Milivoj Hucaljuk se bez ikakva pretjerivanja može nazvati ocem hrvatskih besposadnih letjelica. Početkom Domovinskog rata bio je pionir u njihovoj izradi, a u proteklih 25 godina njegov je rad toliko evoluirao da su mu današnje letjelice visokosofisticirane i tehnološki izrađene za iznimno zahtjevna snimanja u civilne svrhe.
Pozornost javnosti na sebe je skrenuo proljetos kada je na poljima Belja predstavljen njegov Fenix 4. Veliki proizvođač hrane angažirao je Hucaljukovu letjelicu kako bi učinili korak više u unapređenju svoje precizne poljoprivrede koju na poljima provode već dulje od šest godina. Fenix 4 iz radionice brodskog aviočarobnjaka zapravo je kombinacija dviju kategorija letjelica: helikoptera i aviona.
- Od helikoptera ima prednosti vertikalnog polijetanja i slijetanja, a od aviona dugotrajni let i veliku brzinu. Trajanje leta je od 1,5 do 2 sata, operativna brzina 80 km/h, težina 5 kg, raspon krila 3,8 m i izrađen je od karbona, a domet mu može biti i do 80 km - ukratko nam je taj dan o osobinama Fenixa rekao stručnjak iz Slavonskog Broda te dodao da su ovakve letjelice vrijedne između 20 i 30 tisuća eura.
108. brigada
No, Fenix 4 samo je posljednja u nizu 50-ak letjelica koliko ih je Hucaljuk sam izradio otkako je ušao svijet besposadnih sustava. Bilo je to tijekom Domovinskog rata i prve godine njegova rada na razvoju ovih sustava bile su za potrebe obrane Hrvatske. Doduše, nije akter naše priče u to ušao slučajno. Riječ je, naime, o čovjeku koji je još u srednjoškolskoj dobi uspješno okončao obuku za pilota jedrilice, a potom i za pilota sportskog aviona, a sa 16 godina počeo se baviti zrakoplovnim modelarstvom. Elektrotehničar po struci, sate i sate provodio je na sportskom aerodromu u svom gradu gdje je do rata postao i instruktor letenja, a onda je zbog ratnih zbivanja svoja znanja stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci u sastavu 108. brodske brigade ZNG-a.
- Prvo sam izradio kamion-bombu s daljinskim upravljanjem koju, doduše, nikada nismo upotrijebili, no znao sam da puno više možemo učiniti prikupljanjem informacija o neprijateljskim snagama i položajima, a za to su besposadne letjelice kao stvorene. Međutim, nismo imali niti jednu. Kupiti ih nismo mogli jer nam ih nitko vjerojatno ne bi niti prodao, pa smo se oslonili na vlastite snage i znanje - priča nam Brođanin.
Tako su krenula i izviđanja te prikupljanja informacija o stanju u vojarni u Slavonskom Brodu, a onda su se za njihove usluge zainteresirale i druge postrojbe u Slavoniji, što je u ožujku 1993. primoralo Glavni stožer OS-a RH na osnivanje postrojbe za upravljanje besposadnim letjelicama kojoj je na čelo došao - a tko drugi - Hucaljuk.
- Prva velika akcija u kojoj smo sudjelovali bila je Maslenica, a potom i sve ostale naše vojne operacije, uključujući i one najveće, Oluju i Bljesak. Nismo bili jedino u akcijama Una i Medački džep. Konstantno smo se prilagođavali novim zahtjevima, u hodu prilagođavali novu opremu, poboljšavali sustav... Osnovni naši zadaci bili su snimanje neprijateljskih pozicija u što većoj dubini, prikupljanje informacija o njihovu rasporedu snaga, infrastrukturi... Potom je naglasak bio na aero-foto snimanju, mapiranju bojišta, a kada su krenule bojeve operacije, prešli smo i na izviđanje u realnom vremenu s prijenosom informacija kako bi se odmah moglo bojevo djelovati - ukratko nam je prepričao svoja ratna iskustva čovjek koji je i u poratnom vremenu ostao profesionalno u HV-u sve do umirovljenja 2003. s činom satnika.
- Volim reći da sam u penziji jer ni danas ne mirujem. Razvijam besposadne sustave u civilne svrhe. Htio bih ovdje nešto razjasniti. U javnosti i medijima najčešće čujemo izraz bespilotne letjelice, a to je duboko pogrešno i dovodi do konfuzije za što je kriv i zakonski okvir. Naime, ranije je u zakonu pisalo da je riječ o besposadnim letjelicama, a sada se govori o bespilotnim. Međutim, svi parametri kažu da je pilot osoba koja upravlja zrakoplovom. Nigdje se ne kaže sjedi li on u kabini ili upravlja letjelicom sa zemlje. Dakle, i ovakvim letjelicama upravljaju piloti koji moraju imati jednaka znanja kao i oni koji sjede u letjelicama, pa je zato ispravan naziv besposadne letjelice.
