JEZIČNE RADIONICE ZA SUCE

BITKA PROTIV LOKALNOGNARJEČJA U SUDSKIMPRESUDAMA 'Droga je bila kodportuna, u buži ispod pitara'

Goran Mehkek / CROPIX

Sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela od 1. travnja po Hrvatskoj održava jezične radionice kako bi se popravila sudačka pismenost

Nkada su odlučivali u povodu žalbe na presudu Županijskog suda u Splitu donesenoj protiv “optuženika koji je pucao stojeći iza štekata”, zagrebački suci pitali su se tko je tu lud. “Kako je mogao pucati ako je bio iza štekata?” pitao je sudac koji nije znao da se taj izraz koristi za terasu, već je bio uvjeren da je optuženi stajao iza neke fizičke prepreke.

U drugom slučaju radilo se o suđenju za seksualni delikt. “Petal mi je po čuči”, izjavila je žrtva opisujući što je doživjela, a prvostupanjski sud je njene riječi doslovno ponovio u presudi. Suci koji su odlučivali u povodu žalbe našli su se u problemu jer nisu znali što to znači.

Učenje standarda

Kada su napokon dokučili da “peteti” znači “dirati”, a da je “čuča” izraz za ženski spolni organ, i dalje su bili u problemu jer im nije bio jasan kontekst. Nisu mogli razabrati je li žrtva bila silovana, kao ni je li kazneno djelo dovršeno ili nije. Treći slučaj odnosio se na građanski postupak i sadržavao je sudsku zabranu koju je u žalbenom postupku valjalo potvrditi, preinačiti, ili pak predmet vratiti na ponovno suđenje. Općinski sud u Splitu presudio je da se “zabranjuje paćanje u đardinu”, no da bi suci u kontinentalnoj Hrvatskoj uopće mogli razmatrati predmet trebao im je prijevod, a on glasi da se zabranjuje ometanje posjeda u vrtu.

- U odnosu na hrvatski standardni jezik nakon srednje škole više nema formalnog obrazovanja. A standardni jezik svi bismo trebali učiti. On sadrži dogovorna pravila koja su svima poznata i zato se točno zna koji izraz što znači - kaže sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela, koji u aranžmanu Pravosudne akademije zajedno s dr. Kristianom Lewisom, znanstvenim suradnikom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, sucima i državnim odvjetnicima održava jezične radionice. Prva je održana 1. travnja ove godine, a dosad su organizirane četiri - dvije u Zagrebu i po jedna u Rijeci i Varaždinu. Dosad ih je pohađalo oko 60 sudionika. Svi su pisali po dvije odluke, ali nije bilo ni jedne bez jezičnih nepravilnosti. U petak će se radionica održati u Splitu, što bi po Mrčelinoj procjeni moglo biti osobito zanimljivo jer su splitski sudovi rekorderi po korištenju lokalizama.

Puni nazivi

Mrčela na radionicama podučava da tekst sudskih odluka i ostalih pismena mora biti jasan i sažet, da se moraju koristiti zakonski izrazi, dok zakone i druge propise koji se spominju treba navoditi njihovim punim nazivom, i to uz naznaku glasila u kojem su objavljeni. Mogu se koristiti samo one kratice koje su uobičajene.

- Što znači ODO?, ili Ošt. je prvi udario opt., a što II opt. je nazvao I opt.? - predočava Marin Mrčela sucima i tužiteljima izraze iz njihovih tekstova i upozorava da treba pisati pune izraze, kao i da sudionike u postupku, dakle optuženike, svjedoke i druge treba kroz cijeli tekst spominjati njihovim punim imenom. Kako bi im presude bile što preciznije i jasnije, upozorava i koje bi izraze trebali izbjegavati.

Primjeri korištenja lokalnih izraza u sudskim odlukama koje Mrčela citira na predavanjima sucima i tužiteljima govore da odstupanje od standardnog jezika može imati za posljedicu pogrešnu primjenu prava. Tko ne zna smisao lokalnih zaprešićanskih izraza “aubiks” i “cubiks” mogao bi krivo presuditi. Ako je netko dobacio “aubiks”, što je pogrdni poziv na fizički obračun, a izazvani je uzvratio “cubiks”, što je prihvaćanje, to znači da se na sudu ne može braniti da je postupao u nužnoj obrani.

Stavljanje u kontekst

U slučaju “čombrave oštećenice” tek shvaćanje značenja epiteta (namrgođena, mrzovoljna) i njegovo stavljanje u kontekst govore o težini djela. Oštećenica je bila žrtva silovanja.

Najprije ju je silovao suprug, a potom je pozvao i svoje znance da je seksualno iskoriste, a on im je to naplatio. Nakon nekog vremena jedna mu je “mušterija” otkazala uz objašnjenje da mu je žena “čombrava”.

JEZIČNO BOGATSTVO U SUDAČKIM PRESUDAMA

1. aubiks - cubiks

(Općinski sud u Zagrebu)

- lokalni pogrdni poziv na tučnjavu - prihvaćanje sukoba

2. čombrava oštećenica

(Županijski sud u Varaždinu)

- namrgođena žena koja je bila žrtva u kaznenom postupku

3. zabranjuje se paćanje u đardinu

(Općinski sud u Splitu)

- zabranjuje se ometanje posjeda u vrtu

4. optuženik je pucao stojeći iza štekata

(Županijski sud u Splitu)

- optuženik je pucao stojeći iza terase

5. droga je bila kod portuna, u buži ispod pitara

(Županijski sud u Splitu)

- droga je bila kod ulaza u zgradu, u rupi ispod lončanice

6. nož je pronađen u ganjku

(Županijski sud u Zlataru)

- nož je pronađen u ulaznom hodniku

7. uzeo je malu balticu

(Općinski sud u Zagrebu)

- uzeo je sjekiricu

8. svjedok je bio arget

(Županijski sud u Zagrebu, ali je sudac Slavonac)

- svjedok je bio najamni radnik

9. iz škafa je uzeo šlauf

(Županijski sud u Varaždinu)

- iz plastične posude uzeo je gumeno crijevo

Preispituje li Varaždin Split to je problem

Premda bi se u pisanju odluka suci (kao i državni odvjetnici) morali koristiti standardnim jezikom, u praksi to ne čine, nego presude i odluke pišu i obrazlažu koristeći lokalne izraze. U sudstvu su svjesni da su jezični standardi sve niži, no ništa se nije poduzimalo jer nije bilo ozbiljnijih posljedica zbog nepridržavanja standardnog jezika. Stvarni problemi javili su se prije nekoliko godina kad se počela napuštati praksa da o žalbi odlučuje isključivo viši sud na istome području, nego se presuda donesena, npr., u Splitu po žalbi preispituje na Županijskom sudu u Varaždinu, a pravorijek Općinskog suda iz Bjelovara može otići na preispitivanje u u Rijeku. Tek su se tada počeli otkrivati i shvaćati razmjeri jezičnog bogatstva hrvatskih sudaca i tužitelja.

Izdvajamo