Sudeći prema odredbama novog Zakona o državnoj imovini, Ministarstvo državne imovine više neće voditi Registar državne imovine, nego će ta obveza, doznajemo, biti prenesena na Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva.
Neslužbeno pojašnjenje ove neobične odluke nije ništa manje zbunjujuće: vođenje Registra prebacuje se na Središnji ured zato što je Ministarstvo državne imovine navodno preopterećeno s više od 60 tisuća neriješenih slučajeva imovinsko-pravnih odnosa koje je institucija na čelu s Goranom Marićem preuzela od nekadašnjeg DUUDI-ja.
Neposredno upravljanje
Službeno, pak, tumači se da se vođenje Registra prebacuje na neko drugo tijelo zato što je Registar “sveobuhvatan i sadrži podatke o svim oblicima imovine u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne samo o imovini kojom upravlja MIDIM (kao što su dionice, udjeli ili nekretnine u građevinskom području) nego i o imovini kojom upravljaju druga tijela (poljoprivredno zemljište, šume, vodna dobra, pomorska dobra i slično).
Pojednostavljeno rečeno, Ministarstvo državne imovine trebalo bi voditi podatke samo o onoj imovini kojom neposredno upravlja, a ne o cjelokupnoj, o kojoj će Registar u budućnosti voditi Središnji državni ured zadužen za razvoj digitalnog društva. Na njegovu je čelu bivši pomoćnik ministra uprave Bernard Gršić, koji je na dužnost zasjeo nakon što je Vlada premijera Plenkovića “raskrstila” s Mostom pa razriješila većinu njihovih rukovoditelja, između ostalog i čelnika ovog tijela državne uprave.
Zanimljivo je pritom da će Ministarstvo državne imovine, koje je zatrpano i preopterećeno poslom, posao Registra državne imovine prebaciti na državni ured koji ima gotovo tri puta manje zaposlenika od samog Ministarstva.
Dok je u Dežmanovu prolazu, gdje je sjedište institucije kojom upravlja Goran Marić, sredinom prošle godine ukupno bilo zaposleno 114 djelatnika, Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva prema posljednjim javno dostupnim podacima ima ih samo 47. Ipak, to Marića ne sprečava da naporan posao vođenja Registra državne imovine prebaci na ovaj ured, a da njegova institucija pritom vodi “samo evidenciju”.
“Prijedlogom zakona je određeno da Ministarstvo državne imovine vodi evidenciju državne imovine kojom upravlja te da navedena evidencija nije javni registar, nego će se navedeni podaci dostavljati u Središnji registar koji će voditi Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva”, stoji u Nacrtu prijedloga Zakona o upravljanju državnom imovinom.
Prenošenjem odgovornosti vođenja Registra na neko drugo tijelo, međutim, postavlja se pitanje čemu se onda osnivalo zasebno Ministarstvo zaduženo za državnu imovinu - ako ono nije zainteresirano skrbiti o svoj imovini u državnom vlasništvu?
Izrada registra
Povijesno gledano, pravni prethodnik Ministarstva bio je Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), a on je, pak, nastao iz nekadašnje Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). Agencija je u državni ured transformirana u vrijeme Kukuriku koalicije, kad je na njegovo čelo došao Mladen Pejnović i ubrzo nakon preuzimanja mandata najavio izradu prvog registra državne imovine koji bi vodio upravo ovaj ured. Najave su bile da će se na njegovu izradu potrošiti oko pet milijuna kuna državnog novca, a Registar je ubrzo izrađen te 2014. godini predstavljen javnosti.
Bio je to više popis nego registar, tablica sa 362.268 nekretnina, od čega 2109 građevina i građevinskih zemljišta, 27.790 stambenih objekata, 8414 poslovnih prostora, 940 nekretnina koje koriste tijela državne uprave te 24 rezidencijalna objekta i vila.
Što o novom zaduženju misle u Središnjem uredu za razvoj digitalnog društva nismo uspjeli saznati jer njegov čelnik Bernard Gršić nije odgovarao na naše pozive.