U vrhu Socijaldemokratske partije Hrvatske sinoć se vjerojatno čuo glasan izdah olakšanja. Njihova izborna lista iznenadila je s četiri osvojena mandata, zaostatak prema HDZ-u od četiri postotna boda bitno je manji nego što su zloguki proroci prognozirali, u dogledno vrijeme više nitko neće propitkivati njihov status druge političke snage u državi, a novopečeni konkurenti na ljevici prošli su ispod očekivanja i daleko zaostali.
U SDP-u će, dakle, biti presretni, no dublje analize ipak nagovještaju niz izazova koji stoje pred Bernardićem i njegovim suradnicima. Kao prvo, evidentno je da je SDP-ovu rezultatu kumovao lošiji HDZ-ov rezultat zbog odljeva glasova krajnje desnice, te realno manje kvalitetna lista koju su glavni konkurenti suprotstavili SDP-ovim teškašima.
Kao drugo, za stranku koja aspirira preuzeti vlast u državi, rezultati europskih izbora ocrtavaju jednu puno pesimističniju perspektivu.
SDP na vlast može doći isključivo koristeći politički potencijal koalicijskih partnera na ljevici, a taj potencijal - evidentno je danas - bitno je niži od političkog potencijala desnice. Stranke desnice i desnog centra (HDZ, Suverenisti, Most, Lista Marijane Petir, Neovisni za Hrvatsku) osvojile su 44,38 posto glasova, dok ljevica i lijevi centar (SDP, Amsterdamska koalicija, SDSS, Start, Možemo, Pametno) bilježi 31,61 posto. Čak i kad bi im se u nekoj teoretski mogućoj, ali praktično neostvarivoj koaliciji pribrojili glasovi HNS-a, Reformista i HSLS-a, dosegnuli bi maksimalno 35 posto. Ribnjak iz kojeg peca SDP, dakle, bitno je siromašniji od suparničkog, a to znači i da su opcije ograničene. Moguće je da u SDP-u računaju kako mogu privući i dio protestnih glasova iz portfelja Živog zida i Mislava Kolakušića, no na takvu se spekulaciju teško osloniti. Em što je dobar dio tih glasača desne provenijencije, em što je vjerojatno da će se do parlamentarnih izbora pojaviti neka nova protestna opcija. Utoliko, SDP-ova strategija može se svesti na dva koraka.
Prvi je okrupnjavanje lijevog biračkog tijela, što je Bernardić praktički i najavio u svojem govoru pozivajući na suradnju. Određenu širinu već je pokazao kooptirajući neke bivše stranačke disidente poput Ive Josipovića i Mirele Holy, a nakon ovakvog rezultata više mu nitko neće moći osporiti legitimitet da bude konsolidator na široj ljevici. Ključni korak k tome trebali bi biti predsjednički izbori gdje bi Bernardić morao naći kandidata iza kojeg može stati cjelokupna lijeva scena. Drugi korak je mobilizacija neaktivnih birača kako bi se povećao politički potencijal ljevice. To je težak posao za koji nema unaprijed napisanog recepta, no ovi izbori opet nude neke ideje. Primjerice, evidentno je kako lijevi birači honoriraju nova lica, ljude koji u politiku ulaze sa stručnim renomeom, poput liječnika Zorana Bahtijarevića koji je dobio više od 15 posto glasova na jakoj listi Amsterdamske koalicije.
Također, europski primjeri pokazuju kako je ekologija tema koja postaje prvorazredno političko pitanje, što SDP također ne bi trebao propustiti. Na koncu, želi li ljevica iskoristiti momentum koji će dobiti ovim rezultatom, nužno je da se okupi oko platforme lijevo liberalnih društvenih vrijednosti. Očekivano HDZ-ovo skretanje s centra prema desnici uzrokovano jučerašnjim debaklom takvu će agendu učiniti aktualnom, no ona neće zaživjeti ne uspiju li SDP i potencijalni partneri prebroditi nijansne ideološke razlike, taštinu i osobne netrpeljivosti. Davor Bernardić sinoć je osvojio mandat da predvodi taj proces. Utoliko, i njegov mandat na čelu SDP-a zapravo je tek sada počeo.