Informacije iz zraka
Do prije šest-sedam godina bio je jedini hrvatski proizvođač ovakvih sustava, a sada ih ima puno više, ali većina njih koristi se samo za videoprodukciju i snimanje fotografija iz zraka. Samo ih manji dio prikuplja informacije iz zraka. Danas najviše surađuje s DUZS-om koji je od njega čak i kupio jednu letjelicu, a stalni korisnici njegovih sustava su i Ministarstvo zaštite i okoliša, Poljoprivredni fakultet Osijek te Geodetski i Šumarski fakultet u Zagrebu.
- Ne proizvodimo samo letjelicu, nego kompletan sustav sa senzorskim dijelom i konačno operativnom upotrebom. Posao je gotov i ciklus zatvoren tek kad se informacija dobije i kad se može iskoristiti.
Žali nam se kako Hrvatska nedovoljno koristi potencijal koji se nudi ovakvim sustavima i iznosi nevjerojatan podatak da smo u ratno doba bili regionalni lider na tom području, a sada su nas pojedini susjedi pretekli.
- Nema ulaganja u to područje i jako malo koristimo potencijal ovog sustava u privredi. Mogli smo imati puno više koristi, ali još uvijek stignemo smanjiti zaostatak. To je grana tržišta koja ima široku ekspanziju u svijetu i predviđa joj se lijepa budućnost.
Primjera radi, sustav Fenix 4, koji je na kraju uzelo Belje, prvotno je bio namijenjen potrebama Ministarstva unutarnjih poslova, konkretno za kontrolu granice. Počeo ga je razvijati prije 3,5 godina, a kada ga je završio, godinu dana stajao je u ladici, iako je bio potpuno operativan.
- MUP je na početku pokazao interes, ali dalje od toga nije otišlo jer su procijenili da im to ne treba. S obzirom na to da sam u razvoj sustava uložio puno novca, rada i energije, okrenuo sam se civilnom sustavu i našao partnere u Belju, što se pokazalo kao vrlo dobar potez. Fenix 4 moderna je letjelica, a sličan sustav u svijetu koristi još samo izraelska vojska. Sada pokušavamo ostvariti međunarodnu suradnju i pokrenuti serijsku proizvodnju - najavio je Hucaljuk koji od Belja još nije dobio podatke o rezultatima rada njegove letjelice na snimanju ratarskih površina.
- Prema prvim informacijama, metoda je vrlo uspješna, ali nemam konkretne brojke jer tek moraju obraditi informacijske podatke. Tom novom metodom radili smo na 1500 hektara, a ono što znam jest da su ostvarili uštedu u troškovima te ujednačili prinose, u čemu im je pomogla ova metoda.
Surađuje s traktorima
Fenix 4 snima fotografije u dva spektra: one koje su vidljive oku i one koje nisu. Radi u suradnji s traktorima koji na kabinama imaju antene preko kojih primaju slike koje letjelica snima, a onda se one prenose u računalo koje se nalazi u traktorskoj kabini pa se temeljem tih slika kreiraju karte prihrane za svaki dio pojedine table.
- Tako se određuje bujnost vegetacije na određenoj površini i, ovisno o dobivenom rezultatu, znamo gdje je biljka više razvijena, a gdje manje, odnosno gdje se treba više gnojiti, a gdje manje. Računalo u traktoru interpretira podatke i upravlja sklopovima pa tako i raspodjeljivačem gnojiva - objasnio je prilikom prezentacije sustava direktor beljskoga PC-a Ratarstvo, Krešimir Grgić.
Snimanje poplave
Hucaljuk je sa svojim svojim sustavima imao ulogu i tijekom katastrofalne poplave u Cvelferiji, ali i u prošlogodišnjem izbjegličkom valu kroz Hrvatsku. Tada je našim službama davao logističku potporu. U poplavama se snimalo dokle je voda došla te pomagalo u potrazi za ljudima i životinjama na suhim dijelovima, a tijekom izbjegličke krize kroz Hrvatsku radilo se na mapiranju kampova kako bi se prikupile informacije o tome kako ih popuniti, ali su se prikupljale i informacije s ruta, osobito u prvim danima krize kada je u organizaciji bilo dosta konfuzije.
Hucaljuk ne miruje ni danas, nego već priprema Fenix 5 koji će s poboljšanim performansama biti nasljednik svoga mlađeg brata, a svojom ljubavlju prema modelarstvu uspio je zaraziti i sinove Josipa (27) i Arijana (23). Stariji je magistar računalstva te ocu pomaže savjetima i u pronalasku softverskih rješenja, a Arijan, iste struke kao i brat, aktivan je i u zrakoplovnom modelarstvu s ocem u Aeroklubu Slavonski Brod. Tako je tituli europskog prvaka u F3J kategoriji radio upravljanih jedrilica ovih dana dodao i titulu svjetskog prvaka koju je osvojio u slovenskoj Vipavi.
Milivoj i Arijan te njihovi prijatelji i partneri surađuju i s proizvođačima natjecateljskih modela iz Bugarske, kojima je Arijan testni pilot, a za njih testiraju i sustave i aerodinamiku, što poslije primjenjuju u razvoju svojih sustava i modela.