U opskurnom skloništu na Punti, u samom srcu Pule, u kojem žive beskućnici, odnedavno se naplaćuje spavanje. Tu, doznaje Glas Istre, šefuje beskućnik Ivan Kesić, koji ordinira tko u skloništu može spavati, a tko ne, i za to naplaćuje mjesečnu stanarinu. Kako je to moguće, upitala se i beskućnica Mirjana Salamon, koja ih je na to upozorila nakon što joj je Kesić podignuo stanarinu i ona je morala izaći van.
Kako neslužbeno doznaje Glas Istre iz nekoliko izvora, dotični doista živi u provizornoj drvenoj kućici, sklepanoj odmah pored ulaza u sklonište, koju već neko vrijeme naplaćuje i gdje ima prijavljeno prebivalište. Odnedavno je počeo naplaćivati i sklonište, koje lokalno stanovništvo i beskućnici kolokvijalno nazivaju bunker. Skloništima, inače, raspolaže Grad Pula.
- Spavanje u tom bunkeru ne bih poželjela ni psu. Pa opet, spavala sam tamo sa suprugom mjesecima. Grizli su nas škorpioni i štakori, spavali smo na kartonima, na kamenu, u vlazi i hladnoći. Oboljela sam, povrijedila kičmu, a zbog stalnih prijetnji i nasilja koje smo doživljavali i gledali, suprug je ponovo psihički izgorio, prepričava Salamon, koja je privremeni spas našla u Labinu, gdje trenutno čuva dvoje starijih ljudi. No, suprug joj je i dalje noćima u bunkeru.
- Ja ovdje živim već 20 godina, imam prijavljenu adresu, ne mogu kod mene spavati "džabe", pa nisu mi djeca, kazao je Glasu Istre Kesić, kojeg su novinari zatekli pred bunkerom, okruženog drvenom građom kojom se grije. Rekao im je da su beskućnici zapravo nezahvalni jer ovdje barem imaju gdje spavati na miru. Bunker je bez struje, ali kućica, kaže, ima agregat, a vodu im zna donijeti.
- Ma nije vam to neka zarada, više ja potrošim na njih, nego što zaradim. Pokrijem ih, imaju što za jesti. Imaju oni svoje penzije, socijalne naknade, samo što sve potroše na alkohol pa im je i ovih sto, dvjesto kuna za spavanje puno, navodi Kesić, dodajući da svi znaju sve i nekoliko puta su mu prijetili izbacivanjem i pečaćenjem bunkera, ali to zapravo nitko ne misli ozbiljno jer bi, smatra, imali više problema nego sada.
- Znate, ovako je svima bolje, oni imaju gdje spavati jer bi inače bili na cesti. Ovako ih nitko niti ne vidi, a policija zna gdje su ako ih trebaju. Evo, i jučer su jednoga tražili pa sada ne dolazi. Gdje bi bili da nisu ovdje? Meni bi bilo još i najbolje da zapečate bunker i da živim tu na miru, pa nek' se oni misle gdje će kad su nezahvalni, zaključuje Kesić.