OSNIVA SE POVJERENSTVO

Benedikt XVI. odlučio istražiti čudo Međugorja

Vjekoslav SkledarCROPIX

Vatikan je konačno odlučio donijeti odluku o Međugorju, ali ona neće biti brza

RIM - “ Međugorski fenomen ” pomno će istražiti Međunarodno istražno povjerenje u sklopu papinske Rimske kurije. Ured za novinstvo Svete Stolice obznanio je u srijedu i službeno da je u sklopu Kongregacije za nauk vjere osnovana ta komisija kojoj je na čelu kardinal Camillo Ruini, umirovljeni papinski vikar za Rimsku nadbiskupiju i dugogodišnji predsjednik Talijanske biskupske konferencije, te da su u njoj biskupi, svećenici i stručnjaci laici.

Naznačeno je da će rad Međunarodnoga istražnog povjerenstva biti “strogo rezerviran” te da će ono svoje nalaze podastrti izravno Kongregaciji za nauk vjere, kojoj je na čelu kardinal William Joseph Levada.

Sastav Povjerenstva nije obznanjen pa ne znamo tko je u njemu iz Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini (ili eventualno u Hrvatskoj), čak ni je li u njemu teritorijalno nadležni biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić. Predstojnik Ureda za novinstvo o. Federico Lombardi rekao nam je samo da je u njemu dvadesetak članova.

Izjava iz 1991.

“Međugorje je prešlo granicu Bosne i Hercegovine”, objasnio je o. Lombardi razloge osnivanja Komisije, o kojoj se zucka već mjesecima. Lombardi podsjeća da je “posljednju izjavu o međugorskom fenomenu dala još Biskupska konferencija Jugoslavije, koja više ne postoji. Međunarodno povjerenstvo osnovano je zbog toga, a i zbog činjenice što međugorski fenomen nije ostao u granicama Bosne i Hercegovine, u kojoj je Međugorje, nego je postao širi.”

I o. Lombardi je tako ponovo spomenuo izjavu tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije na njezinu zasjedanju u Zadru 10. travnja 1991., kada je rečeno kako u Međugorju “nisu utvrđene nadnaravne pojave“ i kako treba nastaviti pomno istraživati međugorska zbivanja. Na tu se izjavu u svojim dvama pismima biskupima pozvao Tarcisio Bertone dok je bio tajnik Kongregacije za nauk vjere, pod predsjedanjem njezina tadašnjeg prefekta kardinala Josepha Ratzingera. I sada, kad je Ratzinger papa Benedikt XVI., a Bertone njegov kardinal državni tajnik, Bertone je u nekoliko navrata podsjetio da se Zadarskom izjavom tadašnja BKJ nije očitovala ni da je “međugorski fenomen” falsifikat, ni da je čudo.

Utvrđivanje činjenica

To neće utvrđivati ni Ruinijevo povjerenstvo.

Njegova je zadaća, kako nam je Lombardi ponovio, samo da utvrdi činjenice i da ih prenese Kongregaciji za nauk vjere, ne iznoseći ih prethodno u javnost. Nakon toga će Kongregacija proučiti izvijest Međunarodnoga istražnog povjerenstva i onda, eventualno, donijeti odluke iz svoje nadležnosti. A možda će zahtijevati i dopunu istraživanja, kao što se to više puta događalo u prethodnim sličnim slučajevima.

Dakle, službeno gledište Katoličke crkve o Međugorju još nije na pomolu. A i kad se iskristalizira, ono nije dogma, pa vjernici imaju slobodu u to vjerovati ili ne vjerovati - no očito je da su na daleko boljem glasu ona svetišta koje je crkveni magisterij prihvatio kao autentična i kamo su i sami pape hodočastili.

Biskupi su spram Međugorja pokazali oprez, ohrabrujući i molitvu, i ispovijedanje, i pobožnost, ali ne odobravajući službena hodočašća.

Skeptici među njima - počam od dvojice lokalnih ordinarija, Pavla Žanića pa Ratka Perića - imaju rezervu spram golemog broja ukazanja i spram njihove “prenosivosti” (jer se vidjelicama, kako tvrde, Bogorodica ukazuje gdje god bile, pa je tako i prošli tjedan, za gostovanja jedne vidjelice u Caselecchiu kod Bologne, ukazanje bilo najavljeno unaprijed, kao “dio programa” molitvenog susreta).

Skepsa se temelji i na podacima da su poruke često efemerne i da se ne razumije zašto bi osobno Božja Mati s nebesa silazila da kaže samo da se treba moliti. Biskupi su vjerovali da nije moguće da bi Bogorodica govorila protiv njih - a i takvih je poruka bilo.

Pobornici pak svoju podršku temelje na podatku da vjernici onamo hrle u velikom broju, da je Međugorje potaklo njihovu pobožnost, udovoljilo njihovim potrebama za duhovnom obnovom, i tako dalje. Potpisani novinar se i sam mogao uvjeriti u iskrenu vjeru i pobožnost običnih ljudi koje je zatekao u crkvi u Međugorju ili na Križevcu.

Unutarcrkvena svađa

Problematično je što se rasprava o Međugorju u samom početku pretvorila u unutarcrkvenu svađu, prvo između dijela hercegovačkih franjevaca i njihova biskupa (ta je svađa postojala i ranije, oko dodjele župa a time i masnijih ili tanjih prihoda, ali je poslije eskalirala u žestini), a zatim i drugdje po Crkvi.

Događalo se da poneki pobornik u skepticima i poneki skeptik u pobornicima vidi i samog Sotonu, što jamačno nije najljepša svjedodžba. Bilo je i fizičkog nasilja, bilo je i prostih falsifikata (poput “blagoslova” pape Ivana Pavla II. fra Jozi Zovku), koji su jamačno pridonijeli skepsi.

Crkva se našla pod objektivnim pritiskom, i s jedne i s druge strane, da se izjasni. Tek sada, gotovo dvadeset godina poslije Zadarske izjave, ona poduzima sljedeći korak, na čiji ishod tek treba čekati, ne zna se koliko još.

Mjesto plodonosne molitve koje obilaze milijuni ljudi

“Papa Ivan Pavao II. je osobno vjerovao u ukazanja u Međugorju, ali kao poglavar Katoličke crkve nije ih mogao otvoreno podržati prije odgovarajuće procedure”, mišljenje je dobro upućenog poljskog laika koje smo čuli ovih dana u neformalnom razgovoru i koje je dobar odraz stajališta velikog broja katoličkih vjernika o međugorskom fenomenu.

Onima koji su imali sreću, kao potpisnik ovih redova, da prvi susret s Međugorjem dožive na seminaru duhovne obnove, a ne čekajući u redovima u suvenirnicama ispred crkve sv.

Jakova, brzo je postalo jasno da pitanje ukazanja nije odlučujuće za procjenjivanje onoga što se događa.

Ono što su mnogi već prepoznali u Međugorju i prije očitovanja Svete stolice o njima jest da je ono postalo mjesto plodonosne molitve i povratka vrijednostima kršćanskog posta i sakramenta ispovijedi. To što su ukazanja od nekadašnjeg sela u hercegovačkoj zabiti napravila turističko središte s nakrčkanim pansionima i suvenirnicima kroz koje godišnje prođe više od milijun turista, a što se uostalom dogodilo i u Lourdesu i Fatimi, također ne bi trebalo biti presudno za sud o Međugorju, o čijim “fenomenima” će se uskoro službeno očitovati i Katolička crkva. ( Goran Andrijanić)

Izdvajamo