja se od pandemije ali, po svemu sudeći, idući linijom manjega otpora. Još se jedino čeka povratak kruzera pa da se sve vrati na prijašnju situaciju: mnogo gostiju slabije platežne moći, koji ne ištu ikakav ekskluzivniji sadržaj i koji vabe ugostitelje da izvlače ekstraprofit najagresivnijim i najbanalnijim metodama.
Hodajući uvečer Gradom, imaš dojam da će se kuće urušiti, a zidine uleknuti. Odasvud dopire kakofonija preglasne glazbe, a u kafićima u sjeni Orlandova stupa šankovima su zavladale hostese koje se uvijaju u šljokičastim haljinama na zvuk nekakva, nazovimo ga tako, post-techna, koji ori cijelu večer tako da vibrira cijela Pjaca i sve ulice oko nje. Tu se okupljaju milenijalci inozemni kojima je cilj što brže se napiti te ih služe ubrzani konobari zastakljenih pogleda.
Ukratko, okolne nekretnine trenutačno vrijede koliko i šatori na Zrću, a svatko tko ima iole više novca začas će pobjeći od te gungule koja tisućljetnu jezgru Grada pretvara u party-zonu za zapadnu polusirotinju.
Razgovarao sam proteklih dana s više uglednih Dubrovčana koji stoje iza građanske inicijative "Akustični Dubrovnik". Nitko zasad ne želi istupiti pojedinačno, no predočili su mi nacrt projekta koji podrazumijeva, ukratko, promjenu cijele paradigme turističkog života unutar zidina.
Cilj im je, kako kažu, da javni interes bude ispred privatnoga, ali i da od njihova projekta profitiraju prije svega oni koji se i sad bore za turistički prihod na najboljim lokacijama u gradu.
Projektom se predlaže da se Dubrovnik u razdoblju od 1. lipnja do 1. listopada svake godine pretvori u grad akustične glazbe. Ujedno bi se proglasio Zamp-free zonom jer ugostitelji u tom razdoblju ne bi uopće koristili ikakvu glazbu s uređaja u svojim lokalima. Sva bi im dolazila s ulice, s javne površine.
Festival unutar festivala
- Akustični Dubrovnik može trajati i kao festival unutar festivala, da osim uličnih svirki, dua, trija, kvarteta, uključuje i druga scenska događanja, performanse, pjevačke točke, mađioničare, akrobate. Osnovne lokacije za cjelodnevne i cjelovečernje programe već imamo, isprobane su u posljednjih desetak godina, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara.
Sve one, a devet ih je ukupno, čine spretan akustički ambijentalni prostor, a osim tih lokacija, treba ih ustanoviti još podosta. Upitne su jedino one na ulazu u Grad, gdje svirači i ostali mogu izazvati dodatne gužve. Znači, slobodnih prostora u Dubrovniku za takvu djelatnost ima u izobilju. Prostori koji proizvode zvučne fenomene i koji imaju šaroliku satnicu, za različita doba dana - kažu inicijatori.
Projekt podrazumijeva, dakle, da sve pozicije s kojih dopire glazba budu javne površine, trgovi, ulice.
- U Gradu je moguće davati devet programa istovremeno a da se zvučno i prometno ne ugrožavaju međusobno. Sam grad vapi za tim da se u njegovoj akustičnoj školjci izvode barokna i renesansna glazba, uostalom, svaka klasična glazbe. A takva glazba jest prije svega prirodna za Grad.
Tu je izvanredna glazbena i umjetnička škola 'Luka Sorkočević', Grad ima profesionalan filharmonijski orkestar, u njemu djeluju mnoge glazbene skupine, klape, orkestri. Ovaj bi projekt uključio prije svega Dubrovčane. Zar ne bi bilo lijepo da neki daroviti momčić iz Mokošice provede ljeto na Stradunu te da si zaradi lijep džeparac za cijelu godinu i osjeti da je ta kamena školjka i njegova - kažu nam iz građanske inicijative, čiji su članovi dubrovački glazbenici, glumci, profesori, novinari.
Projekt predviđa da se različite skupine uličnih svirača i pojedinaca onako dispečerski raspoređuju gradom, već po dogovoru s ugostiteljima. Osim dubrovačkih umjetnika, nastupali bi dakako i ostali hrvatski, a uz njih bi se pozivali i ulični svirači sa svih strana svijeta.
"Pravilnim cirkuliranjem može se postići da iste grupe u jednom tjednu djeluju na više različitih prostora", stoji u projektu, uz objašnjenje: "Stranci koji dolaze ne koštaju ništa osim stana. Dolaze po terminima. Otprilike svakih petnaest dana bude izmjena. Za početak, dovoljno bi bilo da za cijelo ljeto gostuje njih pedeset. Što se tuče honorara, oni su uličari, honorar im je manča, za koju je diskretno iznesena reklama u svakome lokalu.
Valjalo bi, kao u velikim zapadnim metropolama, omogućiti gostima da plaćaju svirače i putem aplikacije na pametnom telefonu. Obaveza pak ugostitelja kojima daju program jest da ih - nahrane. Što je i prihvatljiv trošak. Ugostitelji i vlasnici kafića, klubova, moći će birati kakvu glazbu žele".
Tako dolazimo i do najimućnijih poduzetnika koji su zapasali najatraktivnije lokacije u Gradu. Njima bi se mogao ponuditi najekskluzivniji sadržaj (gdje će i manča za izvođače biti najveća), tako da privuku najbogatije goste. A tad će biti dovoljan jedan milijarder koji će poželjeti svirku harfe u zoru, da nadoknadi promet od tisuću milenijalaca.
Projekt bi se, kažu u Inicijativi, lako dao uvezati s programom Dubrovačkih ljetnih igara i ostalih kulturnih poduzeća u Gradu, primjerice da se uvede običaj da oni koji gostuju na Igrama, potom zasviraju i na ulici.
Okrugle pozornice
Inicijativa nudi i konkretno produkcijsko rješenje: svi ti ekskluzivni izvođači nastupali bi na kružnim pozornicama, "tortama" visine jednog metra, pomičnima dakako, u čiju bi se unutrašnjost spremali rekviziti i oprema.
"Okrugle pozornice mogle bi se postaviti na četiri lokacije; na Pujiškoj placi, koja rješava rad šest velikih i bučnih lokala; ispred katedrale; desno od Orlandova stupa i na Gundulićevoj poljani. Akustična slika grada jest dakle cjelovit projekt, uvijek je bitno da je raspored takav da rad jednog izvođača ne ometa rad drugoga.
Znači, ugostitelji bi dobili priliku da imaju vječito drugu glazbu koja prolazi kroz njihov restoran, ili pak, uvijek istu. Mogući su dakle i hodajući bendovi, koji idu po ulici od Puča ili po Prijekom." Napominju da bi se za financiranje programa mogla uvesti posebna taksa, uz boravišnu, u iznosu od primjerice jednoga eura.
Inicijativa smatra da bi cijeli projekt trebao biti gradski ili županijski, tako da se pri gradskoj ili županijskoj upravi osnuje agencija koja bi se za program brinula cijele godine. Dakako, posao realizacije programa može se dodijeliti i kojoj od postojećih udruga građana Dubrovnika. Cijela agencija, drže u inicijativi, ne bi zapošljavala mnogo ljudi i zacijelo joj nije potrebno više od jednoga kombija, dva ureda, nekoliko administratora i koji voditelj.
Sudionike u programu birao bi posebno izabran žiri stručnjaka, a Grad bi osigurao i svojevrsno redarstvo za buku, pri čemu bi oni lijepo uparađeni momci s helebardama odsad upozoravali goste da ne viču, da je zabranjeno puštanje glazbe s mobitela i slično...
Cilj je privući među gradske zidine goste veće platežne moći i viših prohtjeva, čime bi se smanjila gužva, a povećali prihodi, za sve: ugostitelje, grad, iznajmljivače, državu, poduzetnike svih fela.
Cijeli projekt mogao bi se, na razini županije, organizirati i kao dopuna sadržaja postojećih kulturnih izvan zidina i izvan općine, u Konavlima, Stonu, na Pelješcu, Mljetu, Lastovu.
Izvan dubrovačkih zidina vode samo izlaza te je on možda jedini grad na Mediteranu koji je kadar donijeti ovakvu odluku. Zatvor ili oaza, o tome odlučuju Dubrovčani…